Nesvjesno postajemo žrtve vlastitog straha
Živimo u svijetu u kojem već godinama gubimo vjeru. Živimo u vremenu u kojem su strah i beznađe zamijenili nadu.
A živjeti bez vjere i voditi život bez nade znači polako umirati, najprije duhovno pa onda i tjelesno. Korona je samo dio podmuklog sotoninog plana kako će kolebljive i strašljive ljude odmaknuti od Boga, a privući k sebi. Iz dana u dan okruženi nevidljivim, podmuklim neprijateljem izmičemo na trenutak smrti strahujući da idućeg izmicanja više neće biti. Na sve smo spremni- i na maske i na rukavice i na distancu i na često pranje ruka i na svaki posluh koji bi mogao odgoditi susret s opasnim i “nevidljivim”!
Ulijevanje straha u kosti
Nesvjesno postajemo žrtve vlastitog straha koji nam se iz dana u dan stalno nameće i vrti pred očima. Ukoliko netko umre mlad, a bio je pozitivan na koronu- to postaje udarna vijest, kao da je to pravilo, a ne iznimka. Pa za Boga miloga umiru često i mladi ljudi na nogometnim ili drugim terenima, ali to nije pravilo već tužna iznimka, pa će mo se prema njoj sukladno tome i odnositi. Ne, ovdje je nešto drugo po srijedi, ovdje se pošto poto želi narodu uliti strah u kosti iz samo njima razumljivih razloga, ali već po malo i nama!
Bit će zanimljivo jednoga dana imati izvješće o stvarnom broju umrlih od korone (ne s koronom!), njihovoj životnoj dobi, tjelesnoj masi svim bolestima od kojih su umrli bolovali….
Niti u jednom trenutku ne želim zanemariti opasnost za pojedine ljude od zaraze koronom, pa niti postotke smrtnosti bili oni 0,1 ili 0,2 ili više od toga, jer onome koga uhvati i od nje umre taj postotak je 100%!
Budimi realni
Ali budimo realni i zaključimo kako to nije niti iz daleka tako opasno kako se u medijima prikazuje. “Znanstvenici” i oni bez navodnika “sole” narodu pamet svojim procjenama i ocjenama stanja u kojem jesmo. Umiremo ne znajući je li to od “prirode” ili čovjekove ruke. Olako prelazimo preko tvrdnji dobitnika Nobelove nagrade za medicinu (koji ju je dobio jer je otkrio virus AIDS-a) kako je to umjetno stvoren virus na koji su se ljudskom rukom “ubacili” segmenti AIDS-a!
Lako je meni “začepiti usta”, hajde njemu recite da zašuti!
Je li u sve ovo upetljana nevidljiva ruka moćnika koju poput virusa ne vidimo, ali je i te kako osjetimo. Je li u nečijem planu bilo rušenje Amerike u njezinom gospodarskom uzletu i čovjeka koji je za takav uzlet i najzaslužniji?! Tko je idući na redu, kakva je uloga vrha Vatikana u svemu tome, tko kome tamo “klipove podmeće”?
Sve su to na žalost pitanja za koje u ovom trenutku odgovora nemamo, ali bi ga uskoro mogli i dobiti. Hoćemo li tada “biti kući” i “pri pameti” – e to uistinu i pored najbolje volje ne znam! Znam jedino da Bog povremeno pripušta čovjeku zlo- kušajući ga, ali s vjerom i nadom koje nam se želi oteti -sotoni i njezinim sljedbenicima uspjeha – na njihovu žalost – ipak nema!
