Rijetko koja objava iz hrvatskog iseljeništva je izazvala toliko reagiranja i poruka upućenih redakciji portala Fenix-magazin.de kao prije dva dana objavljeni tekst pod naslovom „GORAK OKUS POVRATKA U HRVATSKU: Obitelj koja se iz Njemačke vratila u Zagreb ne može upisati svoje dijete u gimnaziju“.
U tom prilogu, kojeg kasnije možete pročitati OVDJE, objavili smo pismo jedne hrvatske obitelji iz Njemačke u kojem roditelji pišu o problemima nastavka školovanja svoga djeteta u Zagrebu, gradu u koji se obitelj vratila i gdje, po njihovu pisanju, „povratak u rodni grad ima gorak okus“. Pritom su ukazali na „prebacivanje odgovornosti i vozanje od vrata do vrata“ te „neprofesionalnost i neodgovaranje na upite“ iz hrvatskih institucije. A zvali su i pisali upite tražeći pomoć od Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Agencije za znanost i visoko obrazovanje te Ureda dobrodošlice pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH.
Problem je najviše u tome što je Hrvatska prije koju godinu ukinula „Programa za povratnike“ koji je omogućavao djeci hrvatskih iseljenika nastavak školovanja u istim školama koje su pohađali u inozemstvu. Taj program, kojeg je imala i bivša država, iz nerazumljivih razloga ukinut je u mandatu HDZ-ove Vlade kada je ministrica znanosti i obrazovanja bila Blaženka Divjak iz redova koalicijskog HNS-a.
U svojim reagiranjima čitatelji nisu iznosili samo brojne probleme sa upisima djece u hrvatske škole već i ostale problema na koje nailaze kod povratka u Hrvatsku. Među njima su najčešći problemi državljanstva, pogotovu za supruge koji nisu hrvatske državljanke a koje su dugi niz godina u braku sa svojim hrvatskim suprugom.
Većina komentara se svodi na zaključak kako Hrvatska, unatoč deklarativnom stavu i donesenim mjerama poticanja povratka, ipak nije i otvorena za sve one koji se žele vratiti iz iseljeništva. U komentarim se također ističe kako iz Hrvatske vlade i institucija države ne slušaju prijedloge hrvatskih iseljenika, a niti prepoznaje dobre ideje i prijedloge iz hrvatskog iseljeništva, kako hrvatskih iseljenika tako i onih koji su nedavno napustili Domovinu.
Reagiranje povratnice u Hrvatsku Anite Prka Đurašić
Od svih reagiranja i primljenih poruka na tekst hrvatske obitelji iz Njemačke o problemima nastavka školovanja svoga djeteta u Zagrebu, izdvajamo pisanje povratnice u Hrvatsku Anite Prka Đurašić sa Online LIVE TV Croatia. Njezin tekst naslovljen „Stereotipizacija povratnika i stvaranje razdora između domovinske i iseljene Hrvatske“ prenosimo u cijelosti:
Žalosno, no i o ovakvim temama iz povratničke realnosti trebamo razgovarati, podići svijest da još uvijek postoje problemi prilikom povratka u Hrvatsku koje treba rješavati. Diskriminacija povratnika u Hrvatskoj nažalost prejako podsjeća na stereotip o hrvatskom iseljeniku/povratniku, koji se desetljećima maliciozno stvarao u mračno doba Jugoslavije, kao “neprijatelju” , “ustaši”, osobi koja će nekom oduzeti radno mjesto, netko tko previše pametuje …dalo bi se još nabrajati.
Jesmo li uznapredovali otada kao društvo u cjelini, kao pojedinci, kao državni aparat, pa i kao politički vrh i sve udruge ili institucije koje su povezane s hrvatskim iseljeništvom? Tema povratka je vrlo popularna, svima su puna usta kako se zbog negativnih demografskih trendova treba poraditi na povratku iseljeništva.
Međutim, što kada ti ljudi stvarno dođu? Kako to izgleda u praksi?
Previše sam poziva i poruka za pomoći zbog nesnalaženja dobila od zbunjenih, nesigurnih ili čak blago rečeno neljubazno i drsko dočekanih povratnika. Sporost i tromost administrativnog aparata i konkretnih životnih potreba povratnika jako divergiraju, rađaju frustracije, nepovjerenje i osjećaj prepuštenosti na milost onih koji o njihovom predmetu odlučuju.
Diskriminacija ide dotle kažu mnoge studije i čulo se na mnogim konferencijama i kongresima od emanentnih znanstvenika koji se u Hrvatskoj bave temom demografije i iseljeništva, da se povratnike ne uključuje u sustav, marginalizira ih se, stopira, drži po strani, štoviše, da nemaju uopće pristupa sustavu, kao što je recimo kroz apliciranje za posao.
Ovaj konkretan primjer jako me iznenadio, tim više što sam 1990. kao povratnica iz Njemačke u tadašnjoj još Jugoslaviji imala pravo upisa u bilo koju srednju školu! I zato ovaj komentar o djetetu koje u slobodnoj Hrvatskoj državi za koju su i iseljenici dali svoj obol u vidu lobiranja za hrvatsku stvar, uključenja u Domovinski rat i slanja donacija i humanitarne pomoći kad god je trebalo, očito ne može upisati gimnaziju – u jeku vala iseljavanja, u jeku apela za povratkom i u jeku apela za demografskom obnovom!
Lekcija je ovo iz stvarnog života koja očito treba potaknuti na iseljavanje, a ne na povratak u Hrvatsku!, napisala je povratnica u Hrvatsku Anita Prka Đurašić.