Graham Wetzbarger točno zna kakvog je okusa krivotvorina. ‘Krivotvorine nakita Tiffany & Co često su premazane aluminijem. Ako ga okusite, imat će okus poput limenke soka. Krivotvorine često imaju metalni okus kakav srebro nema’, kaže. Wetzbarger, američki stručnjak za luksuznu robu i bivši glavni autentifikator na poznatoj resale stranici The RealReal, čvrsto vjeruje da se umjetnost provjere autentičnosti luksuznog predmeta, bilo da se radi o tenisicama, bilo umjetničkom djelu, oslanja na korištenje više osjetila. Iako se, priznaje, okus vrlo rijetko koristi. ‘Njuh se znatno češće koristi; jak miris je znak za alarm jer krivotvorine obično sadrže puno ljepila’, dodaje.
Prema Bainu, potrošnja na second hand luksuznu robu porasla je s 20 milijardi funti u 2017. godini na 28 milijardi funti u 2020. godini, premašivši time rast na ukupnom tržištu luksuzne robe s visokom maržom. Online prodajna tržišta i konsignacijske stranice, kao što su The RealReal i Vestiaire Collective, pojednostavile su trgovanje second hand proizvodima koji se sada kupuju i prodaju kao i novi – potencijalni kupci više ne moraju trošiti sate i sate u lokalnim konsignacijskim trgovinama u potrazi za željenom torbicom ili haljinom.
Sve je više krivotvorina na tržištu
Međutim u tom rastućem okruženju značajno je porastao broj krivotvorina. Modni arhivist Greg Chester iz londonskog One of a Kinda za The Financial Times kaže da su krivotvoritelji torbica postali toliko vješti da je njegova trgovina počela u potpunosti izbjegavati tu kategoriju. ‘Nama taj rizik nije isplativ’, kaže. Uz to, The RealReal ranije je bio optuživan da nije uspio detektirati krivotvorine.
Ljudski autentifikatori su skupi, a rješenja bazirana na tehnologiji, osmišljena da bi cijeli proces unaprijedila i poboljšala, a vrlo vjerojatno u konačnici zamijenila ljude, nastavljaju se razvijati. U travnju je LVMH, s Pradom i Cartierom u vlasništvu Richemonta, pokrenuo Aura Blockchain Consortium, globalnu platformu koja daje jedinstvene digitalne identitete proizvodima, omogućavajući kupcima da osiguraju kupnju originala. Tvrtka za provjeru autentičnosti Entrupy tvrdi da joj je točnost 99,1 posto nakon što je usavršila svoju tehnologiju prepoznavanja slika na vlastitoj bazi podataka temeljenoj na stotinama tisuća predmeta.
No ti sustavi još uvijek su u povojima. Tehnologiju prepoznavanja slika potrebno je uvježbati na bazama podataka sa slikama koje se još kreiraju. Ljudski faktor potreban je kako bi se osiguralo to da su vizualni podaci koji se unose u bazu doista podaci izvornih proizvoda.
Blockchain, koji se odnosi na podatkovne blokove koji su povezani u jednosmjerni lanac i u kojem svaka nova karika, odnosno blok, ovisi o vrijednosti prve starije karike, primjenjuje se na izvoru, pri stvaranju proizvoda. Kada se primjenjuje na vintage proizvodima, oni prvo moraju biti potvrđeni i provjereni, što cijeli proces ponovno dovodi do ljudskih autentifikatora. U većini slučajeva profesionalci u ovoj industriji na tehnologiju gledaju kao na koristan dodatak svom poslu koji će i u doglednoj budućnosti ostati uglavnom zasnovan na ljudima. ‘To je još uvijek zahtjevna vještina. Više od 90 posto ove industrije čine ljudi’, kaže Wetzbarger.
Kako prepoznati originalan kovčeg Louis Vuittona s kraja 19. stoljeća
Priča se ponovno vraća na osnovna osjetila – okus, miris i dodir – a to potvrđuje i ovaj slučaj. Kada je 2018. u britansku aukcijsku kuću Christie’s stigao kovčeg od neobičnog materijala, Rachel Koffsky, viša stručnjakinja aukcijske kuće za torbe i dodatke, imala je osjećaj da bi to mogao biti vrlo rijedak predmet Louis Vuittona s kraja 19. stoljeća, izrađen od aluminija. U to vrijeme znalo se samo za jedan takav kovčeg pohranjen u Zakladi Louis Vuitton u Parizu. Tražeći znanstvenu potvrdu, Koffsky je odnijela kovčeg u Nacionalni povijesni muzej te je analiziran u laboratoriju u podrumu.
Sve je u detaljima
Detalji, poput mjesta na kojima se nalazi oznaka proizvodnje i oznaka robne marke, kao i sama konstrukcija odjeće, a u slučaju Chanelove torbe i broj šavova između dva prošivena odjeljka, mogu pomoći u autentifikaciji predmeta. ‘To je poput učenja jezika. Nakon što se dulje vrijeme bavite određenim dizajnerima, kada nešto nije onako kako treba, jednostavno vas bode u oči’, kaže Chester te vodi detaljnu tablicu za svaki brend, u koju bilježi i najmanji detalj, poput promjene u tehnikama dorade ili proizvodnji naljepnica.
Krivotvoritelji ostvaruju zaradu prodajom jeftino izrađenih artikala po visokim cijenama pa su upravo tehnike dorade one koje vidljivo odskaču od originala. I za Chestera i za Wetzbargera ključno je pomno promatranje predmeta s unutrašnje strane. ‘Krivotvoritelji će potrošiti 99 posto vremena na vanjsku stranu predmeta kako bi zavarali kupca. Stoga se greške nerijetko uočavaju tek kada krenete pregledavati unutrašnjost’, kaže Wetzbarger.