Kako prepoznati kopije luksuznih modnih komada? Stručnjaci otkrivaju sve tajne svog zanata, za koji je potrebno imati bogato iskustvo, oštro oko, ali i dobar nos

Prilikom kupovine luksuzne robe, posebice one iz druge ruke, valja biti poprilično oprezan. Na second hand tržištu krivotvorine nisu rijetkost, a unatoč sve razvijenijoj tehnologiji temeljenoj na umjetnoj inteligenciji, detektiranje krivotvorina i ‘lažnjaka’ te osiguranje kupovine ipak su prvenstveno u rukama vještih stručnjaka

Graham Wetzbarger točno zna kakvog je okusa krivotvorina. ‘Krivotvorine nakita Tiffany & Co često su premazane aluminijem. Ako ga okusite, imat će okus poput limenke soka. Krivotvorine često imaju metalni okus kakav srebro nema’, kaže. Wetzbarger, američki stručnjak za luksuznu robu i bivši glavni autentifikator na poznatoj resale stranici The RealReal, čvrsto vjeruje da se umjetnost provjere autentičnosti luksuznog predmeta, bilo da se radi o tenisicama, bilo umjetničkom djelu, oslanja na korištenje više osjetila. Iako se, priznaje, okus vrlo rijetko koristi. ‘Njuh se znatno češće koristi; jak miris je znak za alarm jer krivotvorine obično sadrže puno ljepila’, dodaje.

Prema Bainu, potrošnja na second hand luksuznu robu porasla je s 20 milijardi funti u 2017. godini na 28 milijardi funti u 2020. godini, premašivši time rast na ukupnom tržištu luksuzne robe s visokom maržom. Online prodajna tržišta i konsignacijske stranice, kao što su The RealReal i Vestiaire Collective, pojednostavile su trgovanje second hand proizvodima koji se sada kupuju i prodaju kao i novi – potencijalni kupci više ne moraju trošiti sate i sate u lokalnim konsignacijskim trgovinama u potrazi za željenom torbicom ili haljinom.

Sve je više krivotvorina na tržištu

Međutim u tom rastućem okruženju značajno je porastao broj krivotvorina. Modni arhivist Greg Chester iz londonskog One of a Kinda za The Financial Times kaže da su krivotvoritelji torbica postali toliko vješti da je njegova trgovina počela u potpunosti izbjegavati tu kategoriju. ‘Nama taj rizik nije isplativ’, kaže. Uz to, The RealReal ranije je bio optuživan da nije uspio detektirati krivotvorine.

Krivotvoritelji torbica nevjerojatno su vješti

Izvor: Profimedia / Autor: Bertrand-Hillion Marie-Paola/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Ljudski autentifikatori su skupi, a rješenja bazirana na tehnologiji, osmišljena da bi cijeli proces unaprijedila i poboljšala, a vrlo vjerojatno u konačnici zamijenila ljude, nastavljaju se razvijati. U travnju je LVMH, s Pradom i Cartierom u vlasništvu Richemonta, pokrenuo Aura Blockchain Consortium, globalnu platformu koja daje jedinstvene digitalne identitete proizvodima, omogućavajući kupcima da osiguraju kupnju originala. Tvrtka za provjeru autentičnosti Entrupy tvrdi da joj je točnost 99,1 posto nakon što je usavršila svoju tehnologiju prepoznavanja slika na vlastitoj bazi podataka temeljenoj na stotinama tisuća predmeta.

No ti sustavi još uvijek su u povojima. Tehnologiju prepoznavanja slika potrebno je uvježbati na bazama podataka sa slikama koje se još kreiraju. Ljudski faktor potreban je kako bi se osiguralo to da su vizualni podaci koji se unose u bazu doista podaci izvornih proizvoda.

Aura Blockchain Consortium, globalna platforma koja daje jedinstvene digitalne identitete proizvodima i omogućava kupcima sigurniju kupovinu originala

Izvor: Profimedia / Autor: Guy Bell / Shutterstock Editorial / Profimedia

Blockchain, koji se odnosi na podatkovne blokove koji su povezani u jednosmjerni lanac i u kojem svaka nova karika, odnosno blok, ovisi o vrijednosti prve starije karike, primjenjuje se na izvoru, pri stvaranju proizvoda. Kada se primjenjuje na vintage proizvodima, oni prvo moraju biti potvrđeni i provjereni, što cijeli proces ponovno dovodi do ljudskih autentifikatora. U većini slučajeva profesionalci u ovoj industriji na tehnologiju gledaju kao na koristan dodatak svom poslu koji će i u doglednoj budućnosti ostati uglavnom zasnovan na ljudima. ‘To je još uvijek zahtjevna vještina. Više od 90 posto ove industrije čine ljudi’, kaže Wetzbarger.

Kako prepoznati originalan kovčeg Louis Vuittona s kraja 19. stoljeća

Priča se ponovno vraća na osnovna osjetila – okus, miris i dodir – a to potvrđuje i ovaj slučaj. Kada je 2018. u britansku aukcijsku kuću Christie’s stigao kovčeg od neobičnog materijala, Rachel Koffsky, viša stručnjakinja aukcijske kuće za torbe i dodatke, imala je osjećaj da bi to mogao biti vrlo rijedak predmet Louis Vuittona s kraja 19. stoljeća, izrađen od aluminija. U to vrijeme znalo se samo za jedan takav kovčeg pohranjen u Zakladi Louis Vuitton u Parizu. Tražeći znanstvenu potvrdu, Koffsky je odnijela kovčeg u Nacionalni povijesni muzej te je analiziran u laboratoriju u podrumu.

‘Kovčezi napravljeni krajem 19. stoljeća bili su namijenjeni istraživačima koji su tada putovali po cijelom svijetu te su morali biti što lakši. Aluminij je bio tek izumljen te je predstavljao vrlo skup materijal, poznat kao ‘Napoleonovo bijelo zlato”, objašnjava Koffsky te dodaje: ‘Provjera i potvrda da se doista radi o aluminiju bile su ključne kako bismo bili sigurni da se doista radi o tom povijesnom komadu.’ Kovčeg je na kraju prodan na aukciji za 162.500 funti u prosincu 2018. godine.

Sve je u detaljima

Detalji, poput mjesta na kojima se nalazi oznaka proizvodnje i oznaka robne marke, kao i sama konstrukcija odjeće, a u slučaju Chanelove torbe i broj šavova između dva prošivena odjeljka, mogu pomoći u autentifikaciji predmeta. ‘To je poput učenja jezika. Nakon što se dulje vrijeme bavite određenim dizajnerima, kada nešto nije onako kako treba, jednostavno vas bode u oči’, kaže Chester te vodi detaljnu tablicu za svaki brend, u koju bilježi i najmanji detalj, poput promjene u tehnikama dorade ili proizvodnji naljepnica.

Tehnike dorade vrlo često otkrivaju kopije

Izvor: Profimedia / Autor: JEAN-FRANCOIS MONIER / AFP / Profimedia

Krivotvoritelji ostvaruju zaradu prodajom jeftino izrađenih artikala po visokim cijenama pa su upravo tehnike dorade one koje vidljivo odskaču od originala. I za Chestera i za Wetzbargera ključno je pomno promatranje predmeta s unutrašnje strane. ‘Krivotvoritelji će potrošiti 99 posto vremena na vanjsku stranu predmeta kako bi zavarali kupca. Stoga se greške nerijetko uočavaju tek kada krenete pregledavati unutrašnjost’, kaže Wetzbarger.

Elementi poput dugmadi, zakovica i zatvarača također su ključni pokazatelji. Kad je riječ o patentnim zatvaračima, naprimjer, luksuzni brendovi rijetko koriste japansku marku YKK, najvećeg svjetskog proizvođača patentnih zatvarača. Umjesto toga upotrebljavaju patentne zatvarače Riri ili Lampo, koje Wetzbarger naziva BMW-om i Mercedesom patentnih zatvarača. Sve što je osmišljeno kako bi poboljšalo upravljanje i kontrolu inventara, uključujući serijske brojeve, oznake datuma ili oznake proizvodnje, autentifikatori mogu iskoristiti za praćenje stila i datuma odjevnog predmeta.

Kako se postaje luksuzni autentifikator

Luksuzni autentifikatori dolaze iz različitih sredina i većinom uče zanat na osnovi iskustva, jer ne postoji službeni put ove profesije. Wetzbarger kaže da su mnogi od njegovih najboljih novaka prethodno bili prodajni pomoćnici luksuznih roba koje su već sami brendovi obučili da uoče i cijene ručnu izradu.

Oslanjanje na praksu da iskusni autentifikatori obučavaju novake moglo je funkcionirati dok je rabljena luksuzna odjeća bila tržišna niša, no kako se ovaj sektor nastavlja širiti i privlačiti nove igrače, potražnja za vještim autentifikatorima daleko je nadmašila dostupnost. Wetzbarger kaže da se osnovna obuka može obaviti za šest mjeseci, ali je potrebno nekoliko godina samostalnog rada da bi se autentifikator smatrao stručnjakom. Također ističe potrebu za postojanjem trgovačke organizacije ili ceha autentifikatora koji bi osigurao industrijski standard.

‘Tvrtke obučavaju vlastitu vojsku autentifikatora jer se svi bore za tržišni udio. Postoje industrijski standardi, ali oni zapravo nisu formalno dogovoreni’, kaže Wetzbarger. ‘Rješavanje ovih pitanja ključno je za uspjeh luksuznog second hand tržišta’, kaže Claudia D’Arpizio, partnerica iz Baina, koja, unatoč obećanju blockchaina, vidi da su ljudi srž ove profesije. ‘Tu jednostavno mora biti prisutan ljudski faktor’, kaže.

Tportal.hr