fbpx
Što je to uopće OECD i što Hrvatska dobiva ulaskom u taj elitni klub

Što je to uopće OECD i što Hrvatska dobiva ulaskom u taj elitni klub

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, poznata kao OECD, zadnja je velika međunarodna institucija čija članica Hrvatska još nije postala, ako se ne računaju Schengen i eurozona. Nakon godina blokade pregovora OECD je u utorak objavio da je otvorio razgovore o ulasku Hrvatske u ekskluzivni klub u koji bi naša zemlja trebala ući s ostalim kandidatima – Brazilom, Argentinom, Bugarskom, Peruom i Rumunjskom. Što uopće imamo od toga?

Jednom kad se osnuje bilo kakva institucija s međunarodnim karakterom vrlo ju teško, gotovo nemoguće ugasiti. Jedan od najboljih primjera za to je Banka za međunarodna poravnanja (BIS), osnovana 1930. godine kako bi se preko nje plaćala reparacija za štete iz Prvog svjetskog rata koje je poražena Njemačka plaćala saveznicima iz sila Antante.

Već iduće godine zbog ekonomske krize otplata reparacija stavljena je pod jednogodišnji moratorij, da bi se s njima 1932. zbog Velike ekonomske krize potpuno prestalo. Banka za poravnanja međutim nije ugašena, već se počela baviti svojim sekundarnim poslom, ‘poboljšanjem suradnje’ među raznim centralnim bankama diljem svijeta, ujedno njenim vlasnicima, a tim se poslom bavi i danas.

Kakve to veze ima s OECD-om? BIS su osnovali pobjednici Prvog svjetskog rata, a OECD pobjednici Drugog svjetskog rata. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) nastala je 1960., no osnovana je 1948. pod imenom Organization for European Economic Cooperation (OEEC) kako bi koordinirala isplatu pomoći Europi u sklopu Marshallova plana, kojim se željelo postaviti Stari kontinent na noge nakon ratnih razaranja. Iako su isplate iz plana stale nakon pet godina, OEEC je nastavio postojati s deklarativnim ciljevima: unapređivanje gospodarskog rasta zemalja članica, povećanje životnog standarda u zemljama članicama, doprinos razvoju svjetskog gospodarstva, pomaganje ekonomskom napretku u članicama i nečlanicama OECD-a, doprinos širenju međunarodne trgovine na multilateralnoj osnovi i težnja povećanju svjetske trgovine. Područja djelovanja i rada OECD-a su razvojna politika i kooperacija, energetika, razvoj trgovine, financijska i fiskalna pitanja, socijalna problematika, zapošljavanje, edukacija, ekologija, znanost i tehnologija, industrija, poljoprivreda i ribarstvo.

Osnivači OECD-a su Austrija, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Grčka, Island, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države. Ostale primljene članice su: Japan (1964.), Finska (1969.), Australija (1971.), Novi Zeland (1973.), Meksiko (1994.), Češka (1995.), Južna Koreja (1996.), Mađarska (1996.), Poljska (1996.), Slovačka (2000.), Čile (2010.), Izrael (2010.), Slovenija (2010.), Estonija (2010.) i Latvija (2016.). Tajvan, odnosno Kineski Taipei je zemlja promatrač, a Europska komisija sudjeluje u radu OECD-a s članicama EU-a.

Za razliku od zajednica poput EU-a, OECD nema nikakve formalne moći nad svojim članicama, već ga je bolje opisati kao veliku konzultantsku tvrtku koja radi na povećanju BDP-a članica, poboljšanju uvjeta života u njima i doprinosu slobodnog tržišta na globalnoj razini. Glavnu riječ ima SAD te pokriva troškove petine godišnjeg proračuna koji je 2019. iznosio 386 milijuna eura.

Manje zemlje, poput nama usporedive Slovačke ili Slovenije, uplaćuju po jedan posto godišnjeg budžeta, pa je sigurno pretpostaviti da će i nas godišnje članstvo koštati nešto manje od četiri milijuna eura. Što dobivamo za taj novac?

Premijer Andrej Plenković u nekoliko navrata ponavljao je da je naše članstvo u toj organizaciji prioritet njegove vlade: ‘OECD-ova predanost u kreiranju boljih politika za bolji život potrebnija je više nego ikada (…) daje nam priliku da zajednički transformiramo naša društva povećavajući otpornost gospodarstva kroz digitalizaciju i prijelaz na nove i zelene tehnologije (…) OECD-ove ekspertize visoko su cijenjene u strukturnim reformama financiranim iz fondova EU-a u Hrvatskoj’, poručio je premijer krajem 2020.

Premijer kaže da se članstvom u OECD-u pojačavaju međunarodni položaj i utjecaj Hrvatske. No s tim se ne slažu baš svi. Profesor međunarodne ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić u razgovoru koji smo vodili s njim prije dvije godine izjavio je da članstvo ‘košta, a naš utjecaj tamo bi bio nikakav, nepostojeći’.

‘Naše članstvo služilo bi samo tome da se naši vođe mogu povremeno slikati sa svjetskim vođama. Nitko od njih ne bi slušao naše političare, kao što i članovi raznih kraljevskih društava i sličnih organizacija rado uz plaćanje članarine uzimaju Hrvate, a zapravo im uzimaju novac’, poručio je tada Jurčić.

Profesor međunarodne ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić

Profesor međunarodne ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić

Izvor: HGK / Autor: Licencirane fotografije

Kao jednu od prednosti članstva u OECD-u, Jurčić je izdvojio pristup analizama publikacijama koje objavljuje ta organizacija: ‘Oni, za razliku od UN-a i MMF-a, svoja istraživanja ne objavljuju i njihove publikacije su nam važnije nego to što će neki naš političar otići na protokolarni sastanak’, rekao je Jurčić.

Kako god bilo, Hrvatska je krenula prema OECD-u, a prije ulaska provjerit će nas 20 tehničkih odbora te će analizirati jesmo li usklađeni s politikama i praksama te organizacije.

Te politike i prakse su očuvanje slobode pojedinaca, vrijednosti demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava te vrijednosti otvorenih, trgovačkih, konkurentnih, održivih i transparentnih tržišnih ekonomija. Također se odnose na predanost članica OECD-a promicanju održivog i uključivog gospodarskog rasta i njihovim ciljevima u borbi protiv klimatskih promjena, uključujući zaustavljanje i poništavanje gubitka biološke raznolikosti i krčenja šuma.

Tportal.hr

Leave a Reply