Diljem svijeta nastaju izvanredne stvari. Neki revolucionarni izumi, ali i mali predmeti koje olakšavaju i obogaćuju našu svakodnevicu nastali su upravo u Beču.
Prvi električni auto izumljen je prije više od 100 godina i to u Beču. Proizveli su ga Ludwig Lohner i Ferdinand Porsche 1899., a razlozi za izum bili su slični onim današnjima: motori na fosilna goriva previše zagađuju zrak. Međutim, previsoki troškovi proizvodnje te bitka oko prava na patent zaustavili su proizvodnju električnog Lohner-Porschea iz Beča.
I prva dvorana za skijanje izgrađena je u Beču i to 1927. godine na mjestu nekadašnjeg terminala za dolaske bečkog željezničkog kolodvora Nordwestbahnhof. Umjetni snijeg napravljen je od kuhinjske sode, piljevine i vode. Snježna palača, kako je dvorana bila nazvana, rasprostirala se na 300 kvadratnih metara i raspolagala je dvjema skijaškim stazama, stazom za sanjkanje i rampom za skijaške skokove. Unatoč velikom interesu dvorana je zatvorena za manje od godinu dana nakon što su se posjetitelji počeli žaliti na poteškoće s disanjem i na iritaciju kože zbog sode. Ipak, trend gradnje dvorana za skijanje nastavio se sve do danas.
Novost u području kozmetike donijela je proslavljena bečka pjevačica i to silom prilika. Helene Winterstein Kambersky tražila je rješenje za maskaru koja bi odoljela jakim svjetlima pozornice i ne bi se topila. Pjevačica je početkom 30-ih godina prošlog stoljeća sa svojim bratom provodila kućne eksperimente i tako izumila prvu vodootpornu maskaru. Pjevačica je poslije osnovala kozmetičku kuću Helene Winterstein Cosmetics koja je i danas u vlasništvu obitelji.
Pravilno pranje ruku trenutačno je vrlo aktualna tema. Manje je poznato da teorija o higijeni ruku, koja je revolucionirala medicinu, potječe iz Beča. Liječnik Ignaz Semmelweis koji je sredinom 19. stoljeća iz Mađarske došao u bečku Opću bolnicu primijetio je vezu između nepranja ruku liječnika i visoke stope oboljenja porodilja od babinje groznice. Mladi je liječnik pak bio daleko ispred svog vremena pa su njegova saznanja naišla na veliko nerazumijevanje. Danas Semmelweis slovi kao „Spasilac majki“. Još je jedan liječnik iz Beča revolucionirao svijet. Svojim epohalnim djelom „Tumačenje snova“ (1899.) Sigmund Freud postavio je temelje psihoanalize. Ovaj liječnik, psihoanalitičar i teoretičar živio je u Beču više od pet desetljeća, a nakon što su nacisti zabranili njegove knjige, izbjegao je s obitelji u London.
Osim što su se u ovoj austrijskoj metropoli rodile velike ideje koje su promijenile medicinu, Beč je pridonio i svijetu glazbe. Tako Bösendorfer, najstarija tvornica za proizvodnju klavira koja potječe iz Beča, stavlja na tržište oko 300 klavira godišnje. A davne 1900. godine izradila je i prvi koncertni klavir s osam oktava. Najbolji su svirali i sviraju klavire marke Bösendorfer, od Dukea Ellingtona do Oscara Petersona, od Beatlesa do Bernsteina, od Liszta do Pogorelića, od Michaela Jacksona do Tori Amos. Velike pijaniste, operna i kazališna događanja danas možemo gledati izbliza i to zahvaljujući opernom dalekozoru. Prvi ga je izumio Friedrich Voigtlände, a već 1823. dobio je carski privilegij za njegovu proizvodnju.
Stolac iz bečkih kavana Thonet vjerojatno je najprepoznatljiviji dizajnerski komad namještaja iz Beča, a pripada i među najproizvođenije stolce na svijetu. Ovaj stolac dizajnirao je Michael Thonet 1860. godine, a svojim izumom savijanja masivnog drveta pomoću vodene pare revolucionirao je proizvodnju namještaja. Stolac Thonet postao je prvi serijski proizvedeni stolac. Mogao se rastaviti na šest dijelova i poslati bilo kamo na svijetu.
Priča o jednoj dječjoj atrakciji također počinje u Beču i to 1977. Vlasnica restorana u bečkom zabavnom parku Prater Elisabeth Kolarik htjela je za svoju kćer naručiti madrac za skakanje složen u obliku dvorca. Zahvaljujući nesporazumu oko dimenzija nastao je ogroman dvorac po čijem su uzoru nastali današnji dvorci za skakanje, a ima ih, naravno, i u Prateru.
Iako je u njemačkom govornom području pojam „viennoiserie“ gotovo nepoznat, on u zemljama poput Francuske, Velike Britanije ili SAD-a označava „stvari iz Beča“ odnosno izvrsna bečka peciva. A za takvu reputaciju zaslužni su kifla (njem. Kipfel) i drugi bečki pekarski proizvodi koje je u Pariz 1838. donio bečki pekar August Zang. Zanimljiva je činjenica da su francuski pekari poslije po uzoru na kiflu napravili poznati kroasan.