KRAJ SE JOŠ NE NAZIRE
Kada je američki predsjednik Joe Biden poručio da Vladimir Putin ne može ostati na vlasti nakon invazije na Ukrajinu, zapravo je samo naglas izgovorio ono što misle mnogi zapadni čelnici. Putin je motiviran ideologijom; njemu se ne može vjerovati, niti ga se može uvjeriti da zaustavi ratne strahote. Washington i London maštaju o tome kako bi svijet mogao izgledati nakon Putina. I to im se sviđa, piše Politico.
Prvi scenarij – Putinov slom
U toj viziji ukrajinski otpor, uz doziranu pomoć Zapada, drži Putina zarobljenog u razvučenom konfliktu. Prisiljen je novačiti nove vojnike, a oni se vraćaju kućama u vrećama. To čak ni ruska propaganda ne može oprati. Majke izlaze na ulice, kao što su to učinile u vrijeme propale ruske okupacije Afganistana. U međuvremenu, oštre sankcije radikaliziraju rusku srednju klasu – već naviklu na kapitalističke užitke, poput Ikee i McDonaldsa – do razine ključanja i ustanka protiv rata.
Uslijed ratnih neuspjeha moglo bi doći do međusobnog optuživanja u krugovima već uzdrmanih ruskih elita. U konačnici, generali i špijuni – mnogi od njih već su u kućnom pritvoru – odlučuju dati Putinu dozu njegovog vlastitog otrova i riješiti ga se silom. Puč koincidira s masovnim prosvjedima, a prozapadna generacija političara pomalja se iz kaosa u Moskvi. Ukrajina postaje uzor i primjer, ne samo za Moskvu, nego i za Peking. Kineski predsjednik Xi Jinping gleda poniženje Rusije pred ujedinjenim Zapadom i shvaća da bi ga ‘rješavanje’ Tajvana skupo koštalo.
U stvarnosti: Rusi su zadnji put svrgnuli svog vođu daleke 1917., a imajući u vidu neorganiziranost oporbe, nema jamstva da bi Putinov nasljednik bio puno drukčiji. Ujedno, rusko iskustvo teško da će utjecati na Kinu, koja ima daleko jače gospodarstvo od ruskog, a sada uviđa i nemogućnost Zapada da se otkači od ruskih energenata, kao i odbijanje NATO-a da pomogne Ukrajini i time ugrozi sigurnost svojih članica.
Drugi scenarij – mirovni dogovor
Francuski predsjednik Emmanuel Macron čvrstog je stava da je mirovni sporazum još uvijek moguć, s tim da konture eventualnog konačnog rješenja značajno variraju jer nije jasno kako će se Ukrajina postaviti prema teritorijalnom apetitu Rusije. Zapad je visoko motiviran da se što prije uspostavi ekonomska stabilnost. Snažne sankcije ne pokazuju dovoljne učinke, a daljnja zaoštravanja imaju negativne posljedice i izvan granica Rusije. Porast životnih troškova mogao bi, primjerice, utjecati na Macronovu izbornu kampanju, a njemački kancelar Olaf Scholz već je upozorio na moguću recesiju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već je dao naznačiti da bi se mogao odreći težnji za članstvo Ukrajine u NATO-u. Putin bi možda mogao izvući s dijelom teritorija, recimo, Krimom i Donbasom, bez daljnje reakcije Ukrajine, u zamjenu za povlačenje ruskih snaga iz ostatka zemlje, piše Politico.
Ako se Ukrajina podijeli, Europska unija može se pobrinuti za rekonstrukciju oslobođenog dijela. To bi stvorilo snažan kontrast poput onog iz hladnoratovske podjele Njemačke, kada je bilo očito koliko je loše živjeti pod Moskvom. Također je efektna i razdjelnica EU-Rusija na rijeci Dnjepar, osobito u svjetlu pomicanja fronta na Poljsku, Slovačku, Mađarsku i Rumunjsku – u slučaju Putinova osvajanja cijele Ukrajine.
U stvarnosti: Putin je iznevjerio gotovo sva svoja obećanja u posljednjih mjesec dana. Čak i da se pridržava mirovnog sporazuma, sve ono što bi postigao nasilnim putem duboko bi potkopalo svaki poredak uspostavljen na pravilima, a ‘ustupak siledžiji’ najteže bi pao neposredno ugroženim istočnoeuropskim zemljama. Putin bi takav dogovor mogao protumačiti kao pozivnicu da izvrši invaziju na još pokojeg susjeda, s tim da bi se idući put bolje pripremio.
Treći scenarij – prolongirani sukob
Američko ministarstvo obrane procjenjuje da bi se ovaj sukob mogao otegnuti cijelo desetljeće. Zelenski odbija započeti razgovore o predaji teritorija sve dok se ruske snage ne vrate na položaje otprije 24. veljače. Njegov drugi potencijalni ustupak – pristajanje na neutralnu Ukrajinu – podrazumijeva nacionalni referendum koji je nemoguće organizirati. U međuvremenu zapadni obavještajci tvrde da Putin nema uvid u loše stanje na bojišnici jer ga savjetnici drže u blaženom neznanju. Sankcije dodatno učvršćuju odlučnost Moskve, a zapadni čelnici žele svoje glasače poštedjeti svake patnje.
Aktualni konflikt počinje izgledati poput Sirije u istočnoj Europi. NATO uporno odbija rasporediti svoje snage u Ukrajini i rušiti ruske zrakoplove. Ukrajinci, unatoč svojoj strasti i disciplini, raspoređeni su ‘pretanko’ da bi obranili ključna područja i pokrenuli protuofenzivu. Bez puno nade da će zadržati Ukrajinu, Putin se okreće sustavnom razaranju, enormno povećavajući troškove obnove i ponovne izgradnje te zemlje. Rusija nikad ne pobjeđuje, a Ukrajina ima velike gubitke u stanovništvu i ekonomiji.
U stvarnosti: NATO se ne upliće kako bi izbjegao treći svjetski rat. No dugotrajni rat ima globalne posljedice: ukrajinske izbjeglice neće se moći vratiti u domovinu, a oni neće biti jedini došljaci – ugroženi padom ruskog gospodarstva i manjkovima hrane, prema zapadnim demokracijama opet će krenuti rijeke ljudi s Bliskog istoka, iz Afrike i središnje Azije.
Foto : Twitter