Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojim se slavi Isusova pobjeda nad grijehom i smrću. Također se slavi novi život te naša nada u uskrsnuće.
Nakon što je Krist bio razapet, Josip iz Arimateje položio je njegovo tijelo u grobnicu, a na nju je položen veliki kamen. Trećeg dana, u nedjelju, nekoliko žena (Marija Magdalena, Saloma i Marija Jakovljeva) u zoru je došlo vidjeti grob, no anđeo im je rekao da razapeti Isus više nije ondje: uskrsnuo je. Vijest o uskrsnuću pronijela je Marija Magdalena.
Dio liturgijske godine u kojem se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa, korizma, traje 40 dana, a počinje na Pepelnicu. U tom razdoblju vjernike se poziva na pokoru kroz molitvu, post i dobra djela. Korizma završava na Veliki četvrtak, a on uz Veliki petak i Veliku subotu čini vazmeno trodnevlje.
Zašto se ne slavi svake godine u isto vrijeme
Uskrs se najprije slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća obilježava se jedanput na godinu. Prema pravilima Katoličke crkve, datum Uskrsa određuje se kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog Mjeseca počevši s 21. ožujka. Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, to znači da Uskrs može pasti samo unutar tog perioda.
Prema Bibliji, Isusova muka, raspeće i uskrsnuće poklapaju se sa židovskim blagdanom Pashe, koja se slavi prvog punog Mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. Povijesno gledano, Isus je uskrsnuo prvu nedjelju nakon Pashe. Kršćani nisu htjeli biti ovisni o židovskom blagdanu pa su determinirali datum Uskrsa, što je dovelo do toga da se odredi službeno pravilo Katoličke crkve, a što je učinjeno 325. godine. Od tada pa sve do danas datum Uskrsa ovisi o položaju Mjeseca i proljetnom ekvinociju. Za kršćane koji ga slave prema julijanskom kalendaru (Pravoslavna crkva) vrijedi pravilo da Uskrs mora biti nakon Pashe, pa se zbog toga ponekad katolički i pravoslavni Uskrs poklapaju, odnosno slave istog dana.
