Suša je, pritom, donijela i neke posljedice koje bi se mogle nazvati živopisnijim od upozorenja na buduću kataklizmu. Već smo pisali kako je rekordno niski vodostaj američkog jezera Mead otkrio leševe žrtava mafijaških obračuna u Las Vegasu. Mnogo prijatniji prizor ukazao se, pak, u Rimu, gdje je pad vodostaja Tibra u centru grada otkrio kamene ostatke mosta zabilježenog u povijesti kao Pons Neronianus (Neronov most) ili Pons Triumphalis (Most pobjede).
Car Neron je vladao Rimskim carstvom kao njegov peti car od 54. do 68. godine, i slavan je po kontroverzama koje se povezuju uz njegovu vladavinu. Gradio je veličanstvene građevine i postizao vojne pobjede, ali je zanemarivao politiku i više se bavio umjetnošću, glazbom, utrkama i igrama. Carska riznica sasvim je ispražnjena dok je sjedio na prijestolju, velikim dijelom zbog gradnje veličanstvene Zlatne palače, ili Domus Aurea, koja je i danas najveća natkrivena građevina preživjela iz vremena Rimskog carstva. Izgrađena je nakon požara koji je progutao veliki dio Rima, svi znaju ne baš točnu legendu o Neronu koji je svirao harfu dok je Rim gorio. Dok je bio car ubio je vlastitu majku i najmanje jednu od svojih žena, a potom je sebi oduzeo život u dobi od samo 30 godina, nakon što ga je Senat proglasio ‘neprijateljem Rima’.
Istina, ovo nije prvi put da je most izvirio zbog niskog vodostaja Tibra, no ove godine je izazvalo veliku pažnju zbog uistinu nezapamćene suše u Italiji, koja je recimo skoro cijeli tok velike rijeke Po ostavila bez vode. Osim toga, bez obzira što je u povijesnim dokumentima zabilježen kao Neronov, postoje ozbiljne pretpostavke da je most zapravo građen prije nego je došao na prijestolje, a onda nadograđen i obnovljen u Neronovo doba. Ime Pons Neronianus prvi je put zabilježeno u popisu rimskih spomenika iz 12. stoljeća. Razlog je vjerojatno to što je u blizini kasnijeg Vatikana Neron doista imao velike vrtove, kojima je pristup bio moguć preko mosta izgrađenog na tom mjestu.
Brojni arheolozi slažu se da je most bio izgrađen na loše izabranom mjestu, zbog čega je i propao relativno brzo. Naime, postavljen je na uskoj okuci rijeke, i na ravnom zemljištu koje je bilo podložno poplavama. Osim toga, obala Tibra na tom je mjestu napravljena od sedimenta koji zbog utjecaja vode mijenja oblik, što onda dovodi i do micanja temelja koji povezuju most s tlom. Zato se most i urušio, vjerojatno oko 250. godine, manje od dva stoljeća nakon Neronove smrti. Još prije toga, pretpostavljaju arheolozi, most je već bio izvan upotrebe, a dio stupova je razgrađen i materijal prenesen na stabilniju lokaciju nizvodno od izvorne.
U vrijeme gradnje, Neronov most povezivao je Rim s područjem na kojem nije bilo mnogo građevina. Na jednoj strani rijeke bila su Marsova polja na kojima su postojale terme i hramovi, ali su najpoznatija po vojnim paradama. S druge strane, gdje se sada nalazi Vatikan, stajale su pojedine velike zgrade, uglavnom privatne rezidencije, što se promijenilo nakon požara 64. godine. Tada je počela gradnja javnih objekata, ali pravi zamah stigao je tek oko 130. godine. Ipak, most jest imao vojni i simbolički značaj za Rim, najviše zbog spomenutih polja na kojima su se slavile velike rimske vojne pobjede. Dapače, moguće je da su parade dijelom išle preko ovoga mosta.
Osim toga, po nekim zapisima preko mosta su vođeni važni zarobljenici. Svakako najpoznatija takva epizoda dogodila se 64. godine, kad je preko Neronovog mosta do gubilišta u lancima ispraćen sveti Petar, osuđen na smrt i razapet na vatikanskom brdu. Tako je most dobio posebno značenje i za nadolazeću kršćansku religiju.
Ukratko, ma koliko arheolozi uživali u prilici da istražuju ostatke mosta, bilo bi za svih bolje da vodostaj ne pada toliko da most izranja previše često.
