Nakon epidemije koronavirusa i mjera koje su svjetske vlade poduzele kako bi se suočile s njom u vidu lockdown politika, invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, energetske krize i neizvjesnosti, bujajuće inflacije i poskupljenja osnovnih životnih namirnica u cijeloj Europi, hrvatska Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem donijela je nekoliko takozvanih paketa mjera kojima bi se navodno trebalo pomoći građanima i poduzetnicima u suočavanju s velikom krizom i problemima. Ograničavanje cijena goriva i određenih namirnica te najave raznoraznih redukcija zaudaraju i podsjećaju na socijalizam kao iz Jugoslavije u prijeratnim vremenima i mogle bi biti šlag na torti štetnih politika koje smo gledali protekle, sada već tri burne i turbulentne godine.
Ljetos je ekonomska analitičarka Vedrana Pribičević najavila što nas čeka i uvelike je pokazala koliko su struka i politika dvije dijametralno suprotne grane.
“Ograničavanje cijena populistička je mjera koja nikada nije generirala željene rezultate, već je isključivo rezultirala nestašicama. Želja za određivanjem maksimalnih cijena ukorijenjena je u pogrešnoj pretpostavci da ekonomski agenti – dakle potrošači i proizvođači – pasivno reagiraju na njih. U stvarnosti i jedni i drugi su aktivni – potrošači se natječu za dobra i usluge, a proizvođači za proizvodne faktore na tržištu.”
Neuspio eksperiment
“Vjerojatno najveći takav eksperiment bilo je Nixonovo fiksiranje cijena u 1970-ima kao odgovor na naftnu krizu te je bilo vrlo neefektivno u kontroliranju inflacije. Inflaciju je tada srezala tek ekstremno restriktivna monetarna politika tadašnjeg guvernera američke središnje banke Volckera, i cijene su se stabilizirale tek nakon dvije vrlo kratke, oštre recesije koje je promjena monetarne politike uzrokovala. Ako išta, fiksiranje cijena inflaciju je pogoršalo i zato je kasnije trebala svojevrsna monetarna kemoterapija da se ekonomija od toga izliječi. Zato treba biti jako, jako oprezan kada političari počnu spominjati kontroliranje cijena”, rekla nam je tada stručnjakinja i ispričala postoji li razumno opravdanje za Vladinu intervenciju ili je to samo preslikana politika Europske unije.
“Za poremećaje ne trebamo gledati dalje od Mađarske. Orban je ograničio cijene puno prije nas i supermarketi su jednostavno prestali stavljati te proizvode na police jer ih ne žele prodavati ispod cijene, odnosno ne žele ih prodavati uz gubitke. Također nije realistično da će supermarketi uspjeti nadoknaditi gubitke na drugim artiklima. Kada dohoci pojedinaca padaju, oni jednostavno kupuju više kako ih ekonomisti nazivaju – inferiornih dobara, a manje normalnih dobara. Potrošači manje jedu pizzu vani (normalno dobro), a više je peku kod kuće (inferiorno dobro). Ograničene su cijene upravo inferiornih dobara – brašna, ulja, mljevenog mesa. Ta dobra ujedno kupuju i siromašnija kućanstva te se većinom uvoze. Vjerujem da je misao vodilja bila uvesti kontrole cijena na uvozne proizvode kako bi se spriječio ‘uvoz’ inflacije”, rekla je Pribičević.
No inflacija je itekako uvezena i to svi građani, ponajprije takozvani srednji sloj, osjeća u svakodnevnom životu u vidu sve većih poskupljenja.
Inflatorni plamen
A bliže se blagdani, nakon ljetne turističke sezone doba godine kad građani troše i kada to pretežno radi domaće stanovništvo, a ne turisti. U postpandemijskom vremenu (iako je službeno pandemija i dalje aktivna), čini se kako su ljudi “pušteni s lanca” i bez obzira na krizu i poskupljenja, spremno troše kao nikada. Osnove ekonomske postavke su jasne, veće emitiranje novaca u sustav pa zatim velika potrošnja šibica su za inflatorni plamen koji može buknuti do neviđenih razmjera. Hoće li velika potrošnja i daljnja intervencija vladajućih u vidu raznoraznih potpora i povećane plaće u državnom i javnom sektoru dovesti do brutalnog otrežnjenja nakon Nove godine i pojačati inflaciju, upitali smo ekonomskog stručnjaka Damira Novotnyja.
“Prema definiciji je inflacija slučaj ako postoji potražnja, a robe nema dovoljno.
Ona je u početku bila egzogena, odnosno generirana izvana zbog naglog otvaranja nakon takozvanih lockdown politika, ali se tada ipak akumulirala određena kupovna moć. Na koncu su u cijelom procesu kućanstva glavni akteri”, objasnio je ovaj ugledni ekonomist podsjećajući kako je sve krenulo.
“2021. je potražnja zatim eksplodirala. To se nastavilo i u ovoj godini. Vidjeli smo to i za vrijeme turističke sezone koja je bila jedna od najboljih ikada. Ove se godine nije pitalo za cijene i trošilo se bez zadrške. No cijene su rasle jer nije bilo dovoljno roba, imate problem i u nabavnim lancima. Nakon toga je došao rat u Ukrajini i problem opskrbe i cijene energenata, što je uvelike utjecalo na ovu problematiku. No to su sve bili vanjski šokovi koji su utjecali na inflaciju, a koje danas osjećaju i naši građani”, rekao je ekonomist.
Analitičar smatra da nas zaista čeka razdoblje ogromne potrošnje i, poskupljenjima unatoč, bezbrižno trošenje novca kućanstava kao da krize nema.
“Potrošači još raspolažu određenom kupovnom moći. To se može vidjeti i po tome što štednja kućanstava raste… Očito je da će se trošiti, opet će se ići na skijanja i zimovanja. Potrošnja će biti najveća u novijoj hrvatskoj povijesti“, najavio je stručnjak i zapravo potvrdio tezu da će ove zime građani trošiti kao da sutra ne postoji.
Kopiranje drugih
Valja podsjetiti da Vlada, a to nije samo odluka hrvatskih čelnika nego je preslika zapadnih politika, intervenira u tržište i gotovo iz tjedna u tjedan donosi odluke koje uvelike utječu na cijeli ekonomski lanac, pa tako i na razvoj i rast inflacije.
“Vlada je bespotrebno intervenirala s gorivom, a potrošači to shvaćaju kao da mogu više trošiti. Tu dolazimo do začaranog kruga jer Vladi to odgovara i Vlada skuplja jeftine poene, dok su oni zapravo vrlo, vrlo skupi u novčanom smislu”, smatra Novotny i zaključuje:
“To je sada unutarnja inflacija i više ne dolazi izvana. Plaće su porasle i u državnom i u privatnom sektoru. U privatnom zato što je nedostajalo radništva nakon svega što se događalo proteklih godina. Međutim, u inflaciji je rast plaća bio manji i sporiji nego rast cijena. Ta utrka između rasta plaća i rasta cijena nikada nije u korist građana i to će se, nažalost, opet događati. Građanima će se činiti da im plaće rastu i da imaju više novca, a zapravo će imati sve manje i manje. To je inflacija”, rekao je ovaj stručnjak.
Za našeg razgovora s raznim stručnjacima tijekom ljeta kada smo najavili inflaciju i nestašice, ekonomist Branimir Perković izrekao je jednu rečenicu koja je prošla ispod radara i izgubila se u kakofoniji informacija, a to je da je “jedini lijek za inflaciju – recesija”.
Je li tomu tako, upitali smo Damira Novotnyja.
“Ne može se recesija propisati, naime, ekonomija se kreće u ciklusima. Od tridesetih godina prošloga stoljeća bilo je 16 ciklusa. Ciklusi se sastoje od toga da ekonomija raste, raste pa dođe do vrhunca pa naglo počne padati. Problem nastaje kada se recesija pretvara u dugoročnu stagnaciju. Druge su se ekonomije brže oporavile zadnji put, a mi ne.”
Recesija nije lijek
“Recesija može pomoći ako je ekonomski sustav konkurentan. Tada dođe do vrhunca ekonomski ciklus, tipično 2009., nešto manje tipično 2020. jer je bila netipična zbog vanjskih šokova.
Recesija tridesetih godina prva je koja se pretvorila u veliku depresiju – a to znači nekoliko godina pada ekonomske aktivnosti zaredom. Recesija nije lijek protiv inflacije. Inflacija bi se mogla liječiti samo smanjenjem novca u optjecaju – a on je u posljednjih 20 godina povećan 285 posto. U Hrvatskoj se optjecaj kapitala udvostručio. Dosad nije bilo inflacije zbog jeftine robe iz Kine. Na koncu, nakon Božića i Nove godine izglednija je dugoročna stagnacija”, zaključio je i upozorio ekonomski stručnjak.
A Hrvatsku od siječnja 2023. čeka i uvođenje eura koji je sve nesigurniji, što će građani osjetiti u novčanicima i neminovno je da nas sve skupa čekaju veliki šokovi. Na koncu, iako se većina ekonomskih stručnjaka slaže da je u ovakvim okolnostima intervencija države odnosno birokrata štetna i potiče inflaciju, politika je ta koja donosi zadnju riječ i jednostavnije je populistički i dalje “davati” građanima novac iz proračuna i time im prividno pomagati, a dugoročno štetiti i posljedično produbiti krizu kao što je učinila vlada Zorana Milanovića tijekom posljednje recesije u Hrvatskoj.
Bilo kako bilo, pokušajte se sjetiti pri kupnji božićnih poklona da je ove godine umjesto snijega na vrata stigla velika ekonomska kriza.
Photo by Erik Scheel
