U godišnjem izvješću Njemačke središnje banke je sad već bizarna informacija: još uvijek je negdje 12,3 milijarde njemačkim maraka koje niti nakon – sad će biti 21 godina, još nisu promijenjene u eure. Isto tako, još uvijek stižu bizarne vijesti o pronalaženju uštede, u pravilu preminule rodbine: tako je tek nakon smrti svog oca i u raspremanju njegove kuće njegov sin otkrio kako je tata i svoju zbirku keramičkih vrtnih patuljaka koristio i kao kasice-prasice. Doduše to su bile kovanice – ukupno se sakupilo tek 26 eura jer i kovanice njemačke valute, za razliku od čitavog niza drugih zemalja zone eura, zadržavaju svoju vrijednost, piše DW.
Nešto je sretnije ruke bio nećak koji se spremao prodati kuću svog preminulog ujaka jer se našao u novčanom škripcu, ali je ostao nemalo iznenađen kad je posvuda po ujakovoj kući pronalazio vrećice pune novca – ukupno oko 3 i pol milijuna njemačkih maraka. Novčanog škripca naravno da više nema, a odakle ujaku taj novac i što bi o tome rekli u poreznom uredu – ako ne i u policiji, to bolje i da ne pitamo. I jedna komoda koja je dospjela humanitarnoj organizaciji u Leipzigu se pokazala kao čarolija: u njoj je bilo skriveno nekih 27 tisuća maraka.
Njemačke marke i dalje „kapaju“ u filijale pokrajinskih banaka gdje se još uvijek mogu mijenjati po „starom“ tečaju 1 euro za 1,95583 marke, a Johannes Beermann iz uprave Bundesbanke nam kaže kako je, nakon dvije razmjerno sušne godine koje on objašnjava mjerama protiv korone, u ovoj godini stiglo nešto preko 49 milijuna maraka. Ali i on misli: „Ne vjerujem da će taj iznos dalje rasti. U buduće će biti sve manje i manje.“
49 milijuna maraka su lijep iznos – ali su kap u moru prema preostalih 12.300.000.000 njemačkih maraka koje nikad nisu zamijenjene. Najvjerojatnije je nešto od toga nepovratno uništeno – ili je nepažnjom i neznanjem završilo na smetlištu ili spalionici, otišlo je na dno mora ili je nestalo u nekoj nesreći. U saveznoj banci pretpostavljaju da su određenu količinu maraka zadržali građani „za uspomenu“, a i da će se zanimljiv iznos naći i u kolekcijama numizmatičara diljem svijeta.
To je vjerojatno za manje apoene – na primjer novčanice od 5 DM su bile rijetkost čak i dok je marka bila važeća valuta, ali teško da će se u mnogim numizmatičkim zbirkama naći i braća Grimm ili reprodukcija grafike Lukasa Cranacha teologa iz Magdeburga, Johannesa Scheyringa – dakle novčanice od 1000 njemačkih maraka.
A upravo takvih nedostaje još oko 1,1 milijun komada, dakle preko jedna milijarda maraka. Logično je pretpostaviti da su to „na stranu“ stavili neki koji su ionako imali dovoljno. A to onda znači ne samo u Njemačkoj, jer je marka bila rado viđen gost i na Bliskom i Dalekom istoku, nešto rjeđe u Africi ili Americi. Ali tu su i zaključani bankovni pretinci Švicarske ili Lihtenštajna i proći će još desetljeća dok onda banka neće „provaliti“ u pretinac koji godinama nitko nije koristio.
Barem što se te međunarodne potrage za novcem tiče, tu nema veće opasnosti za hrvatsku kunu makar je i za nju posve izvjesno da nikad neće biti sakupljen sav iznos koji je i pušten u opticaj. A u zamjeni za eure tu vlasnici kuna mogu računati i na pomoć u Njemačkoj: tijekom siječnja i veljače će biti moguće preostale kune zamijeniti i u većim njemačkim bankama.
Foto : By YavarPS, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=118429612