Ljudmila je bila u braku s Putinom više od 30 godina, tijekom njegova uspona od nevažnog časnika KGB-a do najmoćnije osobe u zemlji.
Vjenčali su se 1983., kada je Putin boravio u Lenjingradu (sada Sankt Peterburg), a Ljudmila je radila kao stjuardesa Aeroflota. Slijedila ga je u Dresden u Istočnoj Njemačkoj, gdje je postavljen za agenta. Nakon pada Berlinskog zida s dvije kćeri vratili su se u Sankt Peterburg te je Putin započeo političku karijeru kao dužnosnik u uredu gradonačelnika.
Kao supruga političara, Ljudmila se držala uglavnom u sjeni. Kad je Putin 1999. izabran za premijera, pomogla je u stvaranju i vođenju centra posvećenog promicanju ruskog jezika. Prisustvovala je prigodnim državnim svečanostima, ali općenito je izbjegavala nastupe u javnosti.
‘Teško je to zamisliti, ali u to su vrijeme oboje izgledali prilično provincijalno i nesigurno. Sjećam se da se loše odijevala iako je pokušala angažirati najboljeg ruskog dizajnera odjeće’, rekla je za Politico Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na The New School u New Yorku i praunuka bivšeg sovjetskog čelnika Nikite Hruščova.
Kako je Putin postajao sve moćniji, počele su se javljati glasine o drugim ženama u njegovu životu, uključujući osvajačicu zlatne olimpijske medalje, gimnastičarku Alinu Kabajevu. Ljudmila je tada postala gotovo nevidljiva, da bi 2013. Putin objavio da je njihov brak gotov.
Međutim, piše Politico, iako je njihova bračna veza završila, njih dvoje su i dalje ostali povezani, posebno financijski. Kada je Putina 2014. godine državna novinska agencija pitala planira li se ponovno oženiti, ruski je predsjednik šaleći se odgovorio: ‘Prvo moram udati bivšu suprugu Ljudmilu, a onda ću misliti na sebe.’
Od razvoda se Ljudmila nije pojavljivala u javnosti. Čak i kad se 2015. vjenčala s Arturom Očeretnijem, to je ostalo u tajnosti sve dok ruski novinari nisu otkrili da je promijenila prezime.
Kao dio svojih nastojanja da promiče ruski jezik, Ljudmila je osnovala zakladu pod nazivom Centar za razvoj međuljudskih komunikacija (CDIC). Očeretni je bio jedan od djelatnika, a 2010. godine postao je njezin predsjednik. Čini se da su se zbližili radeći zajedno.
Zaklada je uz Putinov blagoslov stekla bivšu zgradu vlade u središtu Moskve, a koja je nekoć pripadala djedu pisca Lava Tolstoja.
Kuću je vladin odjel za imovinu obnovio te joj dodao dva kata. Smještena je na pet minuta hoda od Kremlja i riječ je o prvoklasnoj nekretnini. CDIC ima nekoliko ureda u njoj dok je veći dio iznajmljen tvrtkama, među kojima su i dvije državne banke. Najam odlazi na račune firme registrirane na ime Ljudmile Škrebnjove, kako glasi djevojačko prezime bivše Putinove supruge.
S drugim suprugom Ljudmila je povećala portfelj nekretnina. U španjolskom ljetovalištu Marbelli imaju dva stana koje je Očeretni kupio prije vjenčanja. Prvi je 2011. platio 800.000 eura dok ga je drugi 2014. koštao više od milijun eura.
Prema pisanju lokalnih medija, Putin posjeduje vilu u susjednom luksuznom turističkom naselju La Zagaleti.
Posljednjih desetljeća taj dio južne Španjolske postao je magnet za ruski novac. U Marbelli službeno živi oko 3000 Rusa, ali neslužbeno ih je puno više.
Tržište nekretnina idealan je poligon za pranje sumnjivo stečenog novca. Rusi u Marbelli kupuju građevinske dozvole za pojedinačne kuće ili veće projekte kao što su hoteli i zatim ih prodaju prije nego što počnu radovi. Česta strategija im je i da uzmu kredit za kupnju nekretnine, a zatim ga vraćaju manjim uplatama koje ne privlače pažnju poreznika.
Stan kupljen 2014. mogao je imati još jednu veliku prednost. Od 2013. španjolski zakon odobrava boravišne dozvole onima koji ulože najmanje 500.000 eura u španjolske nekretnine. Ove takozvane zlatne vize nude neograničen pristup u 27 zemalja u šengenskom području EU-a i pravo da se eventualno podnese zahtjev za stalni boravak u Španjolskoj.
Na pitanje je li se Očeretni poslužio ovom shemom, španjolsko ministarstvo vanjskih poslova odbilo je odgovoriti, uz opravdanje kako ne može ‘otkriti osobne podatke trećim stranama’, piše Politico.
Trenutno su jedan od stanova u Marbelli Očeretnijevi stavili na prodaju. Nije teško shvatiti zašto su povukli taj potez. Iako nisu na EU-ovom popisu sankcioniranih, to bi se uskoro moglo promijeniti. Velika Britanija to je već napravila.
London je sankcionirao Očeretnijeve u sklopu napora da se ‘udari na Putinovu financijsku mrežu, pojačavajući nadzor nad predsjednikom i njegovim najužim krugom’ — ali EU i SAD do sada su Ljudmilu i njezina supruga izostavljali sa svog popisa.
Politika Bruxellesa je da ne koristi sankcije za postupke iz prošlosti. Umjesto toga, zamrzavanjem imovine želi spriječiti ciljane osobe da pridonesu daljnjim nedjelima ili ih spriječiti da izvuku korist.
Da bi EU sankcionirao osobu, njezino ime mora predložiti jedna od članica, a potom na to mora pristati svaka država Unije. Zasad nitko nije predložio sankcioniranje bračnog para Očeretni.
Unija je svjesna toga da njezine odluke mogu imati pravne posljedice. Oko 70 oligarha i članova njihovih obitelji tužilo je EU da bi vratili svoju imovinu. Neka imena – poput Saodat Narzijeve, sestre metalskog tajkuna Ališera Usmanova, rođenog u Uzbekistanu, i Olge Ajziman, bivše supruge milijardera Mikhaila Fridmana – tiho su nestala s liste sankcioniranih.
Ipak, činjenica da Očeretnijevi nisu bili na meti EU-a ne znači da to neće biti. Međunarodna radna skupina za sankcije, poznata kao Yermak-McFaul, predlaže da se članovi obitelji sankcioniranih pojedinaca također stave na popis kako bi se spriječilo prebacivanje sredstava na njih – osobito ako vode stil života koji nije u skladu s njihovim službenim prihodima, kao što je to, čini se, slučaj s Očeretnijevima.
Nema službenih dokaza da je Očeretni nezakonito stekao svoje bogatstvo i imovinu, ali razvidno je to, piše Politico, da njezina vrijednost višestruko premašuje njegove poznate prihode.
Koliko je poznato, Očeretni je jedno vrijeme radio za Art Show Center – tvrtku koja je organizirala zabave za Putinovu političku stranku i Gazprom. Zatim je bio zaposlenik izdavačke kuće Center for Interpersonal Communications and Literature Education, da bi prešao u Centar za razvoj međuljudskih komunikacija.
Aktivističke grupe poput Zaklade za borbu protiv korupcije, ali i ukrajinska vlada, traže da se Ljudmila i Artur Očeretni stave na EU-ov popis sankcioniranih.
‘Putinova bivša žena, žena s kojom je proveo desetljeća, majka sankcioniranih kćeri, nije sankcionirana. Za to nema apsolutno nikakvog objašnjenja’, kaže voditeljica istražnog odjela Zaklade za borbu protiv korupcije Maria Pevčik.
Otprilike u isto vrijeme u kojem je oženio Ljudmilu, Očeretni je 2015. kupio luksuzni stan u Davosu – sjedištu godišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma – i to za više od tri milijuna eura.
Sama činjenica da je Očeretni mogao kupiti stan u Švicarskoj je neobična. Švicarski zakoni ograničavaju strance u kupnji kuća osim u dva slučaja – ako je kupuju za odmor, a na to se, čini se, pozvao Očeretni, ili ako mogu dokazati da rade i žive u Švicarskoj.
‘Problem u Švicarskoj je taj što zakon većinom prepušta privatnim tvrtkama da osiguraju provedbu pravila o kupnji’, upozorava Maíri Martini, stručnjakinja za pranje novca u organizaciji za nadzor korupcije Transparency International.
Ona ukazuje na to da Očeretni kupuje stanove i kuće po Europi iako nije jasno kako ih si može priuštiti.
