U američkom društvu dolazi do sve većeg raslojavanja po pitanju američke potpore Ukrajini i ono sve više ne ide u korist Kijeva. Razloga je više, a jedni od glavnih su složeno ekonomsko stanje u samom SAD-u, strah od uvlačenja Amerike u sukob s Rusijom i različiti pogledi o tome koliko, zapravo, Ukrajina uopće koristi američkim nacionalnim interesima – prije svega u kontekstu gotovo potpunog konsenzusa u američkom društvu o predstojećem (i nužnom) američkom sukobu sa svojim glavnim globalnim konkurentom u 21. stoljeću – Kinom.
Ovo raslojavanje najjednostavnije je pratiti kroz stavove članova dviju dominantnih američkih stranaka – republikanske i demokratske, izražene u različitim anketama. Na neke od njih, u svom analitičkom tekstu od 6. veljače osvrnuo se i Aaron Blake u tamošnjem utjecajnom mediju The Washington post. Slabije poznavatelje američkih prilika tekst će možda iznenaditi, one bolje neće.
Evo što piše WP:
Autor navodi kako se čini da prosinački govor ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog pred zastupnicima američkog Kongresa „nije puno pomaknuo iglu, jer polovica ili više republikanaca sada kaže ili da činimo previše da pomognemo Ukrajini ili da bismo trebali prestati financirati njezinu obranu“.
Nova serija anketa uoči Bidenova govora potvrđuje evoluciju onoga što je nekoć bilo u mnogomu dvostranački stav. Anketa Washington Posta i ABC Newsa, na primjer, pokazuje kako polovica republikanaca sada kaže da činimo “previše” za Ukrajinu, što je porast od 18 posto u odnosu na travanj 2022.
Što je još uočljivije, anketa NBC Newsa prošlog tjedna pokazala je da se 63 posto republikanaca protivi “pružanju više sredstava i oružja Ukrajini”, dok ih je 32 posto podržavalo. To je možda najteži dosad zabilježeni prijekor GOP-a zbog financiranja Ukrajine, a dolazi u trenutku kada je Bidenova administracija odlučila početi slati tenkove .
Uglavnom se radi o njihovom manjem povjerenju u ratne napore Ukrajine i rastućem skepticizmu da ruska invazija predstavlja prijetnju Sjedinjenim Državama – navodi WP.
I što je možda najvažnije, pokazuje sve veću spremnost da se Rusiji da dio ukrajinskog teritorija koji traži, navodi autor dalje.
Pri tom ukazuje i na anketu Fox Newsa objavljenu prošli tjedan, koja je pokazala da demokrati misle kako Ukrajina pobjeđuje u ratu s razlikom 2 prema 1, 61, dok su republikanci bili podijeljeni: 43 posto ih je reklo da Rusija pobjeđuje, a 42 posto da pobjeđuje Ukrajina. Ovo je druga anketa od izbora 2022. koja pokazuje da će republikanci vjerojatnije od demokrata vidjeti Rusiju kao pobjednika rata – stoji u tekstu WP-a.
„Ipak, možda je najuočljivija spremnost GOP-a da ustupi ukrajinski teritorij u ime završetka rata“ – navodi se dalje.
„Nova Gallupova anketa dala je ljudima binarni izbor između potpore ukrajinskim naporima da povrati svoj teritorij i brzog okončanja rata – čak i ako je to značilo da je Rusiji dopušteno zadržati osvojeni teritorij. Neznatna većina republikanaca izabrala je prvo, ali 41 posto bilo je spremno prihvatiti da Rusija zadrži teritorij u ime završetka rata. To je u usporedbi sa samo 16 posto demokrata koji vjeruju isto.
A ako se povrh toga doda financijsko pitanje, republikanci izgledaju još otvorenije prema tome da Rusija zadrži nešto teritorija. Anketa za Čikaško vijeće za globalna pitanja u studenom postavila je donekle sličnu dilemu: između podupiranja Ukrajine “koliko god je potrebno”, čak i ako to znači veće domaće cijene plina i hrane, ili pregovora o nagodbi “čak i ako to znači da će Ukrajina izgubiti nešto teritorija.” Republikanci su bili podijeljeni oko istog pitanja u ljeto 2022., ali do studenog su odabrali brži dogovor s gotovo 2 prema 1 razlikom, 63-33 . Demokrati su se u biti preokrenuli, s ocjenom 61-36 u korist “koliko god je potrebno”.
Ali rezultat je isti: otprilike polovica ili više republikanaca sada je prilično skeptična glede daljnjeg angažmana SAD-a, a mnogi u GOP-u spremni su dati Rusiji barem nešto od onoga zbog čega je napala Ukrajinu“ – zaključuje se u tekstu Washington Posta.
Za kraj bih rekao kako je Bidenova administracija od samog početka ukrajinskog rata i donošenja odluke o pomoći Kijevu “dokle to bude trebalo” jasno znala kako visoki postotak potpore američke javnosti i stranačkih protivnika neće trajati vječno i da će se postupno smanjivati. To je jednostavno uvijek slučaj u sličnim situacijama, jer dolazi do zasićenja javnosti i spoznaje o puno većoj važnosti pitanja koja se tiču njihovog neposrednog života – dakle, onih ekonomskog i socijalnog karaktera. Držanje fokusa na “ratnim temama” stvar je umijeća politike – ali je, bez obzira što se u tom smislu poduzimalo – neizbježno da tonus počne slabiti i da ne može trajati vječno.
Bidenova administracija zato želi da Europska unija čim prije na sebe preuzme glavninu otpora Rusiji po pitanju ukrajinskog rata jačanjem svojih vojnih potencijala i većom vojnom i financijskom potporom Kijevu. Time bi se Washington konačno mogao u potpunosti fokusirati na Indo-pacifik i na dugoročno suprotstavljanje Kini sa svojim azijskim partnerima. To sada nije moguće u željenom obujmu zbog nužnosti zajedničkog djelovanja u sklopu NATO saveza na europskom tlu.
Međutim, u slučaju daljnje eskalacije ukrajinskog sukoba, koja je itekako izgledna, teško je da će europske države moći na sebe preuzeti glavninu tereta oko pomoći Kijevu, a vrlo je upitno bi li to i htjele bez američkog vodstva i snažnog vojnog prisustva SAD-a.
Foto : President of Ukraine