Tko hrani svijet? Dok rat bijesni i Ukrajina i Rusija kažu da su to oni, ali evo što je zapravo istina

Godinu dana nakon što je ruska invazija zaustavila ukrajinski izvoz žitarica preko Crnog mora, budućnost dogovora uz posredovanje UN-a koji je omogućio nastavak isporuka visi o koncu. Sve se to događa dok zaraćene strane vode posredničku bitku, u vrijeme produbljivanja globalne gladi, oko toga tko od njih s pravom može tvrditi da hrani svijet.

 

Broj ljudi koji se suočavaju s nedostatkom hrane porastao je s 282 milijuna na kraju 2021. na rekordnih 345 milijuna prošle godine, prema Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih naroda (WFP). Više od 50 milijuna ljudi je na rubu gladi. A najgore možda tek dolazi, piše Politico u svojoj analizi.

Milijuni tona ukrajinskih proizvoda isporučeni su u okviru Inicijative za crnomorsko žito, koja je prošlog srpnja otvorila siguran koridor do južnih luka zemlje i produljena je za 120 dana prošlog studenog.

”Dogovor o žitu apsolutno je kritičan za odgovor na krizu s hranom”, rekla je ekonomistica WFP-a Friederike Greb. Već je prije rata postojala “toksična mješavina” čimbenika, od klimatskih promjena do dugova, koja je izazivala glad. Svijet si sada ne može priuštiti novi skok cijena hrane, rekla je za ekonomistica za Politico te dodala da je zbog toga  produljenje dogovora ključno.

Rusija tvrdi da je većina ukrajinskih tereta krenula prema Europi i drugim bogatim zemljama, međutim ne i onima u Africi i Aziji koji snose najveći teret globalne prehrambene krize.

Ukrajinski i zapadni dužnosnici odbacuju tu ideju. Uzvraćaju da je Rusija ostala u ugovoru o žitu kako bi djelovala kao kvaritelj, namjerno usporavajući izvoz hrane. To je uzrokovalo gomilanje zaostalih plovila za Ukrajinu uz tursku obalu, što napuhuje cijene i pogoduje Rusiji kao konkurentskom izvozniku hrane.

Vladimir Putin pokušao je izgladnjivati svijet, blokirajući luke u Crnom moru kako bi zaustavio Ukrajinu u izvozu žitarica, pogoršavajući globalnu prehrambenu krizu koja je posebno teško pogodila zemlje u razvoju u Africi”, rekao je američki predsjednik Joe Biden u utorak u Varšavi nakon iznenadnog posjeta Kijevu.

S obzirom na to da je dogovor predviđen za obnavljanje 19. ožujka, retorika eskalira na obje strane, dok Ukrajina traži veći pristup svjetskim tržištima, a Rusija uzvraća zapadnim sankcijama, piše Politico.

Staze solidarnosti

Kada su ruske snage izvršile invaziju na Ukrajinu 24. veljače prošle godine, milijuni života bili su dovedeni u opasnost. Puške su bile jedno oružje, a glad drugo. Invazija je preokrenula svijet koji se bori s posljedicama klimatskih promjena i pandemije korona virusa u potpunu krizu sigurnosti hrane.

U mirnodopsko doba ukrajinski izvoz hrane bio je dovoljan da se prehrani 400 milijuna ljudi. Njezini poljoprivrednici davali su desetinu pšenice i polovicu suncokretovog ulja prodanog na svjetskim tržištima. Njezine isporuke žitarica i uljarica kroz Crno more pale su na nulu prošlog ožujka, sa 5,7 milijuna metričkih tona u veljači.

Za neto uvoznike učinak je bio neposredan i izravan. Na primjer, Egipat i Libija uvezli su dvije trećine svojih žitarica iz Rusije i Ukrajine. Druge su, pak zemlje bile pogođene posljedicama: cijene su skočile, prvo kao odgovor na invaziju, a zatim i kada su zemlje poput Indije uvele zabrane izvoza žitarica.

U Ukrajini poljoprivrednici nisu mogli prodati svoje usjeve nakon velike žetve prije nego što je rat ostavio zalihe žitarica prepune. Sljedeća žetva, koja je već bila u zemlji, nije imala kamo otići, rekao je Joseph Glauber, viši znanstveni suradnik na Međunarodnom institutu za istraživanje politike hrane (IFPRI) i bivši glavni ekonomist u američkom Ministarstvu poljoprivrede.

Prije rata, gotovo polovica državnog proračuna proizlazila je iz izvoza, a gotovo polovica tog izvoza bila je poljoprivredna, prema Dmytru Losu iz Ukrajinskog poslovnog i trgovačkog udruženja.

“Dakle, ne zaboravite da smo tijekom rata izgubili gotovo 45-50 posto BDP-a”, rekao je Los.

Kako bi spriječio umiranje od gladi u inozemstvu i spasio ukrajinske poljoprivrednike, EU je uspostavio kopnene “staze solidarnosti” kako bi pomogao izvozu hrane kroz istočnu Europu. A u srpnju su UN i Turska posredovali u dogovoru kako bi se omogućio siguran prolaz ukrajinskim pošiljkama hrane kroz Crno more.

Oko 21,5 milijuna tona ukrajinskih proizvoda prevezeno je u sklopu inicijative, što je omogućilo Svjetskom programu za hranu da isporuči vrijednu pomoć zemljama poput Etiopije i Afganistana, navodi Politico.

Izvoz Crnog mora prije i poslije invazije

Ukrajinski izvoz žitarica i uljarica zaustavljen je ratom, ali se oporavio zahvaljujući dogovoru uz posredovanje UN-a kako bi se osigurao siguran prolaz. S druge strane, ruski izvoz preko Crnog mora vratio se na prijeratnu razinu u drugoj polovici 2022. To je pomoglo ublažiti dio pritiska na globalne cijene hrane, iako su one i dalje visoke, dok je osiguralo da ukrajinski poljoprivredni sektor, vodeći pokretač njezina gospodarstva, ne propadne.

“To je vrlo važno za Ukrajinu, ali je još važnije za svijet”, rekao je Oleksiy Goncharenko, ukrajinski zastupnik koji predstavlja Odesu, što je podsjetimo, jedna od rijetkih luka obuhvaćenih trenutnim sporazumom.

Dok se razgovori nastavljaju ovaj tjedan, sudbina ugovora o žitu visi o koncu. Obje strane imaju dosta zamjerki.

Tko ima koristi?

Tko ima koristi?, pita se Politico u svojoj analizi o globalnoj krizi hrane. Kako navode, Ukrajina, koja je pokrenula humanitarni program hrane u studenom kako bi se suprotstavila ruskoj propagandi i ublažila krizu s hranom, žali se da Kremlj koristi hranu kao ”oružje” namjerno obustavljajući preglede brodova koji idu u i iz njenih crnomorskih luka.

Više od 140 brodova stoji u redu u turskom strateškom tjesnacu Bospor, kroz koji ukrajinski teret žitarica mora proći kako bi stigao na globalna tržišta, i to zbog kašnjenja u inspekcijama, rekli su 15. veljače ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba i zamjenik premijera Oleksandr Kubrakov.

Rusija je sa svoje strane kritizirala “skrivene” zapadne sankcije protiv pojedinaca poput Dmitrija Mazepina i njegove državne poljoprivredne banke, za koje kaže da su ugušili vlastiti izvoz gnojiva i hrane otežavajući dovršenje transakcija s kupcima.

Prema sporazumu, brodove koji ulaze i izlaze moraju pregledati četiri strane: UN, Turska, Ukrajina i Rusija.

Zajednički koordinacijski centar sa sjedištem u Istanbulu uspostavljen je da nadgleda ovo s ciljem carinjenja oko 12 tereta dnevno. Na svom vrhuncu u listopadu inspekcije su dosezale prosječno 10,6 pregleda dnevno. Od tada su se smanjile na tri dnevno, procjenjuje analitičarka Madeleine Overgaard na platformi podataka o otpremi Kpler.

Kada je Rusija krajem listopada privremeno obustavila svoje sudjelovanje u inicijativi, timovi UN-a i Turske sami su proveli inspekcije. Politico navodi kako su uspjeli napraviti 85 u dva dana, što im je potvrdio zamjenik ukrajinskog ministra infrastrukture Yurii Vaskov.

Rusija je od tada smanjila broj osoblja u inspekcijskim timovima, objasnio je, a oni koji su još uvijek na poslu odugovlače provjere koje bi inače trajale samo sat vremena.

Količina žitarica zaostalih u Turskoj dovoljna je da se prehrani oko 828 milijuna gladnih ljudi u svijetu više od dva tjedna, procjenjuju američki dužnosnici. U javnosti i iza kulisa, oni vrše pritisak na Moskvu ne samo da obnovi dogovor, već i da zadrži svoj dio sporazuma.

“U osnovi, ne tražimo ništa što oni već nisu pristali učiniti”, rekao je jedan američki dužnosnik. “Ono što tražimo je pridržavanje tih obveza”.

Rat riječima ukazuje na to da će Rusija iskoristiti datum obnove sporazuma kao priliku za postavljanje novih zahtjeva. “Sigurno će biti novih previranja oko ovoga, to je bez sumnje”, rekla je Jevgenija Gaber, suradnica Atlantskog vijeća i bivša ukrajinska diplomatkinja.

Kijev se zalaže za ubrzanje izvoza širenjem dosega sporazuma na više luka, poput Mikolaiva u donjem toku rijeke Bug.

Rusija želi da njezine banke ponovno dobiju pristup međunarodnom platnom sustavu SWIFT, te da u dogovor budu uključena i gnojiva. Kremlj također planira ponovno pokrenuti kritični cjevovod amonijaka koji vodi do Pivdennyja u regiji Odesa, nešto čemu su američki i europski dužnosnici sve otvoreniji ako Kijev to dopusti, s obzirom na ulogu amonijaka kao ključnog sastojka gnojiva. Međutim, ukrajinski dužnosnici naveli su zabrinutost zbog sigurnosti, a neki zapadni saveznici zabrinuti su da bi plinovod mogao donijeti novi izvor prihoda Moskvi.

Ukrajina također istražuje kako ponovno pokrenuti brodove izvan okvira sporazuma u Crnom moru uz pomoć Međunarodne pomorske organizacije (IMO).

”Ne govorimo samo o brodovima pod ukrajinskom zastavom. Riječ je o međunarodnim trgovačkim, a ne vojnim brodovima”, rekao je Vaskov, dodavši da bi to mogao biti plan B ako Crnomorska inicijativa za žito istekne.

IMO je potvrdio da je u tijeku rad na pokušaju oslobađanja više od 60 komercijalnih brodova koji nisu obuhvaćeni sporazumom. “Glavni tajnik IMO-a aktivno traži sve načine za razvoj, pregovore i olakšavanje sigurnog isplovljavanja ovih plovila”, rekao je glasnogovornik IMO-a u odgovoru na upit Politico-a.

Nahraniti svijet

Ishod pregovora o nastavku dogovora o žitaricama u Crnom moru odjeknut će na globalnim tržištima robe, i to osobito u Africi.

Oko 65 posto ukrajinske pšenice isporučene u okviru inicijative otišlo je u zemlje u razvoju, i to svega 19 posto najsiromašnijim najmanje razvijenim zemljama, pokazuju podaci Zajedničkog koordinacijskog centra.

I dok su Kina, Španjolska i Turska tri glavna odredišta za ukrajinske terete, dio pšenice isporučene u Tursku tamo se prerađuje i ponovno izvozi u zemlje poput Iraka i Sudana ili se prodaje WFP-u i distribuira kao pomoć u hrani. Dogovor na Crnom moru omogućio je WFP-u isporuku 481.000 tona pšenice u Somaliju, Jemen, Etiopiju i Afganistan, ublažavajući lokalne pritiske na cijene.

Inicijativa za crnomorsko žito pod pokroviteljstvom UN-a omogućila je izvoz gotovo 22 milijuna tona ukrajinskih proizvoda od srpnja 2022., uključujući prijeko potrebnu pomoć koju Svjetski program za hranu distribuira azijskim i afričkim zemljama. 

Kamo ide ruski izvoz?

Glavna ruska odredišta proizvoda koji se izvoze crnomorskom rutom su Egipat, Turska i Iran.

Rusija, koja je prošle godine izvijestila o velikim prinosima usjeva, profitirala je od viših cijena pšenice kao rezultat rata u Ukrajini, prema Glauberu iz IFPRI-ja. “To vrijedi za sve proizvođače pšenice”, objasnio je, “ali posebno za Rusiju jer oni svoju pšenicu šalju na mnoga slična tržišta kao što je Ukrajina.”

Količina žitarica i uljarica koju su ukrajinski poljoprivrednici uspjeli proizvesti prošle godine bila je “izvanredna”, rekao je Glauber. ”Ali ova godina je drugačija”. Urod pšenice zasijane prošle jeseni bit će manji i do 40 posto, prognozira. Za ukrajinske poljoprivrednike koji se već suočavaju s višim troškovima proizvodnje i izvoza, to ne sluti na zlo.

Osim Ukrajine, druge zemlje mogu nadoknaditi dio manjka, ali, dodao je Glauber, Ukrajina je “tako važan izvoznik” da je ono što se tamo događa “važno za svijet”.

Dogovor o žitu, čak i ako se produži, neophodan je, ali ne i dovoljan uvjet za sprječavanje rastuće stope gladi. I dalje postoje rizici da će svijet upasti u dublju krizu.

“Gledamo zemlje koje su na rubu gladi”, rekla je Cindy McCain, koja je američka veleposlanica pri UN-ovim agencijama za hranu i poljoprivredu u Rimu i glavna je kandidatkinja za zamjenu šefa WFP-a Davida Beasleyja kada njegov mandat završi u travnju. .

“Možda ćemo to malo zaobići, ali u teškoj smo situaciji”, dodala je, piše Politico u svojoj iscrpnoj analizi onoga što je invazija Rusije na Ukrajinu učinila u distribuciji glavnih životnih namjernica na globalnoj razini.

Direktno.hr

Leave a Reply

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.