Da, Vučić je praktički priznao Kosovo. No je li uspio istrgovati malu ‘Republiku Srpsku’?

 
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti u ponedjeljak poslijepodne u Bruxellesu su prihvatili, ali još uvijek ne i potpisali, sporazum o normalizaciji međusobnih odnosa, na kojemu inzistiraju Europska unija i SAD.
 
Izvjesno je da će se u iduća tri tjedna voditi teški pregovori o njegovoj konkretnoj provedbi i da bi taj proces trebao biti dovršen do zadnjeg tjedna ožujka – kao što je izvjesno to da je Vučić napokon priznao Kosovo. Formalno doduše ne, ali u stvarnosti da .

Spomenuti sporazum u početku je nazivan ‘francusko-njemačkim prijedlogom’ jer iza njega preko svojih izaslanika i uz snažnu američku podršku stoje Emanuel Macron i Olaf Scholz. U međuvremenu su ga prihvatile sve države EU-a, pa i njih pet koje još uvijek ne priznaju neovisnost Kosova, te je dokument u međuvremenu nazvan ‘europski prijedlog’ i proglašen osnovnim preduvjetom bilo kakvog napretka dviju država prema članstvu u Uniji.

Njegov sadržaj od kraćeg uvoda i jedanaest točaka, nakon višemjesečnih špekulacija i neslužbenih informacija, u ponedjeljak navečer objavila je sama Europska komisija. ‘Zadovoljstvo mi je objaviti da su se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti danas složili da više nisu potrebni daljnji razgovori o prijedlogu Europske unije o Sporazumu o putu prema normalizaciji između Kosova i Srbije’, objavio je europski povjerenik Joseph Borrell nakon sastanka dviju strana uz europsko i američko posredovanje.

Sada slijedi izrada ‘mape puta’ kojom bi se konkretizirala provedba sporazuma. I Kosovo i Srbija upozoreni su da moraju poštovati prethodno potpisane sporazume, a jasno je da se to prije svega odnosi na obećanje Kosova o formiranju ‘Zajednice srpskih općina (ZSO)’ na sjeveru. Kurti to uporno odbija učiniti jer tumači da bi se tako stvorile pretpostavke za formiranje neke nove Republike Srpske, a Vučić glasno i teatralno odbija bilo kakve razgovore prije nego što ZSO postane stvarnost.

No kada ga Europljani i Amerikanci pritisnu, krotko sjeda za stol.

Jučer prihvaćen dokument, rekli smo, de facto predstavlja međusobno priznanje Srbije i Kosova. U njemu između ostalog stoji da dvije zemlje ‘priznaju da su nepovredivost granica, poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta te zaštita nacionalnih manjina temeljni uvjeti za mir’, potom da će međusobno priznavati dokumente i nacionalne simbole, uključujući putovnice, diplome, registarske pločice i carinske pečate.

‘Obje strane će se voditi ciljevima i načelima utvrđenima u Povelji Ujedinjenih naroda, posebice onima o suverenoj jednakosti svih država, poštivanju njihove neovisnosti, autonomije i teritorijalne cjelovitosti, pravu na samoodređenje, zaštiti ljudskih prava i nediskriminacije’, stoji dalje u sporazumu, uz potvrdu da ‘niti jedna od njih dvije ne može predstavljati drugu u međunarodnoj sferi niti djelovati u njezino ime’. Srbija se, pored toga, obvezuje da se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.

Predviđa se ‘odgovarajuća razina samoupravljanja srpske zajednice na Kosovu i sposobnost pružanja usluga u određenim područjima, uključujući mogućnost financijske potpore Srbije i izravni komunikacijski kanal za srpsku zajednicu s Vladom Kosova’, što podsjeća na davno predstavljeni koncept ZSO-a, ali tu je i ‘razmjena stalnih misija’ dviju država u Beogradu i Prištini, dakle neka vrsta veleposlanstava u državama koje se (barem formalno) ne priznaju.

Vučić je za večeras najavio svoje novo dramatično obraćanje javnosti, a režimski mediji obiluju izvještajima o njegovoj teškoj i herojskoj borbi u Bruxellesu.

‘Tekst sporazuma smatra se prihvaćenim i o njemu se nadalje ne vode pregovori, sada slijedi dogovor o koracima u njegovoj provedbi. Još uvijek postoji otvoren prostor za različite interpretacije i za eventualno slabljenje i razvodnjavanje dogovora ako to jednoj od strana bude odgovaralo – ali da, u Bruxellesu se dogodilo ‘priznanje bez priznanja’. Za Kosovo je posebno važno to da ipak postoji odmak od ranijih sporazuma, jer ovaj dokument ne definira njegovo unutarnje uređenje, nego međunarodni status’, kaže za tportal viša znanstvena suradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu Senada Šelo Šabić.

Sporazum je, dodaje, iznimno bitan u kontekstu međunarodnih odnosa.

‘Njime se definira državotvornost samih država, odnosno precizirano je da su nositelji suvereniteta države, a ne narodi. Takav stav izrazito je važan i za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, pa djelomično i za Sjevernu Makedoniju: u modernim europskim državama građani svoja prava ostvaruju u vlastitoj državi, a ne u drugim državama i njihovim glavnim gradovima’, kaže Šelo Šabić.

Uoči pregovora u Bruxellesu obje države postavile su svoje ‘crvene linije’: Srbiji je važno da ne mora formalno priznati Kosovo i da ne pristaje na njegovo članstvo u Ujedinjenim narodima, a Kosovu da Zajednica srpskih općina doista ne postane nova Republika Srpska. Sugovornica tportala objašnjava da će se u tom prostoru sad tražiti kompromis, makar je dio ovih uvjeta u ponedjeljak zapravo uklonjen.

Albin Kurti također mora uložiti određeni napor za rješenje problema

 

‘U dokumentu stoji da se Srbija neće protiviti članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama, a članstvo u UN-u ionako ne može spriječiti, dok formalno priznanje barem zasad nitko ne očekuje. S druge strane američki State Department promptno je izdao priopćenje kojim očekuje implementaciju svih ranijih sporazuma, što implicira i uspostavu ZSO-a, a to je ono na čemu inzistira Vučić. Neće se daleko stići ako se inzistira na obliku ZSO-a dogovorenom 2013. godine i jasno je da mora doći do nekog oblika autonomije, pa i financiranja te strukture iz Beograda’, smatra Šelo Šabić.

Teško je, dodaje, zbog povijesnog i političkog konteksta neki budući ZSO zamisliti kao pandan Republici Srpskoj, a ni brojke – jer se radi o znatno manjem teritoriju i broju stanovnika – tome ne idu u prilog. Sam Vučić trenutno je izložen određenom pritisku s političke desnice, ali najvažniji signal doći će od Srpske pravoslavne crkve, koja o sporazumu zasad šuti, premda on definira i njen položaj na Kosovu.

‘I Vučić i Kurti izloženi su ozbiljnom međunarodnom pritisku da do sastanka Europskog vijeća koncem idućeg mjeseca isporuče i potpisan sporazum i aneks o njegovoj provedbi. U tom smislu slijede zaista presudni dani. Vučiću sasvim sigurno nije lako, ali osobno ne vidim drugog lidera koji bi u ovom trenutku sve to mogao iznijeti. Ako doista preuzme teret rješavanja pitanja Kosova, to neće proći bez protesta premda on pod kontrolom ima gotovo sve medije i time može dosta postići. Tek treba vidjeti je li istinski spreman provesti ovaj sporazum ili će, na liniji savjeta ruskog veleposlanika u Beogradu, čekati neki ‘novi svjetski poredak’ i zapravo kupovati vrijeme. Na raspolaganju ima još nekoliko mogućnosti: možda će dokument potpisati premijerka Brnabić, možda će ponovno isprovocirati izvanredne izbore, spominjao je čak i održavanje referenduma. On ima različitih rješenja i pitanje je što stvarno želi’, zaključuje Šelo Šabić.

Tportal.hr

Foto : Zoran / TV Wien

Leave a Reply

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.