Godinama je predsjednik Sabora Gordan Jandroković slovio kao jedan od najvjernijih suradnika aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Uostalom, upravo je Jandroković bio jedan od premijerovih podupiratelja kada je ovaj stizao u hrvatsku politiku, dok je, s druge strane, u hrvatskoj politici baš na Plenkovićev nagovor ostao Jandroković, koji je u međuvremenu napustio poziciju glavnog tajnika HDZ-a i preuzeo funkciju predsjednika Sabora.
Na tu važnu unutarstranačku i prije svega operativnu funkciju Plenković je pozicionirao svojeg prijatelja iz djetinjstva Krunoslava Katičića. Premda se tvrdilo da posao šefa Sabora od Jandrokovića zahtijeva puno vremena i angažmana te da je zbog toga odustao od svoje funkcije u HDZ-u, mnogi su još tada tvrdili kako je Plenković, mičući Jandrokovića iz tajničke fotelje, potvrdio da mu ipak potpuno ne vjeruje.
Stranačka mreža
Istini za volju, Jandrokovićevi kritičari reći će da je njemu ionako teško potpuno vjerovati jer je Jandroković političar čije je talente prije više od petnaestak godina otkrio bivši premijer Ivo Sanader. Ono što je danas Plenkoviću Marko Milić, kao njegov mladi lav i glasnogovornik Vlade te najintimniji suradnik, to je Jandroković nekoć bio svojem šefu Sanaderu. Kada je Sanader posrnuo, očekivalo se da će Jandroković otići za njim, no on je i nakon Sanaderove ere ostao na političkoj sceni i u svojem HDZ-u, u kojem ga je prigrlila bivša premijerka Jadranka Kosor. Stigao je nakon Kosor i Tomislav Karamarko, ne može se reći da je Jandroković kliknuo s tom desnom stranačkom strujom i dvojcem Brkić – Karamarko, ali je on s vremenom politički sazrio pa je odlučio nikomu se ne zamjerati. Diskretno je čekao njihov kraj koji se zbio s Plenkovićevim dolaskom.
U Plenkovićevoj eri Jandroković je procvjetao, izgradio je vlastitu unutarstranačku mrežu, uspio osvojiti simpatije predstavnika medija i dobrog dijela oporbenih saborskih zastupnika, nametnuo se kao ozbiljan i relevantan te jedan od rijetkih stabilnih HDZ-ovaca, a sve to donijelo mu je ulogu jednoga od najutjecajnijih članova vladajuće stranke. Oni koji posebno simpatiziraju Jandrokovića reći će kako se njegov utjecaj može usporediti s Plenkovićevim, možda je čak i jači jer je Jandroković rado viđen gost u stranačkim organizacijama diljem zemlje, što se za Plenkovića ne može reći. U mnogočemu Jandroković i Plenković i jesu slični, no za razliku od Plenkovića, Jandroković se nikada do kraja nije odrekao desne struje HDZ-a, on zagovara politiku balansa i reći će pokoju kritiku i na račun srpsko-hrvatskih odnosa, ali i na račun HDZ-ova koalicijskog partnera Milorada Pupovca.
Nije naivac
Isto je tako zgodno spomenuti kako je Jandroković, za razliku od Plenkovića, u odličnim odnosima s ministrom prometa Olegom Butkovićem, a cijeni ga i osječki župan Ivan Anušić, premda je Jandroković političar centra, a Anušić stranački konzervativac, njih dvojica lako pronalaze zajednički jezik. Nije Jandrokoviću kao bivšem ministru vanjskih poslova strana ni diplomacija, a poznato je da njegovi ljudi sjede i na vodećim pozicijama u državnim tvrtkama. Iz svega toga lako bi se moglo zaključiti da Jandroković polako, ali sigurno postaje kandidat za Plenkovićeva nasljednika, u tom smjeru vode i njegove ambicije. Dugo su HDZ-ovci spekulirali da bi Jandroković mogao biti unutarstranački kandidat za predsjednika države, ali on nije naivac.
Kada je sve zbrojio i oduzeo, uvidio je da je to bitka u koju mu se ne isplati upuštati jer bi iz nje mogao izaći kao gubitnik koji bi potom potpisao kraj vlastite političke karijere. Njemu se iz politike ne ide, a za stranku je ionako već riskirao kada se na posljednjim parlamentarnim izborima u 2. izbornoj jedinici suprotstavio Miroslavu Škori i Ninu Raspudiću, dokazujući s više od 17.000 osvojenih preferencijskih glasova da on nije Njonjo, već ozbiljan političar kojemu njih dvojica i u tradicionalnoj desnoj biračkoj sredini teško mogu konkurirati.
To što Jandroković sada postupno počinje konkurirati Plenkoviću, premijeru i nije previše simpatično premda je jedna od opcija koje se u HDZ-u spominju da Plenković nakon parlamentarnih izbora karijeru nastavi u Bruxellesu ili u NATO-u kao glavni tajnik te da stranačke i ključeve Vlade prepusti upravo Jandrokoviću, no to što je Jandroković za tu ideju tako brzo zagrizao Plenkoviću se ne sviđa. Dio premijerovih suradnika uvjeren je da bi Jandroković i bez Plenkovićeva odlaska u Bruxelles uskoro mogao biti spreman ući u obračun s njim kako bi se domogao vodeće pozicije u stranci i Vladi jer trenutna pozicija u Saboru ne zadovoljava njegove apetite i zbog toga što se te pozicije zasitio.
Zahladio odnose
No nije samo Plenković taj koji je u posljednje vrijeme rezerviran prema Jandrokoviću zbog njegovih ambicija nego je i Jandroković taj koji je odlučio povući ručnu i voditi računa o svojem odnosu s predsjednikom Vlade. Njih dvojica već neko vrijeme komuniciraju isključivo protokolarno, tvrdi jedan od naših dobro upućenih sugovornika iz HDZ-a te dodaje da se Jandroković od Plenkovića posebno distancirao posljednjih tjedana, nakon što je u medije dospjela prepiska između Gabrijele Žalac i Josipe Rimac koja je označena kao afera AP, odnosno kao prva ozbiljnija afera premijera Plenkovića.
Iako od te afere zasad nema ništa, Jandroković je svjestan da je to slučaj kojim se bave europski tužitelji i zato je odlučio na vrijeme zahladiti odnose kako ne bi sebe i svoju poziciju izlagao potencijalnim opasnostima. Načelno Jandroković s Plenkovićem u posljednje vrijeme komunicira uglavnom preko Vladina glasnogovornika Marka Milića, premda ni njime nije oduševljen, baš kao što nije oduševljen načinom na koji se Plenković postavio prema bivšoj ministrici Žalac, s kojom on nikada nije bio u idiličnim odnosima. Nije tajna da je upravo Jandroković bio taj koji je nagovijestio njezin odlazak iz Vlade ismijavajući njezine teze da joj netko podmeće. I iza zatvorenih HDZ-ovih vrata navodno je upravo Jandroković bio taj koji je inzistirao na razlazu sa Žalac zbog afera koje su je pritiskale, a kako je tada zagovarao njezin odlazak, tako Jandroković i sada smatra da se Plenković u javnom prostoru nije smio toliko zalagati za svoju prijateljicu i bivšu ministricu jer bi to dugoročno moglo štetiti i HDZ-u i Vladi.
Ne smatra to samo Jandroković, taj stav dijeli i dobar dio članova Predsjedništva HDZ-a, u kojem je posljednjih tjedana iznimno burno premda se to iz njihovih javnih nastupa ne bi reklo. No to je HDZ, oni su navikli na to da na jedan način funkcioniraju za stranačkim stolom, a na drugi način u medijima. A kada s tog stranačkog stola nezadovoljstvo počne stizati do predstavnika medija, kao sada, to znači da HDZ prolazi kroz ozbiljnu krizu koja Plenkovića dočekuje usred pretkampanje za parlamentarne izbore koji bi mogli biti odlučujući za njegovu političku karijeru, koju bi, kao što se strahuje u stranci, na koncu mogla prekinuti istraga iz Ureda europskog tužitelja koji još nije odustao od slučaja Žalac.
Nova vremena
Ovo se razdoblje u vladajućim redovima opisuje kao zatišje pred buru. Svjestan tog perioda, i Plenković je svoj tim ljudi od povjerenja sveo na minimum. Sve svoje nedoumice već neko vrijeme rješava sa svojim savjetnikom Matom Granićem, odnedavno je opet u njegovu najužem timu stranački doajen Vladimir Šeks, ali i Frka Petešić, Marko Milić i Katičić. Sve se rjeđe Plenković konzultira s Jandrokovićem, povlači se i od Tome Medveda, ali i od uvijek izravnog kritičara Davora Božinovića.
Ljudi su to koji su Plenkoviću jasno dali do znanja da su odnosi u HDZ-u poljuljani i da ondje nitko nikomu više ne vjeruje, u HDZ-u je ubijen timski duh, a to je uoči izbora problematično. Problem Jandroković i dio vodećih ljudi stranke vidi i u načinu na koji se Plenković ponio prema Anušiću i bivšoj ministrici Nataši Tramišak koju je protjerao iz Vlade zaboravljajući na Anušićev utjecaj u Slavoniji, gdje HDZ u Vukovarsko-srijemskoj županiji prolazi kroz krizno razdoblje koje je uslijedilo nakon uhićenja župana Dekanića. Razumljivo je Jandrokoviću i njegovoj kliki da Anušić ne može biti taj koji će diktirati stranačku i Vladinu politiku, no isto tako Jandroković spada u skupinu HDZ-ovaca koji misle da nije trebalo potpuno zanemariti i ugasiti desnu struju stranke, kao što je to Plenković učinio.
Takav pristup HDZ bi mogao skupo platiti na izborima, a Plenkovića to ne dira previše, kao što u Vladi provodi politiku samovolje, tako je provodi i unutar samoga HDZ-a, o kojem se konzultira uglavnom s Katičićem, što nesnosno živcira dio članova i stranačkih kapitalaca koji su iziritirani time što Katičić bez ikakvog pokrića, a uz Plenkovićev blagoslov, izigrava velikog šefa, što radi drsko i svisoka. Još je to jedan od razloga zbog kojih se u HDZ-u budi struja nezadovoljnika Plenkovićevim vodstvom, takvih članova ima na svim razinama stranke, neki od njih donedavno su bili njegovi podupiratelji, a sada po svemu sudeći za HDZ dolaze neka nova vremena, u kojima izgleda i Jandroković prepoznaje priliku za vlastiti prosperitet.
Foto : Zoran / TV Wien