Manje od dva mjeseca uoči izvanrednih izbora, još jednih koje je raspisao kako bi u osjetljivom trenutku smanjio međunarodni pritisak na sebe i svoju vlast, Aleksandar Vučić suočen je s vrlo teškim optužbama: u objavljenim tajno snimljenim razgovorima tamošnjih kriminalaca sugerira se da im je upravo predsjednik države ‘glavni šef’
Još je šokantnija činjenica da je kao jedan od mafijaških šefova prokazan visokopozicionirani pripadnik policije Nenad Vučković te da su s njegovim kriminalnim aktivnostima bili upoznati i policijski kolege, i tužitelji, a i neimenovani ‘šefovi’, za koje je jasno da su zapravo njihovi politički pokrovitelji.
Neovisni novinari i mediji, koji se u Srbiji mogu nabrojati na prste, već danima prate Vučića na njegovim beskrajnim javnim ukazanjima diljem države i podsjećaju ga na obećanje da će pročitati tekst portala Krik, u kojemu su brutalno jasno razotkriveni odnosi među kriminalno-huliganskim bandama Beograda, ali njihove veze s policijskim i državnim vrhom.
Ne ide: iz dana u dan Vučić im uglavnom objašnjava da ‘nije stigao jer nema vremena’ – zauzet je, naime, osobnim dostavljanjem nabavljenih desetak mamografskih uređaja u uglavnom pasivne krajeve, u jednom od bizarnijih predizbornih poteza čak i za njega – a potom uglavnom slijedi napad na iste te medije, njihove navodne političke pokrovitelje i vlastitu ionako slabašnu političku konkurenciju.
Spomenutog policajca, koji je ujedno vođa jedne od kriminalnih organizacija, predsjednik države upadljivo brani tako što i na sam spomen njegova imena razgovor skreće na sporedni kolosijek: ‘Da skupite tisuće vučkovića’, kaže, ‘ne bi imali ni milijun eura – a kamoli milijarde kao Đilas (jedan od vođa oporbe, op.a.)’, kazat će Vučić iz dana u dan i od jedne do druge konferencije za novinare.
Možda nema milijune, mada je u to teško sumnjati, no ovaj visoki policijski dužnosnik i pripadnik elitne Žandarmerije zato ima vlastitu kriminalnu mrežu na beogradskim ulicama. Bio je posebno blizak s Aleksandrom Stankovićem, zvanim Sale Mutavi, ubijenim 2016. godine: tada je iz policijskih prostorija uzeo dva mobitela pokojnog i uništio ih u, kako kaže, trenucima rastrojstva. Ispitan je, ali svejedno nije odgovarao zbog toga.
Potom se zbližio s Veljkom Belivukom, nasljednikom Sale Mutavog, ali su im se putevi razišli i suradnici su ga polako počeli napuštati. Godine 2018. okuplja ih na razgovoru, a jedan od njih tajno ga snima – što ovih dana dospijeva u ruke novinara Krika.
‘Kad sam mislio da smo bili najmoćniji, e, ustvari, tad smo već pali. Sve informacije, sve moguće, imaš cijelu policiju u rukama, ali najslabiji si… Najslabiji, kad misliš da si najmoćniji’, objašnjavao im je Vučković u objavljenim snimkama, a potom ih podučavao kako mlatiti konkurenciju bez pretjerivanja u korištenju sile i zašto izbjegavati poniženja ili izrugivanja, odnosno nagle i brutalne osvete suprotstavljenim klanovima jer ‘padaju jedan po jedan’.
Zbog toga je, uostalom, glavu izgubio njegov drug Sale Mutavi, inače jedan od nekadašnjih ‘šefova’ beogradskih navijačkih grupa koje su otvoreno funkcionirale kao podružnice kriminalnih klanova pod kontrolom vlasti.
Veljko Belivuk htio ga je odmah osvetiti, a poruke koje je izmjenjivao sa žandarom Vučkovićem otkrivaju dokle sežu veze mafije i države.
‘Polako, molim te. Ne pokazuj nikakvu nervozu. Ako želiš da pomogneš bratu da ga osvetimo, samo omerta. Ćutanje. Više nikome ni reč osim sa mnom’, napisao mu je ovaj. ‘Strpi se, molim te… Radimo da ih pohvatamo… Evo, i Dijana (Hrkalović) te moli’, nastavlja dalje, spominjući tek nedavno smijenjenu državnu tajnicu u MUP-u koja je služila kao veza s mafijaškim krugovima. No i ona je imala nadređene koji su očito razgovarali o smjeni na čelu tog mafijaškog klana, odnosno instaliranju Belivuka.
‘Ja znam to. Zna ona (Hrkalović). Zna šef naš. Zna glavni šef. Ali nema dana da mi neko pet puta ne kaže od njih da te držim pod kontrolom da ne uradiš ništa. I moraš da se sabereš. Polako’, napisao je žandar Vučković kolegi kriminalcu Belivuku.
‘Šef naš’ u tom trenutku bio je kasnije marginalizirani ministar Nebojša Stefanović, a ‘glavni šef’ u Srbiji i tada i danas samo je jedan.
