Prvi blagdan Svih Svetih započeo je obredom egzorcizma

Blagdan u kojem slavimo sve svete, našu Crkvu na nebu započinje u noći na 1. studenog i odnosi se na zahvalu Gospodinu za svete muškarce i žene koji borave u nebu u zajedništvu s Gospodinom, i one koje Crkva prepoznala i imenovala i proglasila svetima, ali i one koje nije, ali su tamo u raju.

Porijeklo ovog blagdana seže u 13. svibnja 610. godine, kada je papa Bonifacije IV. posvetio drevni rimski hram, kamo su prenesene kosti kršćanskih mučenika iz katakomba. Maknuo je sve kipove rimskih božanstava i svake godine 13. svibnja obilježavao dan svih svetih. Papa Grgur VII pomaknuo je blagdan s 13. svibnja na 1. studenoga, kombinirajući ga s drugim blagdanima kako bi stvorio “Dan svih svetih”.

Taj hram sagradio je car Agripa i dovršio oko 126. godine. Ovaj hram je prije bio posvećen svim poganskim bogovima. Bio je poznat kao “Panteon (hram svih bogova)” i ostao je arhitektonsko čudo antičkog svijeta. Danas je to bazilika sv. Marije i mučenika.

Bio je potreban egzorcizam

Katolička crkva ima tradiciju molitve egzorcizma kada se zgrada posvećuje štovanju Boga. To je osobito bio slučaj u Rimskom Carstvu, kada su mnogi poganski hramovi pretvoreni u kršćanske crkve.

Kršćani  poganske bogove vide kao “demone” i bilo je potrebno istjerati njihovu prisutnost iz zgrade prije nego što se u njoj moglo ponuditi kršćansko bogoslužje.

Egzorcizam bi bio neophodan da se Panteon pretvori u kršćansku crkvu posvećenu Djevici Mariji i svecima.

Egzorcizmi su bili popularna liturgija prve Crkve, a neki povjesničari tvrde da su bili najslavljeniji obred tijekom prvih stoljeća.

To je i razlog zašto se blagdan Svih svetih tradicionalno doživljava u kontekstu pobjede svetih nad poganstvom.

Prema Dnevnom misalu sv. Andrije, zbog ove veze, Dan Svih svetih slavi Kristov trijumf nad lažnim bogovima pogana i izvornu posvetu crkve Panteona za korištenje prilikom služenja svete mise.