Dugo kritizirani model državnih subvencija stambenih kredita poznat pod kraticom Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), krajem prošle godine službeno je obustavljen. Mnogi su ga, iako su njime brojne mlade obitelji dobile svoj krov nad glavom, prokazivali glavnim krivcem za nagli i visoki rast cijena nekretnina, koji je u trećem kvartalu prošle godine dostigao rekordne razine u Europi.
S rastom kamatnih stopa, koji je upotrijebljen kao instrument protiv inflacije, mnogima je postalo teže podići stambeni kredit, a zbog sve viših cijena je i najam postao nepriuštiv. Državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva, Željko Uhlir potvrdio je još u studenom kako se radi na novom Nacionalnom planu stambene politike, kojim bi se trebali definirati novi modeli priuštivog stanovanja. Obećao je tada da će sve biti gotovo do proljeća. Taj rok se bliži, stoga ne čudi da su se već počele pojavljivati spekulacije oko toga što bi moglo zamijeniti omražene subvencije za stambene kredite.
“APN je bio manjkav iz puno razloga. Bio je dostupan samo kreditno sposobnim građanima, kakvih je pogotovo među mladima i koji prvi puta stupaju na tržište rada vrlo malo. Bio je sezonalna mjera, puštena na tržište u trenutku kad se ono počelo oporavljati i na tržištu s nedovoljnom ponudom. Znači, vi ste dali više sredstava ljudima da kupe stan, a nekretnina je bilo nedovoljno. Bilo je tu još raznih problema, ali u svakom slučaju da, APN je pridonio rastu cijena i u takvom obliku nam je drago da ga više nema”, istaknula je za HRT Lana Mihaljinec Knežević iz Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Bečki model
Sve glasnije se spekulira o poticanju najma, umjesto kredita za kupnju nekretnina. Poznat je podatak da gotovo 90 posto građana posjeduje neku nekretninu, no Mihaljinec Knežević drži da bi bolje funkcionirao model dugoročnog najma, kojemu cijene nisu pod utjecajem tržišta, već pod djelomičnom regulacijom. No, dug je put do toga.
“U Hrvatskoj bi se konkretno mogla provesti mjera koja bi pustila određeni broj nekretnina na tržište, a to je aktiviranje državnog stambenog fonda za koji država još uvijek ne zna koliki je točno i koji je vrlo zapušten. No, postoje i razne druge intervencije u poreznu politiku koje bi stimulirale i razvoj nekretnina priuštivih cijena”, rekla je Mihaljinec Knežević i dodala kako je stambeno zbrinjavanje i razvoj infrastrukture svugdje u Europi odgovornost jedinica lokalne samouprave.
Tako se sve češće spominje bečki model, u kojem čak 220.000 osoba živi u dugoročnom najmu. Kriterij za dobivanje gradskih stanova, kojih se godišnje izgradi između pet i šest tisuća, su dob i primanja građana. Cijene najma su definirane ugovorom i ne mijenjaju se, pa tako najam jednosobnog stana košta oko 330 eura, dvosobnog 470, trosobnog 650, a četverosobnog stana 750 eura.
I Nijemci u problemu
“Svaki student se može odmah prijaviti da dobije stan i ako mjesečno zaradi honorarno do 1000 eura. Onda mu grad za najam subvencionira 200 eura”, otkrila je dopisnica Večernjeg lista iz Beča, Snježana Herak dodavši da najmoprimce nitko ne može izbaciti i da stanovi nisu rezervirani samo za socijalne slučajeve.
Vrijeme čekanja na stan u Beču je otprilike dvije godine, a najniža dob za prijavu je 17 godina. Tako bi netko u teoriji već s 19 godina mogao ući u trajni najam. S druge strane, Hrvati najdulje od svih u Europi žive s roditeljima, a slična je situacija i u Sloveniji. Oni koji su dobili nekretnine u nasljedstvo imaju sreće, dok se ostali uzdaju u najam i Stambeni fond kojeg Vlada Slovenije redovito dokapitalizira zbog sve većih cijena najma. Naime, subvencije ondje iznose 85 posto cijene neprofitne najamnine.
Slično je i u Njemačkoj. Mladi se uglavnom odlučuju za najam kojeg subvencionira država, jer nemaju novca za kupnju nekretnine. Problem je i sa stambenim fondom, jer nedostaje 400.000 stanova, a građevinska je industrija je u padu.
Režije u cijeni najma
“Skloni su selidbi i to je jedan od osnovnih razloga zašto mladi ljudi ne teže kupovini svoje nekretnine i radije iznajmljuju stan. Uz to, loša financijska primanja su jedan od razloga kao i teško dobivanje kredita u bankama. U Njemačkoj danas ljudi nisu sigurni hoće li dočekati mirovinu na mjestu gdje rade”, rekla je urednica Fenix Magazina, Marijana Dokoza.
U Švedskoj država pomaže mladima u dobivanju stana. Danijela Bautović je sama opremila stan od 34 kvadrata u kojem će ostati četiri godine. Mjesečno plaća oko 500 eura, ali u cijenu, za razliku od domaćih stanodavaca, država uračunava i režije.
“Kada napunimo 18 godina, možemo se prijaviti na listu, što sam ja i učinila. Proces je jednostavan, što si dulje na listi čekanja, imaš veće šanse. Da bi ostao na listi i dobio stan, godišnje moraš platiti 15 eura”, objasnila je Bautović još jedan mogući model kojeg bi Vlada, prema ranijim najavama trebala obznaniti u ožujku i time olakšati mladima u potrazi za svojim domom.
Foto : Zoran / TV Wien