Žestoke polemike između predsjednika Zorana Milanovića i ministra prometa Olega Butkovića obilježile su kampanju za parlamentarne izbore. Oni koji dobro poznaju HDZ-ova ministra zapitali su se posljednjih tjedana što se to događa s Butkovićem kada se on koji inače nije konfliktan tip dao uvući u sukobe s Milanovićem, s kojim nije lako izaći na kraj.
Istodobno je dio HDZ-ovaca počeo govoriti kako njihov ministar u ovoj polemici sudjeluje po napucima premijera Andreja Plenkovića, kojemu je Milanović poremetio političke planove za osvajanje relativne pobjede na parlamentarnim izborima.
Pitanje je, međutim, koliko je Butkoviću u interesu da Plenković treći put zaredom zavlada državom kao predsjednik Vlade, a onda i strankom kao šef kojemu se ni sada, nakon dva odrađena mandata, nitko ne usudi suprotstaviti.
Mreža pristaša
HDZ-ovci koji postavljaju baš to pitanje smatraju da je Butković svjesno ušao u rat s predsjednikom jer je zapravo taj rat njegova kampanja za preuzimanje stranke, pa i eventualno rušenje Plenkovića, s kojim već dugo nije u dobrim odnosima. Svjestan je predsjednik Vlade Butkovićevih ambicija i toga da mu već dugo radi o glavi pa ga se već nekoliko puta pokušavao riješiti, no kako je on u stranci izgradio mrežu vlastitih pristaša, taj Plenkovićev plan nije urodio plodom. Butković nije pristao na njegove prijedloge da se kandidira za primorsko-goranskog župana i pokuša srušiti dugogodišnju vladavinu Zlatka Komadine. Plenković mu takav scenarij navodno ponovno priprema.
Dva su razloga zbog kojih Butković na takvo što nije želio pristati: prvo, odlazak iz ministarske u fotelju župana za njega bi bio degradacija, a drugo, on nema zašto rušiti SDP-ova kolegu jer je s njime u iznimno dobrim odnosima. Butković je fleksibilan tip koji može biti dobar sa svima, pa tako dobre odnose još njeguje s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, a u korektnim je odnosima i s Milijanom Brkićem. Baš se on navodno svojedobno zalagao da se Butkovića s pozicije gradonačelnika Novog Vinodolskog plasira na čelo Ministarstva prometa, iz kojega i jest izgradio vlastitu mrežu i politički utjecaj i izvan svoje Primorsko-goranske županije.
Zbog toga dio HDZ-ovaca smatra da Butković doista jest Plenkovićev nasljednik, no to se ne sviđa baš svima pa iz osječko-baranjskog ogranka vladajuće stranke poručuju da na Butkovićevo preuzimanje stranke njihov šef Ivan Anušić neće gledati šutke. I bivši osječki župan koji odnedavno prilično uspješno vodi Ministarstvo obrane nada se da bi mogao zasjesti u fotelju šefa HDZ-a.
Idealan kandidat
Njegovi podupiratelji smatraju da Anušić to i zaslužuje jer je i na lokalnim i na parlamentarnim izborima osvojio zavidan broj preferencijskih glasova, a uz to se pokazao i kao lojalan stranački vojnik te je Plenkoviću leđa čuvao čak i onda kada se s njim nije slagao.
Donedavno se Anušić sasvim dobro slagao i s Butkovićem, no izgleda da je granicu u njihovim odnosima postavila ogromna ambicija koja je prisutna kod obojice, s tim da oni skloni Butkoviću smatraju da on u izvršnoj vlasti ima mnogo više iskustva te da bi ipak operativno bolje vodio i stranku i Vladu. Teze su to o kojima bi se dalo diskutirati, no zanimljivo je da je i predsjednik Milanović nedavno najavio da Butković uskoro preuzima HDZ, a u Butkovićevu krugu istodobno se kaže kako je on već dugo zagrijan za preuzimanje premijerske fotelje, pa i pozicije šefa svojega HDZ-a.
Nije tajna da se Butković kao šef HDZ-a spominjao i prije nego što je Plenković u svojem prvom mandatu preuzeo tu stranku. O njemu se govorilo kao o Vasinu kadru za preuzimanje stranke netom nakon što je čelnu poziciju napustio Tomislav Karamarko. No Butković je u to vrijeme mudro prosudio da njegovo vrijeme tek dolazi te da je strpljenje ključ za uspjeh u politici, u kojoj mu je Plenković s vremenom bio prisiljen prepustiti i ulogu potpredsjednika Vlade u maniri one prijatelje drži blizu, a neprijatelje još bliže.
Pitate li Butkovićeve zagovaratelje zašto bi baš on bio idealan kandidat za premijera, kao iz rukava počet će vam sipati sve projekte iza kojih stoji, a među prvima će istaknuti njegove zasluge za gradnju Pelješkog mosta. No tu su i Istarski ipsilon, druga cijev tunela Učka, nova riječka luka i prometnice po Baranji, Sisku, Virovitičkoj županiji i drugim sredinama u kojima Butković na lokalnoj razini ima mnoštvo prijatelja, neovisno o njihovu stranačkom predznaku.
Bliže desnici
Mnogi iz toga zaključuju da je riječ o mudrom i zrelom političaru koji nikada u javnom prostoru nije kritizirao ni svoju stranku ni stranačke šefove. Kada su mnogi gazili Karamarka, Butković je šutio, i u vrijeme svojih najvećih razmirica s Plenkovićem Butković je kao strategiju za opstanak odabrao šutnju pa su tek rijetki i dobro upućeni u prirodu njihova odnosa mogli čuti za tenzije koje vladaju među njima.
Nerado će i Plenkovićevi bliski suradnici priznati da je ministar prometa jedan od ponajboljih pregovarača u Vladi koji je, za razliku od svojeg stranačkog šefa, uspio održati korektne odnose s takozvanom stranačkom desnicom, a i njega se percipira kao političkog predstavnika desnog centra. Velika je Butkovićeva prednost u preuzimanju stranke i u tome što on vrlo dobro zna kako HDZ funkcionira, a bez problema bi, primjerice, mogao surađivati i s Domovinskim pokretom u koalicijskoj vladi. Međutim, kritičari će reći kako Butkoviću ipak nedostaje liderske karizme, koje manjka i Anušiću, ali i Gordanu Jandrokoviću koji se nada da bi i on mogao biti jedan od favorita za Plenkovićeva nasljednika. Mnogo je znakova koji ukazuju na to da Jandrokovićeve političke ambicije nisu zadovoljene pozicijom predsjednika Sabora. Taj posao obavlja osam godina i rado bi napravio karijerni iskorak.
Iako mu se nudila kandidatura na europskim izborima, njega karijera izvan Hrvatske ne zanima niti je u svojim godinama spreman boraviti u Bruxellesu, daleko od obitelji uz koju je iznimno vezan. To se može primijetiti i iz medijske kampanje koju već dugo vodi i kroz koju se nastojao profilirati u simpatičnog obiteljskog čovjeka koji, za razliku od Plenkovića, nije izgubio doticaj s narodom. Ipak, oni koji poznaju Jandrokovića kažu da on karakterno nije rušitelj pa njegovu kandidaturu na izborima na kojima bi se suprotstavio Plenkoviću ili bilo kojem stranačkom teškašu ne treba očekivati.
Blijeda kopija
Jandroković bi na preuzimanje Vlade i stranke pristao samo ako ne bi imao protukandidata, što znači da je spreman igrati isključivo “ziheraški”, premda oni koji ga poznaju smatraju da on na HDZ-ovim izborima za stranačkog šefa ne bi bio bez šansi. Upućeni tvrde da Jandroković vrlo dobro poznaje način na koji HDZ funkcionira i izvana i iznutra.
Baš poput Butkovića, i Jandroković u raznim HDZ-ovim ograncima ima mnoštvo znanaca i prijatelja, dok za Anušića agitiraju uglavnom njegov slavonski i dio splitsko-dalmatinskog ogranka stranke. Premda je Anušić kao ministar solidno startao, ipak nije imao dovoljno vremena da se dokaže, što se za Butkovića i Jandrokovića ne može reći.
Upravo suprotno, Jandroković je uz Plenkovića jedan od najviđenijih HDZ-ovaca, a znance ima i na menadžerskim pozicijama, što nije nevažno. U komunikaciji je pristojan, uljuđen i strogo pazi da ostavi što bolji dojam, ali i da ne prijeđe granicu civilizirane rasprave, što se i Plenkoviću u posljednje vrijeme događalo. Ipak, ako Plenković mora otići s čela stranke, dio HDZ-ovaca pita se zašto bi ga zamijenio Jandroković koji je njegova blijeda kopija. On je, kažu, politički pragmatik i fleksibilan tip od kojeg ne treba očekivati da će promijeniti Plenkovićev koncept upravljanja. To bi kao zlatna sredina mogao provesti samo Butković jer nije ni previše desno kao Anušić ni previše lijevo-liberalan kao Plenković kojega je Butković u ovoj kampanji gurnuo u drugi plan preuzimajući ulogu glavnog stranačkog ratnika koji ne preza pred Milanovićevim napadima.
Krava i obitelj
Neumorno je s predsjednikom Butković ratovao i onda kada mu je spominjao brata i onda kada mu je prozivao oca. Dok je Milanović izvlačio potencijalne afere, Butković je na Facebooku objavljivao krave i prozivao Milanovića zbog toga što mu spominje obitelj, a takav pristup svidio se i dijelu javnosti i dijelu HDZ-ovaca koji kažu da je Butković u svojim istupima pokazao i da ima smisla za humor.
Tko će se na koncu u priči o nasljeđivanju Plenkovića smijati, vidjet ćemo, no nedvojbeno je da su se strasti u vladajućim redovima usijale.