Obljetnica je ratnog zločina nad srpskim civilima koji se dogodio 11. prosinca 1991. godine u Palulin Dvoru. O ovome zločinu u javnosti se počelo konkretnije govoriti tek 2010. godine kada su na mjesnom groblju pijetet poginulima zajednički odali tadašnji predsjednik Hrvatske Ivo Josipović i tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić, nakon što su isto to napravili na Ovčari u Vukovaru.
Naime, zbog želje za osvetom nakon saznanja da je u bolnici u Osijeku od snajperskog ranjavanja preminuo njihov suborac, toga dana u kafiću Bijelo-plavi u Vladislavcima sastala se nekolicina pripadnika 1. bojne 2. satnije 130. brigade HV-a. Zbog želje za osvetom, odlučili su ubiti stanovnike u Paulin Dvoru.
To je mjesto bilo na prvoj liniji fronte i to pod kontrolom hrvatskih snaga. U kući Andrije Bukvića na adresi Glavna 52 nalazilo se najviše srpskih civila, njih čak 19. Ovi pripadnici HV-a su 11. prosinca došli u selo, a stražaru na ulazu u mjesto koji ih je pokušao spriječiti, praktički najavili zločin uz riječi “Idemo napraviti malo reda, tu ima Srba.”
Foto: Srbi.hr
Gnjusan zločin iz osvete
Zatim su ušli u spomenutu kuću i ondje automatskim oružjem, pištoljima i ručnim bombama ubili svih devetnaestero ljudi. Točnije, riječ je o 10 muškaraca i 9 žena, a svi osim jednoga Mađara bili su Srbi. Iako su odmah nakon zločina otišli iz kuće, ubrzo su se vratili kako bi se uvjerili da su svi u koje su pucali doista mrtvi. Najmlađa ubijena žrtva imala je 41, a najstarija 82 godine.
Ovaj zločin je dugo prikrivan. Nakon što je kuća u kojoj su mještani ubijeni minirana, posmrtni ostaci zakopani su kod vojnog skladišta Lug u blizini Čepina. Leševi ubijenih civila prebačeni su 1997. godine u plastičnim bačvama na drugu lokaciju, a pronađeni su 2002. godine u blizini Gospića što je oko 550 kilometara dalje od Paulin Dvora.
Istraga o pokolju u Paulin dvoru započela je u lipnju 2002. nakon što su haaški istražitelji ranije u veljači našli posmrtne ostatke. Jedinoj dvojici optuženika, Nikoli Ivankoviću i Enesu Viteškiću suđenje je započelo 9. lipnja 2003. na Županijskom sudu u Osijeku.
Optuženi Ivanković nepravomoćno je osuđen na dvanaest godina, nakon čega je žalbom državnog odvjetništva i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske presuda preinačena na 15 godina. Iako je Viteškić ranije dvaput nepravomoćno oslobođen, u oba slučaja Vrhovni sud je tražio ponavljanje suđenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a na trećem suđenju nepravomoćno je osuđen na 11 godina zatvora.
