Opsesivno pregledavanje loših vijesti dok tonemo sve dublje u crne misli i uvjerenje da je svijet grozno mjesto: kako se izvući iz začaranog kruga doomscrollinga?
Zašto se ne možemo odvojiti od loših vijesti i kako nas to polako uništava
Platforme društvenih medija poput Facebooka, Instagrama i drugih svakodnevno nas zasipaju beskonačnim nizom vijesti. I to ne bilo kakvih – već najčešće negativnih, alarmantnih i šokantnih. Ratovi, teror, katastrofe, nesreće. Već pri prvom jutarnjem pogledu na ekran suočavamo se s naslovima koji izazivaju strah, zabrinutost i nelagodu. Kada ta konzumacija postane nekontrolirana, stručnjaci je nazivaju – doomscrolling.
Što je doomscrolling?
Doomscrolling (ili doomsurfing) označava kompulzivnu potrebu za neprekidnim pregledavanjem negativnih vijesti na internetu. Pojam dolazi od engleskih riječi doom and gloom (propast i tama) i scrolling (pomicanje prema dolje). Iako često započinje kao pokušaj da ostanemo informirani, doomscrolling se ubrzo pretvara u toksičnu naviku – onu koja potiče anksioznost, depresiju i osjećaj bespomoćnosti.
Zašto to radimo?
Austrijski psiholog dr. Roman Braun iz bečkog centra Trinergy International objašnjava da uzrok leži u duboko ukorijenjenim mehanizmima preživljavanja. „Upravo je potreba za novim stvarima osigurala ljudski opstanak u prošlosti. Oni koji su znali kada dolazi lav i trebali pobjeći – preživjeli su“, kaže Braun. Taj mehanizam danas se prenosi u virtualni svijet: stalno tražimo informacije koje bi nas mogle pripremiti na opasnost, čak i kada se te informacije ne odnose na naš stvarni život.
Na internetu su ti instinkti pretvoreni u komercijalni alat. Algoritmi društvenih mreža znaju da sadržaji koji izazivaju strah i bijes stvaraju najviše angažmana – pa ih guraju u prvi plan. „Društvene mreže postaju uspješni ‘dileri’ sadržaja. Isporučuju vijesti bez filtera, s jedinim ciljem privlačenja još više ‘ovisnika’“, upozorava dr. Braun.
Doomscrolling kao emocionalno samoliječenje
Doomscrolling također djeluje kao privremeno emocionalno utočište. „Mnogi ga koriste kao oblik samoliječenja, kao sredstvo za ublažavanje boli. Gledanje tuđih nesreća ponekad potiskuje vlastite brige“, kaže Braun. U tom procesu aktiviraju se neurotransmiteri poput kortizola, hormona stresa, koji u početku djeluju stimulativno – ali dugoročno izazivaju osjećaje iscrpljenosti, tjeskobe, pa čak i krivnje. To stvara začarani krug: što se gore osjećamo, to više tražimo negativan sadržaj koji potvrđuje naše stanje.
Psihološke posljedice doomscrollinga
Dugotrajna izloženost negativnim vijestima može dovesti do:
- Anksioznosti i depresije
- Poremećaja spavanja
- Povećane razdražljivosti i kroničnog stresa
- Gubitka fokusa i motivacije
- Socijalne izolacije i osjećaja bespomoćnosti
Posebno su ranjivi mladi i osobe koje već pate od psiholoških tegoba, ali nitko nije potpuno imun.
Kako prekinuti začarani krug?
Doomscrolling nije nerješiv problem. Ključ je u prepoznavanju obrasca ponašanja i uvođenju zdravijih navika:
- Postavite vremenska ograničenja – Odredite točno vrijeme u danu za konzumaciju vijesti i ne odstupajte od toga.
- Birajte izvore – Pratite samo nekoliko provjerenih i profesionalnih medija. Ignorirajte portale koji koriste senzacionalističke naslove.
- Uvedite digitalne pauze – Isključite notifikacije i provedite barem sat vremena dnevno bez ekrana.
- Tražite ravnotežu – Aktivno tražite i konzumirajte pozitivne, edukativne i inspirativne sadržaje.
- Razgovarajte – Dijeljenje osjećaja s drugima pomaže u prevladavanju anksioznosti i vraćanju osjećaja kontrole.
Zaključak: Informirani, ali slobodni
Doomscrolling je moderni oblik ovisnosti koji se hrani našom potrebom za sigurnošću i informacijama. No algoritmi društvenih mreža iskorištavaju te potrebe, pretvarajući korisnike u pasivne konzumente loših vijesti. Svijest o mehanizmima koji nas vode tom putanjom prvi je korak prema slobodi. Informiranost je važna – ali mentalno zdravlje je važnije.
Zoran / TV Wien
