Je li Trumpova Amerika “velika” ili zemlja puna dubioza i izazova? To nitko zaista ne može odgonetnuti. Svakog dana mediji širom svijeta pišu i jedno i drugo, u toj zbrci analiza, komentara i mišljenja teško se snaći. Nema sumnje da Trump na svoj način pokušava vratiti snagu Americi, pokrećući globalni rat carinama, što je u prošlosti viđeno i nije dobro završilo. Mnogi su poslovni lideri u samoj Americi skeptični, iako prvi pokazatelji rasta BDP-a ohrabruju. Neki su optimistični i vjeruju da će predsjednik uspjeti vratiti radna mjesta i tvornice u Ameriku.
Dopisnica New York Timesa iz Vijetnama Alexandra Stevenson piše o raznim iskustvima američkih poslovnih ljudi koji imaju biznise i u Vijetnamu. Sanjeev Bahl tako iz svoje tvornice u Los Angelesu nadgleda oko 250 ljudi koji šiju, režu i obrađuju traperice za brendove poput Everlanea, J. Crewa i Ralpha Laurena. Mjesečno sašiju 70.000 pari traperica. Amerika, inzistirao je, ponovno može proizvoditi stvari. “Ali postoji kvaka.
Operacija funkcionira samo zato što njegova tvrtka, Saitex, vodi puno veću tvornicu i tvornicu tkanina u južnom Vijetnamu, gdje tisuće radnika proizvode 500.000 pari traperica mjesečno. Trumpove carine poremetile su lance opskrbe, naštetile tvrtkama i usmjerile misli korporativnih čelnika na jedno pitanje: Ima li Amerika ono što je potrebno za povratak radnih mjesta”, piše novinarka.
Udarac u prazno
Americi u ovom trenutku nedostaju radnici, tehnologija i državna potpora da uhvati korak s azijskim zemljama, koje godinama proizvode za velike američke kompanije. “Postoje neke surove realnosti”, rekao je Matt Priest, glavni izvršni direktor trgovačke grupe Footwear Distributors and Retailers of America. A Trump kao Trump. Svakog mu je dana nešto drugo na umu i jeziku. Prvo je rekao “ne treba nam proizvodnja traperica i majica”, ali je istovremeno udario Vijetnamu, gdje se to masovno proizvodi, carine od 46 posto. Bile su s ciljem da se proizvodnja vrati u Ameriku, tamo gdje to Trump neće. Intervenirao je i Američki sud za međunarodnu trgovinu i zaustavio carine, a sada se sve vuče u neizvjesnost, uz stalna predsjednikova vrludanja.
“Produženi strah i neizvjesnost koju je donio covid bili su nepredviđeni”, kaže Bahl. “Ništa nam nije moglo pomoći osim instinkta za preživljavanje.” Kao odgovor, Saitex je 2021. otvorio tvornicu u Los Angelesu. Otkad je Trump najavio uvođenje visokih carina Vijetnamu, poduzetnik Bahl razmišlja o tome koliko više može zaraditi u Sjedinjenim Državama. Rekao je da bi vjerojatno mogao donijeti oko 20 posto proizvodnje u SAD, u odnosu na današnjih 10 posto.
Vjeruje da bi Saitex mogao biti model za druge tvrtke za odjeću. “Mogli bismo biti katalizator hipoteze da se proizvodnja može vratiti u Sjedinjene Države.” Ali njegovo iskustvo pokazuje koliko bi to bilo teško. Vjeruje da bi Saitex mogao biti model za druge tvrtke za odjeću. Sve je to računica “na papiru”, ali život je ipak nešto sasvim drugo. U Americi nema tvornica takvih razmjera kakvi su potrebni industriji, niti velikih dobavljača patentnih zatvarača i gumba. Troškovi rada tvornice su visoki. Tu je i problem radne snage: jednostavno nema dovoljno radnika.
Romantična ideja
Prema procjenama ekonomista Wells Farga, američke tvornice već se bore s popunjavanjem oko 500.000 radnih mjesta u proizvodnji. Izračunali su da bi se za povratak na vrhunac iz 70-ih godina prošlog stoljeća, na koji je ponekad pozivao Trump, morale otvoriti nove tvornice i zaposliti 22 milijuna ljudi. Trenutno ima 7,2 milijuna nezaposlenih. “Trumpove pooštrene mjere protiv imigracije pogoršale su stvari. Tvornički poslovi preselili su se u inozemstvo, u zemlje poput Vijetnama, koje su imale rastuće stanovništvo i mlade ljude koji su tražili posao kako bi se izvukli iz siromaštva. Budućnost koju Trump zamišlja, s milijunima tvorničkih poslova, morala bi uključivati imigrante koji traže istu priliku u Sjedinjenim Državama.”
Tako se Trumpova ideja velikog povratka proizvodnje u SAD čini kao romantičarski pokušaj vraćanja sjaja zemlje koja više nije prva u svemu. Steve Lamar, glavni izvršni direktor Američkog udruženja za odjeću i obuću, lobističke skupine u industriji, rekao je da postoji jaz između “romantične ideje o proizvodnji” i dostupnosti američkih radnika. “Mnogi ljudi kažu da bismo trebali proizvoditi više odjeće u SAD-u, ali kada ih pitate, ne žele sjediti u tvornici niti žele da im djeca sjede u tvornici”, rekao je. “Problem je što nema drugih ljudi u blizini.”
Radnici su većinom iz Meksika i Salvadora, a njima je sada boravak u Americi neizvjestan. Oko 97 posto odjeće i obuće koju Amerikanci kupuju uvozi se iz financijskih razloga. Tvrtke koje sve proizvode u Sjedinjenim Državama one su poput Federal Prison Industries, poznate i kao Unicor, koja za izradu vojnih uniformi zapošljava osuđenike za manje od minimalne plaće”, rekao je Lamar.
Razlike u plaćama
“Druge tvrtke proizvode neke od svojih modnih linija u Sjedinjenim Državama, poput New Balancea i Ralpha Laurena. Drugi se igraju s modelom proizvodnje malih serija odjeće u Sjedinjenim Državama kako bi testirali dizajne i utvrdili njihovu popularnost prije velikih narudžbi – obično iz tvornica u drugim zemljama. Teško je proizvoditi stvari u velikim količinama u Americi. Za gospodina Bahla, sve se svodi na cijenu osobe za šivaćim strojem.
“U Los Angelesu ta osoba prima oko 4000 dolara mjesečno, u Vijetnamu je to 500 dolara”, piše novinarka NYT-ja i navodi kako je u Saitexovoj tvornici, koju je Bahl osnovao 2012. u provinciji Dong Nai, sat vremena vožnje od Ho Chi Minh Cityja, više od desetak šivaćih linija uredno postavljeno i bruji šest dana u tjednu. “Nedavno su stotine radnika gurale dijelove traperica kroz šivaće strojeve toliko brzo da su tkanine nakratko izgledale kao da lete. Posao je nadopunjen sofisticiranim strojevima koji mogu istovremeno ušivati etikete na desetak košulja ili laserski iscrtavati istrošene uzorke na više traperica. U blizini, na karuselu s raspršivačem, robot je oponašao precizne pokrete radnika koji prska traper.”
“Brzina je puno veća u Vijetnamu”, kaže Gilles Cousin, voditelj pogona koji nadgleda odjel šivanja. Zaključak je da bi Trump, ako zaista želi vratiti radna mjesta, trebao dati neka carinska izuzeća tvrtkama poput Saitexa koje više rade u Sjedinjenim Državama. Američke tvornice poput njegove ne mogu se proširiti bez uvoza mnogih stvari koje se koriste u njihovim gotovim proizvodima. Sa svoje strane, Saitex šalje bale američkog pamuka u Vijetnam. Ta se tkanina zatim boji i šalje natrag u Sjedinjene Države za njegovu tvornicu u Los Angelesu.
Ogromna ulaganja
“Dok tvrtke koje proizvode stvari u Sjedinjenim Državama ne steknu dovoljan zamah, tkanina, patentni zatvarači i gumbi morat će se uvoziti u zemlju. Premještanje proizvodnje iz inozemstva također bi zahtijevalo ogromna ulaganja. Saitex je uložio oko 150 milijuna dolara u Vijetnam, gdje njegova tvornica reciklira 98 posto vode, suši traper na zraku i koristi tehnologiju za smanjenje emisija ugljikova dioksida i smanjenje radno intenzivnih praksi. U Sjedinjenim Državama Saitex je potrošio oko 25 milijuna dolara. To su dugoročne obveze za čije je vraćanje potrebno najmanje sedam godina”, smatraju američki poduzetnici.
Da u ekonomiji nije sve tako lako kako zamišljaju Trumpovi pobočnici, pokazuje to što se od njega okrenuo i Elon Musk, koji je shvatio da mu Trumpov cunami u dobroj mjeri ruši poslovno carstvo. U Americi se sve više govori o TACO trgovini, što bi u slobodnom prijevodu moglo biti “Trump se uvijek plaši”, što predsjednika nevjerojatno ljuti jer mu se mnogi rugaju da nije dosljedan. Jedan dan ovo, drugi ono, treći, tko zna. Ne samo u ekonomiji nego i u politici. Prvo je “jahao” na Kanadi kao na 51. američkoj državi, zatim se hvalio kako će u Ukrajini doći do mira “za nekoliko dana”, a od svega ništa.
I dobitnik triju Pulitzerovovih nagrada Thomas L. Friedman piše o toj prevrtljivosti američkog predsjednika. “Trump vlada nekontroliranim instinktima, s malo ili nimalo domaće zadaće ili koordinacije među agencijama. Ne poštuje nikakve stvarne linije autoriteta, njegov prijatelj s golfa (Steve Witkoff) djeluje kao državni tajnik, a njegov državni tajnik (Marco Rubio) djeluje kao njegov veleposlanik u Panami. Prisiljava svakoga tko ga želi zaustaviti da ga tuži, dok istovremeno briše sve granice između svojih pravnih dužnosti i osobnog bogaćenja.”
Stihijski pristup
Tvrdi, u Americi više ne vlada administracija, nego Trump Organization Inc. U Trumpu I., predsjednik se okružio nekim utjecajnim ljudima koji su mogli djelovati kao tampon. U Trumpu II., okružio se samo ulizicama koje djeluju kao pojačala. U Trumpu I. vodio je standardnu, ali kaotičnu administraciju. U Trumpu II. predsjednik je oslobođen i vodi američku vladu točno onako kako je vodio svoju privatnu tvrtku: iz vlastitog džepa i samo ga tržišta ili sudovi mogu zaustaviti. Nekoliko tjedana nakon preuzimanja dužnosti Trump je najavio niz globalnih carina bez ikakvih ozbiljnih konzultacija s američkom automobilskom industrijom.
Usput je otkrio da se samo trećina dijelova popularnog Forda F-150 proizvodi u Americi i da se ne mogu uskoro zamijeniti. Carine su bile takav udarac cijeloj automobilskoj industriji da su Ford, General Motors i Stellantis na koljenima. Onda je počeo obračun s Kinom, ali ne planski, nego stihijski. Peking se dobro pripremio za to pa je došlo do novih problema za američku autoindustriju. Prekinuta je opskrba magneta rijetkih metala koji se ugrađuju u automobile, dronove, robote i projektile proizvedene u SAD-u. Sada prijeti opasnost da će američki proizvođači automobila morati smanjiti proizvodnju.
Dakle, sve se kao bumerang vraća administraciji Donalda Trumpa. “Kolike su po vašem mišljenju šanse da je Trump predvidio ove drugorazredne posljedice svojih tarifa Kini? Kladim se na nulu”, piše ugledni Friedman. Nerazumni obračun američkog predsjednika s jednim od najuglednijih sveučilišta na svijetu, Harvardom, rezultira velikim odljevom pametnih i vrhunskih znanstvenika, od kojih mnogi ekspresno nalaze poslove u Kini.
Kinezi su spremni
Kina je i dosad privlačila vrhunske znanstvenike nudeći im izvrsne uvjete za rad. Tako su otišli nobelovci, genijalci s mnogih područja, a sada imaju novi motiv za odlazak iz Amerike. “Pod predsjednikom Trumpom Sjedinjene Države smanjuju financiranje istraživanja koje je pomoglo u uspostavljanju njihove reputacije globalnog lidera u znanosti i tehnologiji. Predsjednik također napada vodeća sveučilišta u zemlji i pokušava ograničiti upis međunarodnih studenata”, smatraju analitičari. Kineske institucije odmah su pokušale to iskoristiti. Sveučilišta će ponuditi pojednostavljeni prijam studentima koji su se prebacili s Harvarda.
Sve ono što se događa u Americi na neki se način reflektira i na Europu. Najbolji je primjer za to Poljska i pobjeda Karola Nawrockog na predsjedničkim izborima, koja je zemlju nagnula prema Trumpovu modelu. Bez obzira na to što je taj nacionalistički političar, povjesničar, pobijedio tijesno, to je novi vjetar u leđa desnici u Europi, a Poljska je očito polarizirana do točke pucanja. Izbori, doduše, neće imati neposredan utjecaj na domaću ili vanjsku politiku Poljske, koju predsjednik ne kontrolira, ali poruka je jasna. Poljska ponovno skreće udesno, bez obzira na to što će zemlja nastaviti vojno podržavati Ukrajinu, politiku o kojoj se obje strane slažu. Niti će promjena rezultirati potezom koji će voditi prema izlasku iz Europske unije.
Trump može biti zadovoljan, analitičari pišu da se posljednje dvije godine u Poljskoj, poput četiri godine Joea Bidena kao predsjednika nakon prvog Trumpova mandata u Sjedinjenim Državama, čine kao malo više od liberalnog intermezza u kojem su neke institucije obnovljene, a neke demokratske norme ponovno potvrđene. Ali duboko nezadovoljstvo i polarizacija birača nisu nestali, ono što je izgledalo kao obnova bio je samo uzak otvor koji se sada možda zatvara.
Prazna obećanja
Na međunarodnoj razini, transatlantski populistički savez se učvršćuje. Teško je održati shvaćanje MAGA-e kao izravno izolacionističke, ako se ne zanemari neformalni sastanci, zajedničke taktike i ideološke povratne sprege između populizma s obje strane oceana, kao i energične intervencije MAGA-e na europskim izborima – neuspješne u Njemačkoj i Rumunjskoj, a sada uspješne u Poljskoj. I te će se intervencije vjerojatno povećati sada kada je Nawrocki pokazao da ljudi koje Trump podržava mogu pobijediti u Europi. Bez sumnje, duboko smo ušli u novo vrijeme, novo doba za svijet. Svako vrijeme nosi nove izazove, a ovo sadašnje veće nego što je itko očekivao. Trgovinski sukob pretvara se u borbu vezanu uz globalne lance opskrbe, a ako oni puknu, posljedice će biti kobne.
Amerika danas više sliči tigru od papira nego divu kojem nitko nije ravan. I to je veliki izazov ne samo za Washington i očito nesposobnu ekipu u Bijeloj kući nego i za sve koji su smatrali i smatraju da je SAD i dalje najmoćniji, predvodnik svega dobrog u svijetu. U svibnju su američki i kineski dužnosnici dogovorili sastanak u Ženevi kako bi pokušali smiriti trgovinske napetosti. Trumpova administracija imala je nekoliko razloga za primirje. Tvrtke su upozoravale na rizik od praznih polica u trgovinama kasnije ove godine zbog naglog pada uvoza iz Kine, a tržišta dionica i obveznica pokazivala su znakove upozorenja.
No čini se da su kineska ograničenja za rijetke metale izvršila najveći pritisak na Sjedinjene Države da teže pronalasku rješenja. Pregovarači su se u Ženevi složili da će sniziti carine. Kao dio sporazuma, Kina je izjavila da će “obustaviti ili ukinuti necarinske protumjere poduzete protiv Sjedinjenih Država od travnja”. Sada se međusobno optužuju da ne poštuju dogovoreno. I tako ukrug. Daniel H. Rosen, suosnivač istraživačke tvrtke Rhodium Group, rekao je da je Peking prije mnogo godina prepoznao da će rijetke zemlje biti ključne za napredne tehnologije te je subvencionirao izgradnju tih zaliha. Sjedinjene Države, dodao je, “strašno su podcijenile” potražnju za njima. I puno još toga što dokazuje da Donald Trump nema adute u rukama, a od gromoglasnih najava kako će Ameriku ponovno učiniti velikom zasad nema ništa.
Vrhunski znanstvenici masovno napuštaju Ameriku
Sjedinjene Države same sebi pucaju u nogu – kaže Zhang Xiaoming, stručnjak za anatomiju koji je prošle godine napustio Medicinski fakultet Baylor u Teksasu kako bi vodio program medicinskog obrazovanja na Sveučilištu Westlake, istraživačkom sveučilištu u tehnološkom središtu Hangzhou. “Otkad sam prije više od 30 godina otišao u Sjedinjene Države, velik dio njihovih istraživanja podržali su stranci, uključujući mnoge Kineze”, rekao je profesor Zhang, naglasivši da govori u svoje ime, a ne u ime svog poslodavca. “Bez stranaca, barem u području znanstvenih istraživanja, ne mogu dalje.” A kampus Westlake odiše tehnološkim napretkom.
Toranj nalik na svemirski brod nadvija se nad redovima istraživačkih laboratorija. Računalni centri i objekti za testiranje na životinjama grupirani su oko središnjeg travnjaka, u obliku koji evocira biološku stanicu. U natječajima za zapošljavanje oglašavaju se visoke plaće, u skladu s onima na vodećim stranim sveučilištima. Westlake je možda najuspješnije kinesko sveučilište u regrutiranju inozemnih talenata, ali daleko od jedinog. Između 2010. i 2021. gotovo 12.500 znanstvenika kineskog podrijetla napustilo je Sjedinjene Države i otišlo u Kinu. No ne napuštaju taj brod samo znanstvenici rođeni u Kini. Charles Lieber, bivši kemičar s Harvarda, također je odlučio otići iz SAD-a.
Desnica je sve jača, a prava manjina sve manja
U Poljskoj se osjeća utjecaj Donalda Trumpa, koji zasad nije prošao u Rumunjskoj. “No izbori u Poljskoj naglašavaju širu borbu s kojom se suočava Europa, posebno na bivšem komunističkom istoku. Bitke su bjesnjele oko kontroverznih pitanja poput migracija, pobačaja i LGBT prava. Nacionalni suverenitet također je postao poklič desnice protiv moći Europske unije da nalaže promjene za koje mnogi smatraju da su u sukobu s tradicionalnim vrijednostima, a u slučaju Poljske i s Rimokatoličkom crkvom”, prve su reakcije analitičara.
I reakcije u Europi su odlučne, u Poljskoj je MAGA odnijela pobjedu. Nakon što su birači na nedavnim izborima u Kanadi, Australiji i Rumunjskoj odbacili trampističke kandidate, poljski birači odlučili su drukčije. Nawrocki, konzervativni povjesničar i bivši boksač, kojega je ne tako davno primio Trump, tijesno je pobijedio Rafala Trzaskowskog, liberalnog gradonačelnika Varšave, kojeg je u drugom krugu izbora podržao premijer Donald Tusk. Dvije godine nakon što se Tusk vratio iz Bruxellesa u Varšavu, pobijedila je desnica.
