Jedan od najslavnijih umjetničkih radova svih vremena, Mona Lisa, ponovno je pod povećalom znanstvenika — ovaj put doslovno. Iako već stoljećima izaziva divljenje zbog svoje enigmatične prisutnosti, suvremena znanstvena istraživanja počinju otkrivati kako je Leonardo da Vinci zapravo stvorio taj neuhvatljivi osmijeh. Pomoću najsuvremenije tehnologije i analize materijala, znanstvenici su napokon uspjeli dublje proniknuti u tehniku renesansnog genija.
Najnovija studija objavljena u časopisu Journal of the American Chemical Society pružila je vrijedne uvide u Leonardovu tehniku. Istraživači su otkrili tragove rijetkog spoja – plumbonakrita – u donjem sloju boje na slici. Ova kemijska tvar, produkt olovnog oksida, dosad je rijetko viđena u umjetničkim djelima tog razdoblja.
Glavni autor istraživanja Victor Gonzalez pojasnio je kako je da Vinci vjerojatno koristio olovni prah kako bi prilagodio teksturu i brzinu sušenja boje. Miješanjem s grijanim lanenim ili orahovim uljem, Leonardo je stvorio bogatu, gustoću pastu zlatne nijanse – savršenu za postizanje željenog efekta, prenosi Indy100.
Leonardo kao pionir kemijskog eksperimentiranja
Gonzalez ističe kako je svaki Leonardov rad različit u tehničkom smislu jer je umjetnik neprestano eksperimentirao s novim metodama. Pronađeni plumbonakrit dodatno potvrđuje tu teoriju, pružajući kemijski dokaz o njegovu inovativnom pristupu.
Za potrebe analize korišten je mikroskopski uzorak s gornjeg ruba slike – veličine tek jedne ljudske vlasi. Uz pomoć sinkrotrona, sofisticiranog uređaja koji ubrzava čestice do gotovo svjetlosne brzine, znanstvenici su proučili strukturu pigmenta do atomskih razmjera i utvrdili njegov sastav.
Prema Gonzalezu, tragovi plumbonakrita otkriveni su i u djelima nizozemskog slikara Rembrandta, što sugerira da se receptura za boju s olovnim oksidom prenosila generacijama. “Recept je bio iznimno učinkovit, pa nije čudno da se zadržao stoljećima”, izjavio je Gonzalez.
Još nerazotkrivenih slojeva genijalnosti
Iako je otkriće važno, stručnjaci se slažu kako portret Lise Gherardini – kako Louvre identificira Mona Lisu – još skriva brojne tajne. Carmen Bambach iz njujorškog Metropolitan Museuma, iako nije sudjelovala u istraživanju, navela je kako su ovakvi uvidi dragocjeni za razumijevanje umjetnosti i kulture.
Kako Gonzalez zaključuje: “Ovo je tek početak. Pred nama je još mnogo slojeva koje tek trebamo razotkriti.”
