Smrt voljene osobe jedan je od najtežih trenutaka u životu svake obitelji. Osim emocionalnog gubitka, obitelji se nerijetko suočavaju s dodatnim izazovima – ostavinskom raspravom, podjelom imovine i neriješenim pravnim pitanjima. Nasljedstvo, koje bi u idealnim okolnostima trebalo biti izraz brige i sigurnosti za buduće generacije, često postaje izvor sukoba, nesporazuma i dugotrajnih sudskih procesa.
Kćer, odnosno teta autora objave, otišla je u Švedsku gdje se udala i lijepo živi. Nedavno je čak kupila nekretninu na Krku i tamo planira provesti svoje umirovljeničke dane. Ima i kuću koju je sagradila u selu iz kojeg potječe pokojni djed. Njegov otac je pak završio srednju školu, zaputio se u Zagreb na studij nakon kojeg se zaposlio u Karlovcu. “On je s mojom majkom sam stekao sve što imamo, oboje su jako vrijedni ljudi. Sada imamo kuću i stan u Karlovcu. Njegov brat, moj stric, završio je srednju zanatsku školu, zaposlio se, podigao troje djece i djedu pomagao u poljoprivredi. Mi smo tamo odlazili ljeti i pomagali kojih mjesec ili dva”, počinje svoju priču.
Hrvat žali zbog nepravde oko nasljedstva
Djed je umro 2003. godine, a stric godinu kasnije. Djed je za sobom ostavio oporuku. “Kuću i dvorište ostavio je stricu, plus 12.000 kvadrata vinograda i voćnjaka. Teti ostavlja građevinsko zemljište za kuću i 3.000 kvadrata šume uz more. Mom tati ostavlja građevinsko zemljište za kuću, oranice i pašnjak od 11.000 kvadrata. Tada je najvrjednije dobio pokojni stric jer po didi, vinogradi su najvrjedniji, a moj otac i teta su dobili ‘krš’ i šumu. Na ostavinskoj umjesto strica njegova djeca, svatko prihvaća trećinu. Teta prihvaća svoje. Moj tata se odriče svog nasljedstva u korist brata i sestre – građevinsko zemljište daje sinu od tete i poljoprivredno djeci od strica. Nama, svojoj djeci, je rekao da je tako pošteno jer on više ne živi tamo. Tada sam imao 20 pa nisam previše mario, ali sjećam se da smo krvavo radili svako ljeto tamo, ne samo mi nego i mama. I sada odjednom, nemamo više ništa u Dalmaciji. OK, mlad sam, nisam previše mario.
Sada je 2025., moj 35-godišnji bratić se najavio mom mlađem bratu jer dolazi na jedan koncert u Zagreb pa ga pita za smještaj. A moj brat je saznao da su stričeva djeca milijunaši. Ove godine su prodali 11.000 kvadrata zemljišta koje su dobili od mog tate (koji se u njihovu korist odrekao nasljedstva), a koje je u međuvremenu od poljoprivrednog postalo građevinsko.
Prodali su za 3,5 milijuna eura. Drugi bratić, tetin sin, koji je od svoje majke dobio zemljište za kuću, odselio je u Švedsku, a kuću koju je sagradio iznajmljuje turistima za 300-500 eura po noćenju. Moj vrat krpa kraj s krajem, nije siromašan, ali nije ni situiran. Ja sam u kreditima, ali isto OK, nemam se što žaliti. Roditelji su živi, u mirovini, ništa im ne fali. No, otkako mi je brat to ispričao ne mogu prestati vrtjeti film u glavi. Što napraviti?”, pitao je iskreno na Redditu.
‘Otac je išao biti pošten pa se zeznuo’
Činjenica je da u njegovom slučaju nema pravnih nedoumica, na što su mu ukazali mnogi u komentarima. “Ništa, bilo pa prošlo, Otac je išao biti pošten pa se zeznuo. Nema smisla glavu razbijati time”. Drugi ga pita, što točno misli poduzimati? “Radi svoje što radiš, pravno s tim nemaš više veze s tim u Dalmaciji i bok. Tata ti se zeznuo s odlukom, zaboravi na to i vozi naprijed”.
“Kad nađeš u životu dobrog čovjeka ubij ga da se više ne pati. Tvoj otac je sam sebi najgori cijeli svoj život. Nažalost odrazilo se i na vas, njegovu djecu. Nemojte mu zamjeriti, on se muči dovoljno i bez toga”, poručuju mu.
Neki iz njegove objave nisu shvatili smatra li da bi njegov brat trebao odbiti svog bratića milijunaša koji ga moli za besplatan smještaj. No, autor tvrdi da to nije problem. “Brat mu je ponudio da prespava, bratić je ponudio VIP karte. Odnosi su nam OK. Više me muči zašto se moj otac tako olako odrekao djedovine, više je mislio na djecu pokojnog brata nego na svoju. Još sam saznao da im je financijski pomagao kroz studij”.
Ovo nisu rijetki slučajevi u Hrvatskoj
U raspravu su se uključili i drugi Hrvati koji su podijelili vlastita iskustva s nasljedstvom. Ističu, ovaj slučaj nije rijetkost, a razlozi zbog kojih se netko odriče nasljedtva u korist obitelji mogu biti uistinu raznovrsni. “Imam u obitelji valjda u svakoj generaciji jednu takvu nepravdu, a i muž isto. Od prodaje kompletnog imanja da se školuje jedan sin uzdanica dok drugima apsolutno ništa nije došlo, koji je onda zapio svu imovinu, preko odricanja u korist ovih ili onih jer je to ispravno, do isto tako ignoriranja dijela nasljedstva jer “ma kaj bi se ja navlačio s tim, bude brat”, koji onda proda za milijune i baci mrvice. Čak i oni koji su nominalno išli biti pošteni jer su njihovi roditelji zaje*ali raspodjelu, su ipak na kraju složili jednom djetetu malo više.
A jednom kad ostavinska prođe, možeš se slikati. Makar sam u obitelji imala i jednu situaciju gdje je tetak umro relativno mlad i iznenadno i bez oporuke, bar smo tako mislili u početku, pa je imovina otišla prema zakonu roditeljima. No, onda se našla oporuka koja je nalagala drugačiju raspodjelu pa su se išli tužiti, pa se cijela obitelj u tri generacije posvađala u 20 godina koliko se navlačio sud. Tako da je i to uvijek opcija”, kaže ova Hrvatica.
“Ljudi s naših prostora često imaju taj neki osjećaj časti i skromnosti koji u teoriji zvuči divno, ali kad se sukobi sa stvarnošću i promjenama koje donese vrijeme, može se pokazati kao greška. I još gore, to nije greška koja pada na njih, nego na njihovu djecu. Možda nekog drugog roditelja potakne ovo da bolje promisli prije nego što se odrekne svega jer to tako pošteno”.
‘Gledali su druge, a ne vlastitu djecu’
Javio se jedan Hrvat koji je naveo kakvih sve teških priča o nasljedstvu ima, posebno u Dalmaciji. “Rođak možda nema obraza, ali što ćeš. Znam tisuću dalmatinskih priča gdje su ljudi namjerno i podmuklo zaje*ani, saznali na ostavinskoj za ugovore o dosmrtnom i doživotnom, za duple ugovore, i slično. Gdje su se sestre odricale u korist brata jer su im matere prijetile da će im inače zavrnuti vratom nakon očeve smrti. Gdje su roditelji sve prepisali sinu, sin umro, nevjesta ih otkantala i oni došli plačući kod kćeri kojima nije ostalo ništa. Gdje jedan brat nema za kruh, a drugi ne želi prodati zajedničku djedovinu i namjerno razvlači da zezne prvog. Gdje su prepisali njegovateljici koju su djeca plaćala, njegovateljica ih stavila u dom, a onda se došlo plakati djeci da ih spase iz doma. O maćehama i očusima da ne govorim. Ukratko, kome nedostaje materijala za sapunicu, ostavinske rasprave u Dalmaciji su prava riznica. Ti odluči hoćeš li ugostiti rođaka ili ne, i to je sve što možeš. On očito u tome ne vidi ništa krivo. A ni tvoj otac”.
“Nije mi jasna logika tvog tate, ali sad je gotovo. Tako se moja mama odrekla svega u korist brata. Iako mu je cijeli život financijski pomagala. Brinula je i o dedi kad je obolio, dok je ujak odbio bilo kakvu brigu za dedu. I opet je išla ostavit bratu. A ona je pak živjela na tom mjestu, a brat odselio odavno. Tata napravio istu stvar teti. Financijski ju udržavao cijeli život. Uvijek su pričali – njima više treba. Gledali su svoju braću i sestre i nećake, prije nego vlastitu djecu. Zato mi sad isto ništa nemamo. Pa isto tako gledam bratiće kako lakše prolaze kroz život i mogu putovati, studirati u inozemstvu, imaju vikendice na moru. A mi možemo bit sretni kaj imamo osrednji posao i aute stare 25 godina”, iskreni su mnogi Hrvati koji dijele istu sudbinu.
“Znam kako ti je. Moj otac je isto uvijek bio pošten pa izvisio. Taj jadan kune nije zaradio, a da nije negdje otišlo. Zato sad ti moraš zagrist, kao što sam ja, i napravit lovu”, zaključuju.
