Sukob među Hrvatima u Srbiji: Izbila je opasna pobuna u Vojvodini

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kao jedina ozbiljna politička opcija hrvatskog naroda u susjednoj Srbiji posljednjih nekoliko mjeseci prolazi kroz krizu vodstva. Ako je suditi po onome što se unutar te stranke odvija ta bi kriza mogla rezultirati smjenom dugogodišnjeg šefa DSHV-a Tomislava Žigmanova protiv kojeg je u pobunu krenula većina stranačkih šefova.

U dva intervala Žigmanov je bio ministar u srpsk0j Vladi, a odnedavno je imenovan i potpredsjednikom Pokrajinske vlade Vojvodine. Nezadovoljnici njegovim radom u stranci okupljeni su oko Žigmanova zamjenika Gorana Kaurića koji uživa potporu glavnog tajnika, predsjednika mladeži stranke kao i nekolicine članova Predsjedništva te nekoliko dopredsjednika.

Žigmanovu se među ostalim zamjera i to što je na prijedlog SNS-a odlučio postati dio izvršne vlasti u Vojvodini bez da su oko toga unutar stranke provedene konzultacije. Dio vodstva DSHV-a nezadovoljan njegovim radom nedavno je u selu Mala Bosna proslavio 35.obljetnicu stranke na kojoj se ujedno zahtijevalo i hitno održavanje unutarstranačkih izbora o čemu su izvijestili mediji na hrvatskom u Vojvodini. ”Mi smo do sada morali imati novo vodstvo. Ovako od 16. srpnja DSHV više neće imati legitimne predstavnike zato što su nam istekli mandati”, kazao je Kaurić na skupu pred stotinjak članova dodajući da se radi o velikoj odgovornosti vodstva stranka zato što se pravodobno nisu raspisali izbori. Prema njegovim tvrdnjama ni obilježavanje obljetnice stranke nije imalo slavljenički karakter zbog goleme krize kroz koju DSHV prolazi. DSHV je uz ostalo paraliziran odbijanjem Žigmanova da raspiše i odredi datum unutarstranačkih izbora.

Oglasio se i Žigmanov

”Mene i veliki dio Vijeća stranke predsjednik Žigmanov proglašava urotnicima, pučistima i ljudima koji žele srušiti DSV. To je neistina. Mi se upravo borimo za DSHV i žao nam je što nismo sve ovo riješili u okviru svojih institucija”, naveo je Kaurić. U ovom selu nadomak Subotice skup je inače organizirao prvi čovjek mjesnog odbora Vinko Stantić koji je sramotnim ocijenio to što čelnik DSHV-a veliku obljetnicu stranke nije organizirao u njenom središtu u Subotici.

Na ovu se temu nešto ranije priopćenjem oglasio i Žigmanov ogradivši se od skupa u Maloj Bosni uz opasku da poziv na obilježavanje nije poslan uz znanje i odobrenje legitimnog vodstva. U priopćenju navedeno obilježavanje opisuje kao provođenje samovolje pojedinaca koji djeluju nezakonito, i suprotno stranačkom statutu napomenuvši kako su sudski proglašeni nelegitimnima.

Članove je Žigmanov pozvao da ne sudjeluju na takvim skupovima pošto se time podržavaju destruktivni pokušaju uzurpacije čime se urušava stranački ugled. Urušavao se ugled ili ne, nema dvojbe da DSHV posljednjih mjeseci prolazi kroz blokadu i krizu do koje je došlo baš zbog podjela u vodstvu stranke gdje dio čelnika Žigmanova proziva za samovolju i netransparentnost, ali i za nedemokratičnost zbog čega inzistiraju na hitrom i hitnom održavanju unutarstranačkih izbora.

S tim se tezama Žigmanov očekivano ne slaže i odbacuje sve kritike koje na njegov račun iznose donedavni suradnici. Inače je Žigmanov u srbijanskoj vladi bio ministar za ljudska i manjinska prava.

Prilijepili mu etiketu

S te je pozicije kontinuirano naglašavao kako je DSHV u srpskoj vladi branio prava i interese hrvatskog naroda unatoč tome što su mu mnogi prilijepili etiketu Vučićeva Hrvata. Žigmanov je inače bunjevački Hrvat i prvi ministar korpusa u srpskoj Vladi nakon 90-te. Rodom je iz Tavankuta, a školovao se na novosadskom  Filozofskom fakultetu gdje je diplomirao na skupini filozofija. U biografiji navodi da je član Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i Hrvatskog filozofskog društva. Na čelu stranke u kojoj je protiv njega nastala pobuna nalazi se još od 2015.

Nakon što je izabran za ministra u Vučićevoj vladi ljudi iz hrvatske zajednice u Vojvodini iskazivali su nezadovoljstvo objašnjavajući kako je stanje u hrvatskoj zajednici u Srbiji takvo da je ondje preslikana politika iz Srbije. Kritičari su tada Žigmanova nazivali velikim vođom kojega svi trebaju slušati, i diviti mu se jer u suprotnom bivaju eliminirani iz društveno-političkog života hrvatske zajednice. Javno je aktivist hrvatske manjine u Srbiji Stanko Krstin progovarao o Žigmanovu, a njegov ulazak u srpsku Vladu na osnovi osobnog dogovora s Vučićem propitkivao je i predsjednik Hrvatskog građanskog saveza Tomislav Stantić.

Svojedobno je Žigmanov u sukob ušao i sa hrvatskim veleposlanikom u Beogradu Hidom Biščevićem kojeg je optužio da je nedovoljno zaštitio hrvatske nacionalne interese i spriječio uvođenje bunjevačkog dijalekta hrvatskog jezika u službenu uporabu. Polemizirao je i sa generalnim konzulom u Subotici Velimirom Plešom te sa savjetnikom u hrvatskom konzulatu u Subotici Zdravkom Vinceljem. Na sve to Žigmanov je protestirao i zbog toga što je smatrao kako hrvatski mediji nedovoljno prate njegovo djelovanje, ali je zato s Novostima uspio potpisati sporazum o suradnji između srpske i hrvatske nacionalne manjine, kada je u društvu šefa SNV-a Milorada Pupovca obećavao da će uložiti napore u pronalazak nestalih osoba u Domovinskom ratu.