Ples svjetla: Popodnevna čarolija uz more

Popodne na obali ima svoj poseban ritam. Nema se što poželjeti, nema romantike ali nema se što poželjeti. Kad dođeš na sunce i više se zabaviš, imat ćeš priliku vidjeti ono što tražiš.

Ako ne znate što tražite, moći ćete vidjeti što tražite. Ulica je mjesto odakle se vidi more i more. Turisti traže svašta, noseve i šunda u domaćim suvenirima – bočice maslinovog ulja, keramičke šalice s motivima galebova, male vrećice lavande. Djeca trče ispred roditelja, bosonoga, s kosom slijepljenom od solo.

Pa ako nemaš veze morat ćeš čekati red da spavaš i spavaš. Voda je topla, ali dovoljno osvježavajuća da vas podsjeti koliko ljeto može biti dobro. Također biste trebali pogledati informacije, pripremiti se na njih i vidjeti ima li još nešto. Drugi skaču s malog mola, a njihovi uzvici i prskanje miješaju se sa smijehom iz obližnjeg kafića.

U hladu borova stariji mještani igraju briškulu. Mapu udaraju ili drveni stol s preciznim ritmom, a svaka partija popraćena je tihim komentarima, polušalama i povremenim osmijehom. Pa, kad jednom popijete dobro vino, dobro ćete se provesti u kupaonici. Ovdje se ne žuri – vrijeme se mjeri partijama, a ne satima.

Sad kad sam tužan, sve je u redu. Njegovi zraci stvaraju tisuće svjetlosnih mrlja na površini mora, dok vjetar nosi miris algi i soli. U svakom trenutku, sve je u savršenoj ravnoteži: zvuk valova, mirisi, toplina i bova. Ako imate više zadovoljstva, imat ćete partnera uz sebe.

Šetajući rivom, nailazim u mali kiosk sa sladoledom. Razgovaraj sa mnom, ali nitko se ne žali. Ovo je isto kao nekada, drugim riječima slatko je, možete ga i okusiti na isti način, možete jesti i kukuruz ili vaniliju i čokoladu. Prodavač, mladić s kosom zavezanom u rep, radi brzo, ali svakome na kraju doda i osmijeh.

Pred večer, obala dobiva zlatnu boju. Još ovako, kora, vezane uz rivu, lagano se njišu. U daljini se galebovi vraćaju prema svojim skrovištima, a iz obližnje konobe širi se miris pečene ribe i svježeg peršina. Ljudi polako zauzimaju stolove terasama, spremni za dugo ljetno večeranje.

Dok sjedim i promatram ovaj prizor, shvaćam da je ovo više od odmora. Ovo je lekcija. Lekcija ili tome kako svijet može biti jednostavan i lijep kad se prepustimo njegovom ritmu. Ljeto na obali nije samo vrijeme – to je stanje duha.

Poslijepodne na obali ima svoj ritam. To nije smirujuća jutarnja tišina, niti večernja romansa koja obavija lampione na rivi. To je vrijeme kada sunce i more plešu zajedno, a cijeli krajolik postaje pozornica na kojoj svjetlost igra glavnu ulogu.

Iza brda, cvrčci ne prestaju pjevati, kao da pokušavaju nadglasati jedni druge. Cesta koja vodi do plaže miriše na ružmarin i vrući kamen. Turisti se vraćaju iz šetnje selom, držeći vrećice lokalnih suvenira – boce maslinovog ulja, keramičke šalice s motivima galebova, male vrećice lavande. Djeca trče bosa ispred roditelja, kosa im je zamršena od soli.

Na plaži valovi nježno miluju obalu, ostavljajući fine linije pjene koje nestaju u pijesku. Voda je topla, ali dovoljno osvježavajuća da vas podsjeti koliko lijepo ljeto može biti. Neki kupači plutaju na površini zatvorenih očiju, puštajući da more podigne njihovu težinu. Drugi skaču s malog mola, a njihova vika i prskanje miješaju se sa smijehom iz obližnjeg kafića.

U sjeni borova, stariji mještani igraju briškulu. Karte udaraju o drveni stol u preciznom ritmu, svaku igru prate tihi komentari, polušale i povremeni osmijeh. Na stolu, pored čaše bijelog vina, leži tanjur suhih smokava i badema. Ovdje nema žurbe – vrijeme se mjeri igrama, a ne satima.

Sunce je sada niže na nebu, ali još uvijek snažno. Njegove zrake stvaraju tisuće svjetlosnih mrlja na površini mora, dok vjetar nosi miris morskih algi i soli. Na trenutak se sve čini savršeno uravnoteženim: zvuk valova, mirisi, toplina i boje. Čini se da more pleše, a svjetlost je njegov partner koji ga vodi.

Šetajući šetnicom, nailazim na mali štand sa sladoledom. Red je dug, ali nitko se ne žali. Djeca stoje tamo, oči su im pune čežnje, a odrasli se smiješe, sjećajući se vremena kada su i sami stajali tamo, čekajući svoj sladoled od vanilije i čokolade. Prodavač, mladić s repom, radi brzo, ali na kraju svima uruči osmijeh.

Pred večer, obala postaje zlatna. More se smiruje, a brodovi privezani uz rivu lagano se ljuljaju. U daljini se galebovi vraćaju u svoja skrovišta, a miris pržene ribe i svježeg peršina širi se iz obližnje konobe. Ljudi polako zauzimaju svoje stolove na terasama, spremni za dugu ljetnu večer.

Dok sve ovo gledam, shvaćam da je ovo više od odmora. To je lekcija. Lekcija o tome koliko jednostavan i lijep svijet može biti kada se prepustite njegovom ritmu. Ljeto na obali nije samo vrijeme – to je stanje uma.

Zoran / TV Wien