Od Osijeka do Splita skuplje nego do Salzburga! Kome služe Hrvatske autoceste ?

Moj novčanik plače: Auto-cestarine, ili zašto mi je Prag bliži od Splita

Slušajte me dobro, dragi moji… ma ne samo Osječani! Iako se, priznajem, čini da mi Slavonci imamo najviše razloga za kuknjavu. Daleko od mora, udaljeni od svega, a kad poželimo vidjeti plavetnilo, moramo preživjeti putovanje koje košta kao da smo kupili mali brodić. Ali budimo iskreni, ovo nije samo naša osobna tragedija; ovo je nacionalna drama u kojoj smo svi mi glavni glumci, a naš novčanik sporedna žrtva.

Jer, eto, Hrvatska uvodi ESNC. Zvuči tako moderno, tako europski, tako… digitalno! Nema više onih simpatičnih gužvi na naplatnim kućicama, nema traženja sitniša, nema ni one tete koja ti se smije (ili ne) dok ti lupa rampu pred nosom. Sada je sve glatko, transparentno… i skupo do bola. Nema vinjeta, nema „flat ratea“. Plaćaš po kilometru. Lijepo i digitalno na papiru, ali u praksi – moj novčanik urliče kao da ga netko vuče mačku za rep.

Brojke za plakanje (i smijeh, od muke)

I tu dolazimo do onih „brojki za plakanje“. Evo, ja vam kažem, meni se suze same slijevaju. Uzmimo Osijek kao epicentar apsurda. Ako si zamislim tu obiteljsku avanturu – Osijek do Splita (Dugopolje) – to ti je 44,10 € u jednom smjeru. Povratna? 88,20 €! Za manje od 700 km! Osamdeset i osam eura, ljudi! Za što? Za asfalt? Za pogled na dinarski krš? Moj auto ne leti, on se vozi po tom asfaltu!

A onda malo pogledam prema sjeveru. Osijek – Salzburg. Ista ta kilometraža. Znate li koliko mi dođe povratna vožnja? 45,15 €! I to s vinjetama za TRI države! TRI! Skoro dvostruko manje nego do „našeg“ mora. Ja ne znam što je tu jeftinije, kava na splitskoj rivi ili šnicla u Salzburgu, ali cijena puta mi odmah govori gdje ću se osjećati kao kralj, a gdje kao provalnik u vlastitoj zemlji.

A nije samo Salzburg primjer. Moji prijatelji su se nedavno vratili s adventa iz Praga.  Ljudi već planiraju skijanje u Zakopanama ili u Češkoj. Pa kad zbroje vinjete za Mađarsku, Slovačku – ma sve skupa, izašlo ih je manje nego što bi ih izašao vikend na našoj obali. Manje! Mi bismo trebali biti turistička destinacija, a mi sami sebi zabranjujemo pristup vlastitim čarima jer nam je ruta preskupa.

A nemojte se zavaravati da je ovo samo „slavonska kuknjava“. Pitajte Varaždince koliko ih košta put do Zadra. Ili Riječane koliko puknu do Dubrovnika.  Račun raste do neba brže nego cijene goriva u zadnjih godinu dana.

U Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj – vinjete. Platiš i voziš. Kod nas – „kilometar po kilometar, plus PDV“, plus „ne zaboravite platiti i zrak koji udišete dok se vozite“.

Butkovićev model i „birali ste nas“ filozofija (ili komedija)

I onda dođe naš ministar Oleg Butković. Otvoreno prizna da je model odabran jer, pazite sad, „puni proračun“. Pa nek puni, ministre, ali zar ga ne punimo već mi, građani, na svaki drugi mogući način? A kad mi, građani, nešto predložimo, recimo, vinjete – ignorira nas. I onda nam elegantno, s osmijehom, servira onu poznatu mantru: „Birali ste nas. Znamo što radimo.“ Ma dajte, ministre, zbilja? Meni se čini da znate što radite za proračun, ali ne i što radite za „vaše“ glasače.

Moje pitanje je jednostavno: kome služe ove autoceste? Samo turistima koji dva mjeseca pune HAC blagajnu i povlaštenima koji imaju neke čudne kartice? Domaći ljudi koji ih koriste cijelu godinu, koji plaćaju poreze, pune proračun iz kojeg se valjda i grade te autoceste, nemaju nikakve popuste, nikakve olakšice. Zašto, ja vas pitam, zašto?

Zašto se ne može smisliti model da pri tehničkom pregledu ili kroz osiguranje kupiš godišnju vinjetu za domaće građane po razumnoj cijeni? Ne tražim besplatno, ali tražim razumno! Zašto nema simboličnog popusta za one koji već pune državni proračun kroz sve moguće namete? Jel mi moramo i autocestu tretirati kao luksuz, a ne kao javno dobro?

Koridor 5C i gorka istina

Da, znam, priča se kako će uskoro proraditi dionica koridora 5C od Belog Manastira do mađarske granice. Super za nas Slavonce, bit će nam lakše skoknuti do Pečuha. Ali poanta je šira – ljudi iz svih dijelova Hrvatske plaćaju više nego što bi trebali za vožnju vlastitim cestama.

Kad usporedite naše cijene s Austrijom, Mađarskom, Češkom ili Poljskom – ispadne da je domaće more luksuz za domaće ljude. Ministre Butković, ja vas molim, razmislite i o nama, građanima Hrvatske. Jer autoceste bi trebale biti javno dobro, arterije koje povezuju zemlju, a ne luksuzni butici gdje se svaka vožnja naplaćuje kao da putujete u prvoj klasi Air Canade.

Trenutno vam je, ja vam kažem, jeftinije otići na advent u Prag ili Krakov, skijanje u Zakopane ili Češku, ili čak u Salzburg i Graz, nego na hrvatsku obalu ili u Zagreb ili Zadar na advent. A vi i dalje tvrdite da je to „europski trend“? Ma dajte, ministre… Moj novčanik se smije tom „trendu“ kroz suze.

INsajder ….