Europi prijeti stoljeće najvećeg poniženja: EU u najgorim mogućim kandžama

Europska unija suočava se s izazovom koji podsjeća na stoljeća starih nejednakih ugovora iz vremena dinastije Qing. Nakon nedavnog posjeta predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen golf-resortu američkog predsjednika Donalda Trumpa u Škotskoj, Europu čeka razdoblje političkih i trgovinskih izazova, upozoravaju stručnjaci za Politico.

Nakon što je u Prvom opijumskom ratu poražena od Britanaca, dinastija Qing potpisala je 1842. godine ugovor koji je Kinu osudio na više od sto godina stranog ugnjetavanja i kolonijalne kontrole trgovinske politike. Bio je to prvi u nizu takozvanih “nejednakih ugovora” u kojima je tadašnja vojna i tehnološka sila nametala jednostrane uvjete kako bi smanjila golemi trgovinski deficit.

Zvuči poznato? Preskočimo gotovo dva stoljeća i Europska unija počinje točno razumijevati kako je to izgledalo. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog je mjeseca hitno otputovala u Trumpov golf-resort Turnberry u Škotskoj kako bi potpisala izrazito neuravnotežen trgovinski sporazum, što je izazvalo bojazan među političarima i analitičarima da je Europa izgubila pregovaračku moć koju je nekoć smatrala svojom kao vodeća globalna trgovinska sila.

Grubo buđenje

Kritičari Von der Leyen brzo su ustvrdili da prihvaćanje Trumpove carine od 15 posto na većinu europske robe predstavlja čin “pokoravanja”, “jasan politički poraz EU-a” te “ideološku i moralnu kapitulaciju”. Ako je mislila da će time zadržati američkog predsjednika na distanci, uslijedilo je grubo buđenje, piše Politico u svojoj analizi.

Tek što se tinta na trgovinskom sporazumu osušila, Trump je u ponedjeljak udario novom prijetnjom: uvest će dodatne carine EU-u zbog digitalnih regulacija koje pogađaju američke tehnološke divove. Ako se EU ne prilagodi, SAD će prestati izvoziti ključne mikročipne tehnologije, upozorio je. Njegov je ispad uslijedio manje od tjedan dana nakon što je Bruxelles povjerovao da je od Washingtona dobio pisano jamstvo da su njegov digitalni zakonodavni okvir — i suverenitet — sigurni.

Trump može koristiti ovu prisilnu prednost jer — baš kao i britanski imperijalisti 19. stoljeća — drži vojne i tehnološke karte u svojim rukama te dobro zna da njegov europski suparnik zaostaje kilometrima u oba sektora. On zna da Europa ne želi ostati nasamo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bez američke vojne podrške i da ne može funkcionirati bez američke tehnologije čipova, pa osjeća da može diktirati trgovinsku agendu.

Europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič prošlog je mjeseca otvoreno dao do znanja da je sporazum s SAD-om odraz europske strateške slabosti i potrebe za američkom potporom. “Nije riječ samo o trgovini: radi se o sigurnosti, o Ukrajini, o aktualnoj geopolitičkoj nestabilnosti”, pojasnio je.

Thorsten Benner, direktor Instituta za globalnu javnu politiku u Berlinu, izjavio je da je trgovinski sporazum “izravna posljedica europske slabosti na polju sigurnosti, činjenice da ne može samostalno osigurati svoju vojnu obranu i da 20 godina nije ulagao u vlastitu sigurnost”, a pritom je istaknuo i neuspjehe u ulaganju u “tehnološku snagu” i produbljivanje jedinstvenog tržišta.

Baš kao što je vodstvo dinastije Qing desetljećima ignoriralo upozoravajuće znakove, isto je činila i Europa. “Plaćamo cijenu toga što smo ignorirali alarm koji smo dobili tijekom prvog Trumpovog mandata i vratili se spavanju. Nadam se da to ne činimo i sada”, upozorila je Sabine Weyand, glavna direktorica za trgovinu Europske komisije, na panelu Europskog foruma Alpbach u ponedjeljak, prije Trumpova posljednjeg napada na pravila o digitalnoj tehnologiji.

Jasno je da je Trumpova igra s carinama daleko od završetka i da će se 27-člani blok ove jeseni suočiti s daljnjim političkim poniženjima i nepovoljnim pregovaračkim ishodima. Kako bi spriječila da poniženje postane trajno, EU mora napraviti golem iskorak u smanjenju ovisnosti o SAD-u, i to u obrani, tehnologiji i financijama, smatra Politico.

Olujno more

Ugovor iz Nankinga, potpisan 1842. pod prisilom na britanskom ratnom brodu HMS Cornwallis usidrenom na rijeci Jangce, obvezao je Kinu da Britancima preda teritorij Hong Konga, isplati im odštetu i pristane na “poštene i razborite” carine. Britanskim je trgovcima dopušteno poslovanje u pet “ugovornih luka” s kim god su željeli.

Opijumski rat započeo je ono što Kina i danas naziva svojim “stoljećem poniženja”. Britanci su prisilili Kineze da otvore tržište pogubnoj trgovini opijumom kako bi London smanjio golemi deficit srebra prema Kini. To je razdoblje koje i dalje progoni kinesku politiku i domaću i međunarodnu.

Jedan od ključnih razloga što je dinastija Qing morala popustiti bila je nesposobnost ulaganja u vojni i tehnološki napredak. Poznata je izjava cara Qianlonga iz 1793. Britancima da Kini nisu potrebni “barbarski proizvodi” drugih naroda. Iako su barut i vatreno oružje kineski izumi, nedostatak eksperimentiranja i inovacija usporio je njihov razvoj, zbog čega je kinesko oružje zaostajalo dvjesto godina za britanskim u dizajnu, proizvodnji i tehnologiji.

Slično tome, EU sada plaća cijenu zaostajanja desetljećima iza SAD-a. Smanjenje troškova za obranu nakon Hladnog rata ostavilo je europske zemlje ovisnima o američkoj vojsci, dok je samozadovoljstvo u pogledu tehnoloških dostignuća dovelo do toga da EU zaostaje za globalnim suparnicima u gotovo svim ključnim tehnologijama.

Turbulentna vremena pred Europom

Trump je u ponedjeljak jasno pokazao da ga malo zanima što EU želi kada je riječ o izbjegavanju osjetljivih tema u prošlotjednoj neobvezujućoj zajedničkoj izjavi. Neodređenost četverostraničnog teksta daje mu prostor da postavlja nove zahtjeve ili prijeti odmazdom ako procijeni da EU ne ispunjava svoj dio dogovora.

Moglo bi uslijediti još poniženja dok dvije strane pokušavaju dogovoriti razne detalje — od carinskih kvota za čelik i aluminij do izuzeća za pojedine sektore — koji još nisu razrađeni. “Ovaj sporazum je toliko nejasan da postoji mnogo točaka na kojima bi sukobi lako mogli eskalirati i poslužiti kao opravdanje da se druge stvari ne provedu”, rekao je Niclas Poitiers iz think tanka Bruegel.

Može li se Europa izvući iz krize?

Put prema izlazu postoji, ali zahtijeva odlučne poteze:

• Veća ulaganja u obranu i sigurnost, kako bi EU smanjila ovisnost o NATO-u i SAD-u.

• Razvoj europske tehnološke baze, osobito u mikročipovima, umjetnoj inteligenciji i obnovljivim izvorima energije.

• Diversifikacija trgovine, kroz jačanje odnosa s Azijom, Latinskom Amerikom i Afrikom.

• Jedinstvena vanjska politika, koja bi Europi dala veću pregovaračku snagu na globalnoj sceni.

No za sada, Europska unija izgleda podijeljeno i nesigurno. Bez zajedničkog odgovora, kontinent riskira da postane poprište nadmetanja SAD-a i Kine, a ne samostalni akter.

Zoran / TV Wien