Albanija u raljama masovnog turizma

Ah, Albanija! Sjećaš li se onog vremena? Ne tako davno, doduše. Kad si nekome rekao da ideš tamo, pogledali bi te kao da si upravo otkrio izgubljeni grad Atlantidu, ili barem destinaciju gdje se spava u šatorima i jede svježe ulovljena riba za sitne pare. E pa, zaboravi to. Brzo. Jer, dragi moj pustolovu, Albanija je dobila ‘preveliki apetit’.

Sjećaš se onih dana pandemije kad su svi bili zaključani, a Albanija je rekla: “Ulaz je slobodan!”? Izgleda da je to bio marketinški potez stoljeća. Odjednom, milijuni! Deset, pa jedanaest, a sad već ciljaju na petnaest milijuna gostiju. Zamisli to, zemlja s jedva 2,7 milijuna stanovnika želi ugostiti pet puta više ljudi! To ti je kao da tvoja baka s 20 kvadrata stana pozove cijelu Kinu na ručak. Pa ti razmisli tko će sjesti, a tko ostati u hodniku.

Nekoć si za 30 eura imao noćenje s doručkom na obali, a ležaljka je bila tri eura. Tri! Danas, ako nađeš ležaljku za tri eura, vjerojatno je već zauzeta nečijim peškirom ili je zapravo samo gomila smeća. Cijene su, naravno, skočile. A kako i ne bi? Kad ti milijuni ljudi navaljuju, moraš im nekako objasniti da ‘divlja, netaknuta priroda’ ipak ima svoju cijenu. I to onu u kojoj se mora uvoziti sve, od paradajza do toalet papira.

Država je, naravno, mirisala novac. “Porezne olakšice za hotele s četiri i pet zvjezdica? Deset godina bez poreza na dobit?!” Ma to ti je kao da djetetu daš ključeve od banke i kažeš: “Samo naprijed, srećice!” Nije ni čudo što su se svi veliki dečki – Marriott, Meliá, Radisson, čak i Donald Trumpov zet (da, onaj isti Jared Kushner) – sjurili tamo kao muhe na med. Jer, tko ne bi želio pretvoriti divlju obalu, recimo, onu plažu Jalë gdje si nekoć besplatno kampirao, u ‘luksuzno skrovište za bogate goste’? Tko? Pa, ti, na primjer, ako voliš prostor, mir i prirodu kakvu je nekoć Albanija nudila.

I tako, dok se gradi i gradi, i beton ulijeva u svaku pukotinu, odjednom se javljaju mali problemi. Recimo, smeće. Smeće, dragi moji, koje se gomila brže nego što itko može reći ‘reciklaža’. Zaboravi romantične šetnje uz obalu; sad su to romantične šetnje uz plastične boce i kese. A ‘divlja gradnja’? To ti je kao da netko kaže ‘sloboda izražavanja’ pa ti susjed sruši zid da bi proširio balkon do tvog kreveta. Plaže su prenapučene, voda se preusmjerava, a nova zračna luka niče usred zaštićenog područja. Ma super, bit će aviona za još više turista koji će dolaziti gledati – što točno? Smeće i beton?

Sjećaš se kad si išao u Albaniju jer je bila ‘divlja i slobodna’? Mjesto za besplatno kampiranje, mladost, zabava i netaknuta priroda? E pa, sad je ‘kao Monako’. Samo bez one europske urednosti i s puno više plastičnih boca. Mjesta za lokalce? Ma tko još mari za lokalce kad možeš smjestiti još jednog bogataša u penthouse s pogledom na još jedno gradilište? Pohlepa je, kažu, zamijenila razumno planiranje. I ljubav prema zemlji. Više nije riječ o očuvanju, već o maksimiziranju profita. I to se, vjeruj mi, osjeti.

I tako, dok Hrvatska vjerojatno gleda sa strane i misli “aha, evo ih, preveliki apetiti”, Albanija se budi iz slatkog sna o turističkoj nirvani. Otrežnjenje je stiglo, a s njim i spoznaja da nije sve u brojkama i milijardama. Pitanje je samo, hoće li se sjetiti tko su bili prije nego što su postali ‘Monako’ s divljom gradnjom i smećem? Ili ćeš ti, kao i mnogi drugi, jednostavno potražiti neku novu, ‘neotkrivenu’ destinaciju, prije nego što i ona dobije ‘preveliki apetit’?

INsajder ….