Nevjerojatna lakoća propadanja: Hrvatska poljoprivreda i energetika pod smrtnim hropcem

Dok europske zemlje strahuju od upada ruskih dronova u svoj zračni prostor, u Hrvatsku je uletjela nova, domaća tragedija – afrička svinjska kuga. Na farmi u Belju, s 10.000 svinja, visi pitanje: hoće li se postupati kao i prema malim proizvođačima, gdje su cijela stada usmrćivana bez puno pitanja? Ako se taj scenarij ponovi, svinjogojstvo u Hrvatskoj odlazi u povijest. Zvona ovog tjedna ne zvone samo za svinje, kokoši ili krave – zvone smrtonosni hropac hrvatske poljoprivrede.

Poljoprivreda na koljenima

150.000 kokoši čeka eutanaziju zbog salmonele. Krave su uklonjene zbog bedrenice. Proizvođači lubenica i krušaka, umjesto da zarade, svoj su urod dijelili besplatno. Na poplavljenim vinogradima nestalo je 200 tona vinskog grožđa, dok dodatnih 200 tona stolnog grožđa trune jer ga nitko ne želi otkupiti. Uništeni trud, uništena egzistencija, uništena budućnost – sve se događa naočigled države koja šuti ili hladno prebacuje odgovornost.

Hrvatske šume devastirane su godinama radi mita i korupcije, a novi zakon o okrupnjavanju zemljišta dodatno potkopava sigurnost malih poljoprivrednika. Prema njemu, država može izvlastiti male parcele ako ih želi “uklopiti” u projekte gdje netko posjeduje tek 0,5 % vlasništva. Drugim riječima – tko ima političku vezu ili kapital, dolazi do zemlje, a mali proizvođač nestaje.

Gubitak suverenosti i energije

S ovakvim trendom, Hrvatska gubi posljednje ostatke svoje suverenosti. Bez industrije, bez poljoprivrede, sa stagnacijom turizma i gradnjom prihvatnih centara za azilante – postajemo slijepo crijevo Europe. Još gora ironija jest da se zemlja s ogromnim potencijalom u obnovljivim izvorima energije sama sabotira.

OIEH (Obnovljivi izvori energije Hrvatske) podnio je tužbu protiv Republike Hrvatske Europskoj komisiji, jer država stopira već odobrene projekte vrijedne 3 milijarde eura. Projekti bi donijeli 3,5 GW energije kroz vjetroelektrane, solarne sustave i geotermalnu energiju, ali su blokirani od strane HOPS-a. Trošak modernizacije mreže, koji je trebao biti planiran desetljećima unaprijed, sada se prebacuje na same proizvođače. U međuvremenu dozvole vrijedne 25 milijuna eura ističu – a država ne isplaćuje naknade za priključenje.

Paralela s Rimčevim projektima

U isto vrijeme, dok se poljoprivrednici i energetski investitori guše u birokraciji i ignoranciji, projekt Rimčevih robotaksija dobiva sve – dozvole, novac i državne garancije. Rok za prvi izlazak vozila na ulice bio je treći mjesec ove godine, a još uvijek nema ni naznake kada će projekt zaživjeti. U najboljem slučaju, kraj priče bit će ako Europska unija ne zatraži povrat poticaja koji su već isplaćeni.

Propusti i apsurdi

Dodajmo još jedan apsurd: Hrvatska je barjaktare iz Turske platila milijun eura skuplje nego ijedna druga država. Ako netko traži simbol sveopće rasipnosti i nebrige – teško da bi mogao naći bolji primjer.

Nevjerojatna lakoća propadanja događa se naočigled građana, dok vlast sve to proglašava uspjesima svoje politike. Zemlja golemih prirodnih potencijala pretvorena je u zemlju propuštenih prilika. Kontrola uvoza hrane praktički ne postoji, a uvozni švercerski kanali propuštaju sve – od salmonele do antraksa, od svinjske kuge do sumnjive robe. U takvim okolnostima propadaju domaći proizvođači, a raste profit uvoznog lobija.

Zdravstvena reforma kao “kruna” neuspjeha

Kao završni čin neodgovornosti, Vlada provodi tzv. zdravstvenu reformu. Umjesto poboljšanja, lista čekanja za medicinske pretrage produljena je s ionako apsurdnih 270 dana na čak 500 do 800 dana. Gubici bolnica rastu, a one su sada pod “državnim nadzorom”. Drugim riječima, problemi su zakopani, a pacijenti prepušteni sami sebi.

Što još čekamo?

Ostaje samo jedno pitanje: što još čekamo?
Kolaps poljoprivrede, urušavanje energetike, stagnaciju industrije, propast zdravstvenog sustava i potpunu ovisnost o uvozu? Ili ćemo se konačno suočiti s politikom koja sve ovo ne samo dopušta, nego i aktivno potiče?

Zoran / TV Wien