Ovaj tekst sa nadopunama nastao je krajem 2024 godine
Povjerenje koje se polako gubi
Dok su početkom 2021. godine vlade širom Europe pokušavale ubrzati cijepljenje protiv COVID-19, u zemljama regije pojavili su se glasni pojedinci koji su, svaki na svoj način, doveli u pitanje službene narative o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva — osobito onih mRNA tipa (Pfizer-BioNTech, Moderna). Njihov utjecaj, kako se danas pokazuje, bio je dalekosežniji od očekivanog: oslabio je povjerenje u znanost, polarizirao društvo i ostavio dugotrajne posljedice na zdravstvene politike.
Pandemija COVID-19 bila je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova modernog doba. Dolazak mRNA cjepiva označio je znanstveni iskorak — cjepiva razvijena u rekordnom roku ponudila su rješenje za kriznu situaciju. No, kako se pokazalo, sam tehnološki uspjeh nije bio dovoljan. Ono što je mnogo brže napredovalo nego sam razvoj cjepiva bila je polarizacija javnosti. Povjerenje koje bi trebalo biti temelj zdravstvene politike počelo je nestajati, a na njegovo mjesto stao je skepticizam, često vođen nesigurnošću i nedostatkom jasne komunikacije.
U Hrvatskoj, Srbiji i Austriji ovaj fenomen dobio je osobit oblik — od glasova struke koji su otvoreno propitivali postupke vlasti, do građana koji su se sve češće opirali preporukama. Taj proces pokazuje da povjerenje u znanost nije automatsko, nego ga je potrebno graditi, posebno u kriznim vremenima.
1. Hrvatska: između struke i sumnje
U Hrvatskoj se debata oko cjepiva posebno zaoštrila tijekom 2021. godine. Dok su vlasti nastojale ubrzati procijepljenost, pojavili su se istaknuti stručnjaci koji su dovodili u pitanje komunikaciju i tempo donošenja odluka.
Profesor Gordan Lauc, član Vladinog znanstvenog savjeta, postao je jedno od najprepoznatljivijih imena u javnoj debati. Njegove izjave o “blagom tijeku bolesti” i kritike prema lockdownima izazvale su oštre reakcije. Za dio javnosti bio je glas razuma, dok ga je drugi dio kritizirao kao osobu koja potiče neosnovan skepticizam.
Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je do kraja 2022. stopa potpuno cijepljenih odraslih iznosila oko 56%, znatno ispod prosjeka EU-a (oko 73%). Stručnjaci smatraju da je jedan od uzroka takvog ishoda bila nedostatna koordinacija i jasna komunikacija vlasti te činjenica da su se poruke struke razlikovale.
Neki znanstvenici upozoravali su i na moguće nuspojave i na potrebu dugoročnog praćenja učinaka mRNA cjepiva. Iako su takve tvrdnje često bile predmet rasprava i kritika, otvorile su prostor za raspravu o transparentnosti i pristupu informacijama, što je postalo središnja tema u javnoj debati.
2. Srbija: snažan skepticizam i društveni otpor
U Srbiji je pandemija donijela snažnu polarizaciju javnog mišljenja. Pulmolog Branimir Nestorović svojim izjavama o prirodi virusa i brzini donošenja mjera postao je simbol skepticizma. Njegovi govori često su imali velik odjek u javnosti, a mnogi su se identificirali s njegovim stavovima.
Psihijatrica Jovana Stojković pokrenula je kampanje i prosvjede protiv politike obveznog cijepljenja, tražeći veći prostor za slobodu izbora i kritičko propitivanje mjera. Njene izjave izazvale su reakcije kako javnosti tako i pravosudnih tijela.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje „Batut“, krajem 2021. Srbija je imala oko 47% potpuno cijepljenog stanovništva, znatno ispod cilja vlasti. Analize su pokazale da je nepovjerenje u službene informacije, u kombinaciji s medijskim prikazima kontroverzi oko cjepiva, bilo jedan od glavnih razloga.
U Srbiji je skepticizam često bio vođen kombinacijom nedostatka transparentnosti, političkih prijepora i osobnih iskustava s nuspojavama — što je postalo dio javne diskusije i značajno utjecalo na percepciju cjepiva.
3. Austrija: od obveznog cijepljenja do masovnog otpora
Austrija je bila jedna od prvih europskih zemalja koja je pokušala uvesti obvezno cijepljenje protiv COVID-19. Ova odluka izazvala je snažnu reakciju javnosti. Masovni prosvjedi u Beču i Grazu pokazali su duboku polarizaciju.
Biolog i autor Clemens Arvay postao je jedan od najpoznatijih glasova skepticizma, upozoravajući na manjak transparentnosti u procjeni rizika i nuspojava. Njegove knjige i javni nastupi u velikoj su mjeri oblikovali javnu raspravu u njemačkom govornom području.
Studije Sveučilišta u Beču iz 2023. pokazale su da je više od 25% liječnika opće prakse savjetovalo pacijentima odgoditi cijepljenje, često zbog nejasnoća i nedostatka podataka o dugoročnim učincima. Austrija danas bilježi oko 69% potpuno cijepljenih, što je manje od prosjeka zapadnoeuropskih zemalja.
Slučaj Austrije pokazuje koliko je važno da odluke o javnom zdravstvu budu popraćene jasnom komunikacijom i uključivanjem građana u dijalog, jer bez toga povjerenje brzo erodira.
4. Širi utjecaj: povjerenje, komunikacija i budućnost
Pandemija COVID-19 jasno je pokazala da sama znanstvena dostignuća nisu dovoljna — ključ je u povjerenju. Nepovjerenje u institucije, farmaceutske kompanije i način komunikacije stvorilo je plodno tlo za skepticizam i nesigurnost.
Jedan od važnijih zaključaka jest da je transparentnost ključna. Građani traže jasne i konzistentne informacije, a svaka kontradikcija u porukama povećava sumnju. Kad se skeptici pojave, oni često ne djeluju iz neprijateljstva prema znanosti, nego iz osjećaja da im se informacije skrivaju ili da su njihove sumnje ignorirane.
U Hrvatskoj, Srbiji i Austriji vidjeli smo da takvi glasovi mogu značajno utjecati na odluke građana. Pandemija je pokazala i da politika, mediji i struka moraju zajedno graditi komunikaciju koja ne potkopava povjerenje nego ga jača.
5. Glasovi struke koji su propitivali
Jedan od važnih aspekata pandemijske debate bila je uloga liječnika i znanstvenika koji su se javno usprotivili određenim elementima strategije cijepljenja. Njihovi stavovi često su izazivali žustre reakcije, ali su također pridonijeli širem razgovoru o povjerenju, transparentnosti i pravu na kritičko promišljanje.
Hrvatska
Gordan Lauc, profesor biokemije i član Vladinog znanstvenog savjeta, bio je jedna od najupečatljivijih figura. Njegove kritike odnose se na tempo donošenja mjera i način komunikacije prema javnosti. Iako je podržavao cijepljenje rizičnih skupina, naglašavao je potrebu za otvorenom raspravom i daljnjim istraživanjima o nuspojavama.
Tomislav Domazet-Lošo, evolucijski biolog, ukazivao je na moguće dugoročne učinke mRNA tehnologije, pozivajući na detaljna istraživanja i transparentniji pristup podacima. Njegove izjave često su interpretirane kao dio skepticizma prema cjepivu.
Srbija
Branimir Nestorović, pulmolog, javno je istupao s kritikama prema mjerama i strategijama cijepljenja, naglašavajući potrebu za racionalnim pristupom i informiranim odlukama građana. Njegove izjave naišle su na snažan odjek u medijima i društvenim mrežama.
Jovana Stojković, psihijatrica, predvodila je brojne prosvjede i kampanje za “slobodu izbora” u vezi cijepljenja. Njeni javni nastupi često su izazivali žustre reakcije, ali su pridonijeli jačanju javne debate o etici i transparentnosti u zdravstvenim politikama.
Austrija
Clemens Arvay, biolog i autor, postao je glas skepticizma u njemačkom govornom području. Njegove knjige i javni nastupi bavili su se pitanjima rizika, transparentnosti i etičnosti donošenja odluka u pandemiji.
Christian Fiala, ginekolog i stručnjak za reproduktivno zdravlje, potpisao je otvorena pisma protiv obveznog cijepljenja, naglašavajući da pravo pacijenta na informirani izbor mora biti temelj svake zdravstvene odluke.
Ovi glasovi pokazali su da skepticizam nije nužno odbacivanje znanosti, nego često poziv na dublju transparentnost i odgovornost institucija. Njihove kritike postale su važan dio javne rasprave i pomogle su otkriti složenost pitanja oko mRNA cjepiva, komunikacije i povjerenja.
Godine povjerenja i sumnje
Pandemija COVID-19 nije bila samo medicinska kriza, nego i kriza povjerenja. Dolazak mRNA cjepiva označio je izvanredan znanstveni iskorak, ali i otvorio pitanja koja još nisu do kraja riješena. Nepovjerenje u proces odobravanja cjepiva, kontradiktorne informacije i nedostatak transparentnosti doveli su do toga da se građani u velikoj mjeri okrenu skepticizmu.
Povjerenje se gradi kroz dijalog, transparentnost i poštivanje prava na postavljanje pitanja. Građani Hrvatske, Srbije i Austrije pokazali su da žele biti uključeni u proces donošenja odluka koje se tiču njihova zdravlja. Pandemija nas je naučila da znanost ne može postojati izolirano — ona zahtijeva komunikaciju i povjerenje.
Kako je rekao nobelovac Albert Camus:
“Sloboda nije u tome da uvijek budeš u pravu, već da imaš pravo postavljati pitanja.”
Zoran / TV Wien
