Srbi i Hrvati zajedno pod udarom: Američke sankcije prijete kolapsom naftne opskrbe od 9. listopada
Sjedinjene Američke Države još jednom su stisnule pauzu na sankcije protiv Naftne industrije Srbije (NIS), kompanije pod većinskom ruskom kontrolom. Iako se čini da je Washington zasad popustio, važeća dozvola istječe već 8. listopada 2025., a u srijedu, 9. listopada u 6 sati ujutro, istječe sadašnja privremena licenca. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić priznao je da rješenja još nema, što otvara prostor za najveći energetski udar na regiju u posljednjih deset godina.
Na prvi pogled radi se o tehničkom pitanju, ali iza odluke iz Washingtona stoji kompleksna mreža geopolitičkih pritisaka, energetskih interesa i strateške ovisnosti Balkana o ruskim tokovima. NIS uvozi sirovu naftu preko Jadranskog naftovoda (JANAF) i terminala u Omišlju. Nakon što je EU 2022. uvela embargo na rusku naftu, kompanija tvrdi da se opskrbljuje iz Iraka, Egipta i Kazahstana, ali vlasnička struktura ostala je – ruska.
Ta povezanost Beograda, Moskve i Zagreba čini situaciju eksplozivnom. Ako SAD odluče ne produžiti licencu, Srbija bi mogla ostati bez goriva, dok bi Hrvatska izgubila velik dio prihoda od tranzita nafte. U tom slučaju, kako upozoravaju stručnjaci, cijene goriva u regiji mogle bi naglo porasti, a lanac opskrbe se raspasti.
Opasna situacija za Srbiju i Hrvatsku
Energetski analitičar Ivan Brodić, urednik portala Energypress.net, upozorava da su američke sankcije “izrazito opasan rizik” za NIS.
„Rafinerija u Pančevu ovisi o stabilnom uvozu nafte. Alternativni pravci iz Rumunjske ili Grčke su skupi i logistički složeni. Ako se opskrba prekine, Srbija bi doslovno ostala bez goriva u nekoliko dana“, ističe Brodić.
Skladišta u Smederevu i drugim lokacijama mogla bi pokriti samo manji dio potreba, a tržište nema drugog dobavljača te veličine. To znači da bi nestašice derivata u Srbiji mogle izazvati lančanu reakciju – od skoka cijena i inflacije, do ozbiljnih problema u gospodarstvu.
Posljedice bi se prelile i na Hrvatsku. JANAF, hrvatska državna tvrtka, ostvaruje više od trećine prihoda od suradnje s NIS-om, pa bi prekid tranzita značio značajan udarac i za hrvatski proračun.
„Za JANAF je to izrazito osjetljivo jer je povijesno vezan za Srbiju. Ako se transport prekine, Hrvatska gubi prihode, a cijela regija suočava se s energetskim poremećajem“, objašnjava Brodić.
Problematična vlasnička struktura
Korijen problema nalazi se u vlasničkoj strukturi NIS-a. Srbija je još 2008. prodala kompaniju ruskom Gazprom Neftu, koji danas zajedno s Gazpromom drži 56,14% udjela, dok država Srbija posjeduje 29,87%.
Nedavno je Gazprom prenio 11,3% udjela na tvrtku Intelligence iz Sankt Petersburga – koja nije formalno pod sankcijama, ali je i dalje povezana s Gazpromom, što Amerikancima nije prihvatljivo.
Pomoćnik američkog državnog tajnika James O’Brien jasno je poručio: „NIS može poslovati samo ako rusko vlasništvo padne na nulu.“ Drugim riječima – ili Gazprom izlazi, ili sankcije stupaju na snagu.
„Prebacivanje 11 posto dionica je signal da Gazprom možda testira teren za djelomičnu prodaju. No to je i dalje premalo da bi SAD bile zadovoljne“, komentira Brodić.
Tko bi mogao kupiti NIS?
Pitanje mogućeg kupca postaje ključno. Iako se u regiji nagađa o interesu MOL grupe, europskih i bliskoistočnih fondova, konkretnih dogovora zasad nema.
„MOL bi teoretski mogao ući, ali bi morao prodati dio crpki u Hrvatskoj i drugdje zbog ograničenja tržišnog monopola. U igri su i fondovi iz Dubaija, Slovačke i Hrvatske, no to zasad ostaje u sferi spekulacija“, objašnjava Brodić.
JANAF između pritisaka i dogovora
Za hrvatski JANAF, situacija nije potpuno bezizlazna. Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdili su da su JANAF i MOL spremni na nove pregovore o skladištenju i transportu nafte – što bi moglo ublažiti gubitke ako NIS ispadne iz igre.
Brodić navodi da se sva trenutna „prepucavanja“ između hrvatskih i mađarskih partnera svode na pregovore oko cijene dugoročnog ugovora:
„Po mojim procjenama, dogovor bi mogao biti postignut u idućim mjesecima. JANAF bi time stabilizirao poslovanje čak i ako sankcije protiv NIS-a stupe na snagu.“
Krajem godine istječe aktualni ugovor JANAF-a i MOL-a, prema kojem Hrvatska do prosinca transportira 2,1 milijun tona nafte prema Mađarskoj. Novi ugovor predviđa još veće količine i mogućnost preusmjeravanja ruske nafte prema hrvatskom sustavu.
Mađarsko-hrvatski sukob oko cijena
Cijeli proces prate i političke napetosti. Mađarski premijer Viktor Orban nedavno je optužio Hrvatsku da „profitira na ratu u Ukrajini“, tvrdeći da su cijene transporta kroz JANAF previsoke.
No prema dostupnim informacijama, MOL-ovi predstavnici uskoro dolaze u Zagreb kako bi potpisali novi ugovor koji bi uključivao uvoz nafte preko Omišlja umjesto preko ruskih luka.
„JANAF je već poslao formalnu ponudu MOL-u kako bi pokrio sve njihove kapacitete“, izjavio je Vladislav Veselica iz JANAF-a. Dvije MOL-ove rafinerije imaju ukupni kapacitet od 13 milijuna tona sirove nafte, a JANAF tvrdi da može prevesti cijelu količinu.
Financijski pokazatelji
Unatoč napetostima, JANAF bilježi rast prihoda. U prvoj polovici 2025. ostvario je 69 milijuna eura prihoda, što je 2,5% više nego lani, a neto dobit porasla je 7,5%, na 27 milijuna eura. Najveći klijent ostaje Naftna industrija Srbije, s ugovorom o transportu 10 milijuna tona nafte do 2026. godine.
Ako sankcije stupe na snagu, taj ugovor automatski bi postao nevažeći, a hrvatska tvrtka izgubila bi najvažnijeg partnera.
Energetski domino-efekt na Balkanu
Sankcije protiv NIS-a nisu samo ekonomsko pitanje. Radi se o mogućem energetskom domino-efektu koji bi pogodio cijelu jugoistočnu Europu.
Ako NIS prestane uvoziti, Srbija bi se suočila s nestašicama i inflacijom, Hrvatska s gubitkom prihoda, a Mađarska s rastom cijena goriva.
U konačnici, američki pritisak ima jasan cilj – razbijanje ruskog energetskog utjecaja na Balkanu. No cijenu te odluke, čini se, mogli bi zajednički platiti i Srbi i Hrvati.
Sankcije protiv NIS-a simbol su novog hladnog rata na energetskom frontu. Iako se čini da Washington još uvijek kalkulira, 9. listopada mogao bi označiti početak velikih promjena u regionalnoj energetici.
Ako licenca ne bude produžena, Srbija ostaje bez goriva, Hrvatska bez prihoda, a cijeli Balkan ulazi u razdoblje neizvjesnosti.
U svijetu u kojem energija znači moć, nafta ponovno postaje oružje – a Balkan njezino bojno polje.
Zoran / TV Wien
