Dvije europske banke i dalje ključni igrači u Rusiji: Regulatori bijesni, Moskva zadovoljna

Dvije europske banke i dalje ključni igrači u Rusiji

Unatoč dvjema godinama sankcija, političkih pritisaka i moralnih apela iz Bruxellesa, dvije europske banke – talijanski Unicredit i austrijski Raiffeisen Bank International (RBI) – i dalje su među ključnim igračima u ruskom financijskom sustavu.

Prema najnovijim podacima Ruske središnje banke (CBR), obje su institucije zadržale status „sistemski važnih banaka“, čime su svrstane uz najveće ruske kreditne kuće poput Sberbanke, VTB-a i Gazprombanke. Taj status označava banke čije poslovanje ima strateški značaj za stabilnost ruskog gospodarstva.

CBR je naglasila da se popis temelji na „izmijenjenoj metodologiji koja preciznije odražava međunarodno poslovanje i financijske tokove“. Drugim riječima, i unatoč ograničenjima, strane banke u Rusiji još uvijek imaju veliku važnost za tamošnji monetarni sustav.

Pritisak iz Frankfurta i Bruxellesa

Dok Moskva hvali njihovu „stabilnost i profesionalnost“, u Frankfurtu i Bruxellesu vlada frustracija. Europska središnja banka (ECB), glavni regulator bankarskog sektora eurozone, već je ranije od Unicredita i RBI-ja zatražila postupno povlačenje iz Rusije – najkasnije do početka 2026. godine.

ECB je od Raiffeisena tražio da smanji kredite klijentima u Rusiji za 65% u odnosu na razinu iz 2023. godine, te da ograniči međunarodna plaćanja iz Rusije prema EU. Za Unicredit, supervizori su otišli korak dalje – zabranjeno mu je prihvaćanje novih depozita i odobravanje novih zajmova ruskim klijentima.

No Unicredit se odlučio na neuobičajen potez: pokrenuo je tužbu protiv ECB-a pred Općim sudom Europske unije, tvrdeći da regulatori prekoračuju svoje ovlasti i da njihovi nalozi „neproporcionalno štete poslovanju i dioničarima“.

Sud je, međutim, odbio zahtjev banke da se odluka privremeno obustavi – čime su restrikcije ostale na snazi.

Zašto banke ne odlaze?

Unicredit i Raiffeisen i dalje ostvaruju značajne profite u Rusiji. Raiffeisen je, primjerice, u 2024. godini iz Rusije ostvario više od 30% ukupne dobiti grupe, što ga čini gotovo ovisnim o tom tržištu.

Istodobno, izlazak iz Rusije bio bi složen i financijski rizičan. Prema bankarskim izvorima, rasprodaja ruskih imovina u sadašnjim okolnostima značila bi gubitke od nekoliko milijardi eura, dok bi Moskva vjerojatno dodatno otežala transfer kapitala u inozemstvo.

Ruska središnja banka u svojim je priopćenjima istaknula da „zapadne banke koje nastavljaju poslovati u Rusiji doprinose stabilnosti i održivosti financijskog sektora“. U praksi, to znači da je Kremlju u interesu da one ostanu – jer omogućuju kanale međunarodnih plaćanja i deviznih tokova koji nisu pod punom kontrolom sankcija.

Politička dimenzija: između Beča, Rima i Bruxellesa

Austrija i Italija time se nalaze u neugodnoj poziciji. S jedne strane, obje su zemlje članice EU i podržavaju sankcijski režim prema Rusiji; s druge, njihove vodeće banke i dalje su duboko ukorijenjene u ruskom financijskom sustavu.

U Beču, austrijska vlada tradicionalno održava pragmatične odnose s Moskvom, dok Raiffeisen ima snažan politički i gospodarski utjecaj. Ministar financija Magnus Brunner ranije je poručio kako „banke same moraju procijeniti rizike poslovanja“, što se tumači kao suzdržan pristup prema zahtjevima ECB-a.

Slično je i u Italiji, gdje Unicredit, iako pod pritiskom javnosti, nastoji izbjeći nagli odlazak s ruskog tržišta zbog straha od pravnih posljedica i potencijalnih zapljena.

Moskva koristi situaciju

Ruski dužnosnici, s druge strane, situaciju vide kao dokaz da sankcije EU-a nisu učinkovite. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da „brojne zapadne tvrtke koje su ostale u Rusiji pokazuju realističan pristup tržištu“, dodavši da „Rusija ne planira odmazdu prema onima koji poštuju lokalne zakone“.

Za Moskvu, prisutnost europskih banaka ima i psihološki učinak – pokazuje da, unatoč političkim napetostima, Zapad i dalje ostaje djelomično povezan s ruskim gospodarstvom.

 Između interesa i moralnih granica

Slučaj Unicredita i Raiffeisena ponovno otvara staro pitanje: koliko je u praksi moguće potpuno „ekonomsko razdvajanje“ od Rusije?

Dok Bruxelles traži dosljednost i moralnu čvrstoću, realnost međunarodnih financija pokazuje da profit, tržišni udio i stabilnost sustava još uvijek imaju presudnu ulogu.

Za sada, čini se da će obje banke ostati u Rusiji barem do 2026. – ili dok politički pritisak ne postane jači od ekonomskog interesa.

Zoran / TV Wien