Nova vlada kancelara Friedricha Merza najavila je oštar zaokret u migracijskoj politici. Ukida se ubrzano stjecanje državljanstva, a Njemačka preuzima vodeću ulogu u provođenju europske reforme azila.
Merzova vlada mijenja smjer: migracije pod strogom kontrolom
Bundestag se ponovno bavi jednom od najspornijih tema u njemačkoj politici – pooštravanjem migracijskih propisa. Nova vlada demokršćanskog kancelara Friedricha Merza jasno je poručila da će ograničavanje nereguliranih migracija biti jedan od glavnih prioriteta njezina mandata.
Odmah po stupanju na dužnost u svibnju, ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) preuzeo je vodeću ulogu u izradi strožih zakona o azilu i državljanstvu, ali i u europskoj koordinaciji kako bi se ubrzale deportacije osoba koje nemaju pravo na zaštitu.
Dobrindt je istaknuo da “Njemačka više ne smije biti magnet za zloupotrebe sustava azila” te da će se “pravo na azil poštovati, ali i striktno ograničiti na one koji ga stvarno zaslužuju”.
Kraj “turbo-naturalizacije”: povratak starim pravilima
Jedna od prvih odluka nove vlade odnosi se na ukidanje tzv. turbo-naturalizacije – zakona koji je bivša vlada Olafa Scholza donijela prije samo godinu dana.
Tim se propisom omogućavalo da se njemačko državljanstvo stekne već nakon pet godina boravka, umjesto dosadašnjih osam.
Vlada Friedricha Merza sada planira vratiti staru granicu od osam godina, tvrdeći da državljanstvo “ne smije biti nagrada bez dokazane integracije”.
Prema riječima ministra Dobrindta, “njemačka putovnica mora stajati na kraju, a ne na početku integracijskog procesa”.
To znači da će budući kandidati morati dokazati višu razinu poznavanja jezika, stabilna primanja, te aktivno sudjelovanje u društvu – bilo kroz posao, školu ili volontiranje.
Podijeljena mišljenja: sigurnost ili gubitak stručnjaka?
Ova odluka izazvala je podijeljene reakcije u Njemačkoj.
Predsjednik Savjetodavnog vijeća za integraciju i migraciju Winfried Kluth podržao je mjeru, navodeći da “državljanstvo mora ostati simbol duboke povezanosti s Njemačkom, a ne tehnički status koji se lako dobiva”.
No s druge strane, Herbert Brücker, istraživač s Instituta za tržište rada (IAB), upozorava da bi ukidanje ubrzanog državljanstva moglo odvratiti visokoobrazovane stručnjake od dolaska u Njemačku, osobito u sektorima poput zdravstva i IT industrije gdje već postoji kroničan nedostatak radne snage.
Koliko je ljudi koristilo ubrzano državljanstvo?
Prema dostupnim podacima, broj “turbo-naturalizacija” bio je vrlo nizak.
Dok je Njemačka prošle godine zabilježila rekordan broj novih državljana, ubrzani postupak koristio je manje od 1 % podnositelja zahtjeva.
Samo je Berlin zabilježio troznamenkasti broj takvih slučajeva, dok su druge pokrajine imale tek desetak ili manje.
Unatoč tome, vlasti su upozorile i na zloupotrebe dokaza o znanju njemačkog jezika, kao i na činjenicu da se zahtjevi sada mogu predati potpuno online, što je otvorilo prostor za manipulacije i prijevare.
Reforma azila u EU: Njemačka preuzima vodstvo
Drugi ključni element nove migracijske politike odnosi se na reformu Zajedničkog europskog sustava azila (GEAS).
Njemačka vlada aktivno radi na prenošenju europskih smjernica u nacionalno zakonodavstvo, pri čemu Dobrindt zagovara još strožu verziju od one koju predlaže Bruxelles.
Cilj reforme je ujednačiti postupke na vanjskim granicama EU-a, što uključuje mogućnost trenutnog vraćanja migranata koji nemaju pravo na azil u tzv. sigurne treće zemlje.
Nova pravila također predviđaju zamjenu Dublinskog sustava – mehanizma koji određuje koja zemlja je odgovorna za zahtjev za azil.
Prema reformi, svi tražitelji azila prvo bi bili registrirani i provjereni na granicama EU-a, a zatim raspoređeni među državama članicama prema kvotama.
Kontroverze: zatvoreni centri i ograničenje slobode kretanja
Organizacije za ljudska prava, poput Pro Asyl, Amnesty Internationala i Njemačkog dječjeg fonda, upozoravaju da bi reforma mogla dovesti do stvaranja zatvorenih centara za izbjeglice.
Takvi objekti, prema njihovim navodima, predstavljali bi “de facto zatvore”, jer bi ograničili slobodu kretanja migranata – uključujući i obitelji s djecom.
Nacrt zakona dopušta privremeno pritvaranje osoba koje čekaju deportaciju, što je izazvalo val kritika iz civilnog društva, ali i iz redova Zelenih i Ljevice, koji tvrde da bi “humanost mogla biti žrtvovana zbog političkog pritiska desnice”.
Europski kontekst i rokovi
Europska komisija je već u svibnju predložila da povezanost tražitelja azila s trećom zemljom više ne bude nužna – dovoljno bi bilo da su kroz nju prošli.
To bi znatno olakšalo deportacije u zemlje poput Tunisa, Egipta ili Turske, s kojima EU ima ili pregovara o migracijskim sporazumima.
Države članice imaju rok do lipnja 2026. godine da uvedu sve mjere u nacionalna zakonodavstva, a Njemačka se želi profilirati kao predvodnica nove europske politike migracija.
Njemačka između sigurnosti i otvorenosti
Nova migracijska strategija kancelara Merza i ministra Dobrindta označava najveći zaokret u njemačkoj politici integracije od 2015. godine.
Njemačka želi pokazati da je otvorena za legalne i kvalificirane migrante, ali i odlučna u borbi protiv zloupotreba i neregularnih dolazaka.
Dok jedni ovu politiku vide kao povratak razumu i kontroli, drugi upozoravaju da bi stroža pravila mogla smanjiti privlačnost Njemačke kao odredišta za kvalificiranu radnu snagu.
Ishod će, čini se, ovisiti o sposobnosti vlade da pronađe ravnotežu između integracije, sigurnosti i humanosti.
Zoran / TV Wien
