Ovaj tjedan smo se, kao i obično, prošetali po tankoj žici koja razdvaja visoku diplomaciju od potpunog kaosa. Ako ste mislili da je vaš vlastiti život kompliciran, dopustite nam da vas izvijestimo o stanju svijeta: svi smo mi u globalnoj verziji reality showa gdje se ozbiljne geopolitičke prijetnje natječu s nebuloznim birokratskim pravilima i, što je najvažnije, s borbom za zrak koji se uopće može disati.
Pripremite kokice, jer diplomatski cirkus se zahuktava.
Mađarska, mirovni laboratorij
Najuzbudljiviji dio tjedna svakako su glasine o potencijalnom summitu na relaciji Donald Trump – Vladimir Putin. I dok se svijet pita gdje bi se tako eksplozivan susret mogao održati (možda na neutralnom teritoriju Mjeseca?), insert Mađarska, s Viktorom Orbánom u ulozi entuzijastičnog hosta.
Nema sumnje, mađarski premijer koristi ovu priliku za diplomatsku promociju “miroljubive Mađarske”, valjda da nadoknadi onih nekoliko puta kada je skoro zapalio cijelu EU. Ministri vanjskih poslova Bijele kuće i Kremlja užurbano rade na detaljima, a mi navijamo da se dogovori barem nešto, makar to bilo samo pravilo da se ne smiju međusobno gađati perikama. Europska unija, naravno, pozdravlja svaki korak prema smirivanju sukoba u Ukrajini, ali se u kuloarima čuje snažan skepticizam. Nakon svih prethodnih neuspjelih posredovanja, mi smo skeptični prema bilo čemu što ne uključuje magičnu vilu i čarobni štapić.
No, pravi izvor diplomatske treme leži u Vatikanu.
Martin Selmayr, veleposlanik EU pri Svetoj Stolici, ponovno intrigira europsku političku scenu. Priče o njegovom povratku u Bruxelles kao savjetnika šefice vanjske politike Kaje Kallas ne jenjavaju. Za one koji su zaboravili: Selmayr je poznat kao “Čudovište iz Berlaymonta” – nadimak koji nosite ako ste istovremeno briljantni, strašni i poznati po tome da možete preživjeti nuklearni rat samo uz pomoć kave i hrpe dokumenata.
Nama se čini da Kaja Kallas ne treba samo savjete o vanjskoj politici, nego i osobnog bodyguarda protiv nesposobnosti. Ali iskreno, sama pomisao na povratak Čudovišta tjera nas da provjerimo jesu li nam zaključani uredi. Jer kad se Selmayr vrati, nema odmora, nema mira.
Geopolitika vs. stvarni život: rat i zagađenje
Dok su diplomati zauzeti raspoređivanjem stolica za summit i strahom od Selmayra, rat u Ukrajini ostaje naša centralna sigurnosna tema. Predsjednik Zelenskij neumorno jača međunarodnu podršku, dok se Putin bavi logistikom i konsolidacijom teritorija – sve to s nalogom za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda koji mu visi nad glavom kao Damoklov mač. Zapravo, cijela međunarodna interakcija se svodi na pitanje: “Gdje smijemo sletjeti, a da nas ne uhite?”
Ipak, budimo realni, što vrijedi mirovni sporazum ako ne možemo disati?
Ovaj tjedan smo dobili podsjetnik da najveća prijetnja europskom zdravlju nisu samo ratovi, već i lokalne katastrofe koje uporno ignoriramo. Sarajevo se ponovno ponosno našlo na vrhu ljestvice najzagađenijih gradova svijeta.
To je naše tjedno ogledalo: brinemo se o raketama i energetskoj krizi, a gušimo se u smogu iz vlastitih dimnjaka. Stručnjaci su dali genijalne savjete: ograničite boravak na otvorenom, koristite pročišćivače zraka i zaštitne maske. Dakle, dragi građani Sarajeva, maske. Ne protiv virusa, nego protiv vlastitog grada. Vlastima želimo sreću u pronalaženju dugoročnih rješenja.
Birosustav i bonus za spašavanje uređaja
Osim teške toksične magle, bavimo se i ekološkim finesama. Austrija, zemlja poznata po preciznosti, pokrenula je hvalevrijedan “bonus za spašavanje uređaja”. Ideja je super: potaknuti popravke kućanskih aparata i smanjiti otpad.
Međutim, Zelena stranka (i mi se slažemo) kritizira da su birokratizirali stvar do te mjere da je lakše kupiti novi frižider i odvesti ga na Mjesec, nego dobiti subvenciju za popravak starog. Novi kriteriji su toliko rigorozni da je efikasnost sustava pala, što nas dovodi do univerzalnog zakona birokracije: Svaka dobra ideja mora proći kroz dovoljno ureda da postane beskorisna.
Dok političke igre dominiraju naslovnicama, mi se tješimo činjenicom da se kultura i tradicija nastavljaju. Bečki Café Museum se vraća, što nas podsjeća da, bez obzira na globalni metež, uvijek postoji kava i mjesto gdje se možemo sakriti od vijesti.
Dakle, što smo naučili?
Da je za globalni opstanak potrebno disati čist zrak, izbjegavati ratove i nadati se da se Martin Selmayr neće vraćati u EU ured do našeg omiljenog kafića. Svijet i dalje pleše na rubu – između ratova, diplomatskih summita i lokalnih ekoloških problema – dok se mi grčevito držimo za bilo kakvu naznaku stabilnosti.
Preživjeli smo i ovaj tjedan. Vidimo se sljedeći, nadamo se s pročišćenim zrakom i s manje čudovišta na diplomatskoj sceni. Ili barem s boljim bonusima za popravak aparata. Jer, ako nam se usred zagađenog summita pokvari perilica, tko će nam oprati maske?
INsajder ….
