Preglednici nisu samo ulaz u internet – oni ga sve više oblikuju prema vlastitim interesima i partnerstvima. Svaki put kad otvorite novu karticu, dobijete feed vijesti, preporuke i zadane tražilice koje vas vode određenim putem. Taj put nije slučajan, već rezultat milijarderskih dogovora koji odlučuju što ćete vidjeti, pretraživati i – na kraju – vjerovati.
Dogovori koji kroje web
Google, Microsoft i Apple već godinama sklapaju unosne sporazume o zadanim tražilicama. Google tako plaća Appleu čak 20 milijardi dolara godišnje da bi njegova tražilica ostala zadana u Safariju. Microsoft pak u Edgeu promovira Bing, dok Chrome zadržava korisnike unutar Googleova ekosustava. Takvi ugovori osiguravaju predvidljive tokove prometa i cementiraju dominaciju pojedinih tvrtki nad dijelovima interneta.
Iako korisnici tehnički mogu promijeniti postavke, većina to ne čini. Time se stvara zatvoreni krug – što više korisnika ostaje u zadanim opcijama, to je jači utjecaj partnerstava na digitalnu stvarnost.
Privatnost kao novo bojno polje
Postavke privatnosti postale su glavni alat u oblikovanju iskustva pregledavanja. Safari i Firefox ističu blokiranje kolačića trećih strana i skripti za praćenje, nudeći korisnicima osjećaj sigurnosti i manje oglasa. No ta zaštita ima i drugu stranu – manji prihodi za manje web stranice koje ovise o oglašavanju.
Google s druge strane ide drugačijim putem. Njegov okvir Privacy Sandbox ne ukida praćenje u potpunosti, već ga transformira u praćenje po interesima, čime nastoji zadržati profitabilni model personaliziranog oglašavanja. Drugim riječima, Chrome zadržava „pametan nadzor” nad korisnikom – i internetom.
Chromium – tihi monopol
Većina preglednika danas dijeli isti temelj: Chromiumov engine Blink, koji pokreće Chrome, Edge, Operu i Brave. Prema StatCounteru, taj engine stoji iza više od 75 posto globalnog web prometa. To znači da je većina interneta optimizirana upravo za Chromium – što ostavlja Firefox i Safari u tehnološkoj sjeni.
Kad web programeri testiraju svoje stranice, dovoljno je da sve „radi u Chromeu”. Posljedica? Manji preglednici pate od problema kompatibilnosti, a inovacije izvan Googleova ekosustava usporavaju. Internet tako postaje homogen – oblikovan prema standardima jedne korporacije.
AI preglednici – nova era filtriranja znanja
S dolaskom umjetne inteligencije, preglednici su se pretvorili iz pasivnih alata u aktivne tumače informacija. Edgeov Copilot, Operina Aria i Googleov Help me write već sada mogu sažeti članke, prepisati sadržaj ili odgovoriti na pitanja bez da otvorite ijednu web stranicu.
To znači da AI postaje novi filter znanja – odlučuje što je važno, a što nije. Iako to korisnicima štedi vrijeme, otvara pitanje: koliko se istine izgubi između vašeg pitanja i AI-jevog odgovora?
Svaki preglednik sada ima „vlastiti glas”: Copilot koristi modele OpenAI-a i Binga, Aria radi na GPT tehnologiji i Operinim partnerstvima, dok Google koristi Gemini i svoj indeks pretraživanja. Ako isto pitanje postavite različitim preglednicima, možete dobiti tri verzije istine – svaka oblikovana prema vlastitom algoritmu i interesima.
Preglednici su se od prozora prema webu pretvorili u urednike interneta. Njihovi feedovi, algoritmi, ugovori i umjetna inteligencija zajedno odlučuju što je vidljivo, što se gura u prvi plan, a što nestaje iz pogleda.
Drugim riječima – web koji gledate nije nužno onaj koji postoji, već onaj koji je netko odlučio da trebate vidjeti.
Zoran / TV Wien
