Svake godine 1. studenoga, groblja diljem Hrvatske, Austrije i cijelog katoličkog svijeta pretvaraju se u more svjetla.
Tisuće svijeća gore u tišini, a ljudi svih generacija u miru polažu cvijeće na grobove svojih najmilijih.
Taj dan – Svi sveti, u narodu poznat i kao Sisvete – nije samo vjerski blagdan, nego i emocionalna poveznica živih i mrtvih, trenutak sjećanja, molitve i dostojanstva.
Odakle dolazi blagdan Svih svetih?
Korijeni blagdana sežu u rani srednji vijek. Još u 4. stoljeću Crkva je počela odavati počast svim mučenicima koji su umrli za vjeru.
Papa Grgur III. (8. stoljeće) posvetio je kapelu u bazilici svetog Petra svim svecima i ustanovio blagdan 1. studenoga.
Papa Grgur IV. kasnije je blagdan proširio na cijelu Crkvu.
Cilj blagdana bio je slaviti sve one koji su živjeli svetim životom, poznate i nepoznate, one koji nisu imali svoj osobni dan u kalendaru.
Svi sveti postali su simbol zajedništva Crkve – poveznica neba i zemlje, života i vječnosti.
Vjera, sjećanje i svjetlost
Za katolike, blagdan Svih svetih nosi dvostruko značenje: to je dan zahvalnosti za svece i molitve za pokojne.
Dan kasnije, 2. studenoga, obilježava se Dušni dan, posvećen posebno molitvi za duše u čistilištu.
U praksi, ta se dva dana često isprepliću – ljudi tada posjećuju groblja, pale svijeće, donose cvijeće i prisjećaju se svojih bližnjih u molitvi i tišini.
Svijeća koja gori simbolizira svjetlost vjere i vječni život.
Kao što vatra grije i svijetli, tako i uspomena grije srce onih koji su ostali.
Na mnogim grobljima mogu se vidjeti djeca s roditeljima, bake s unucima – jer je to i obiteljski trenutak, u kojem se prenosí kultura sjećanja i poštovanja.
Običaji i simbolika u Hrvatskoj i Austriji
U Hrvatskoj i među Hrvatima u Austriji, Svi sveti su jedan od najvažnijih dana u godini.
Ljudi se vraćaju u rodna mjesta, čiste grobove, donose krizanteme i lampione.
U mnogim obiteljima taj dan počinje svetom misom, a završava tihim razgovorima uz stol.
Krizantema je postala cvijet sjećanja – jer cvate u jesen i odolijeva hladnoći, simbolizirajući vječnost i odanost.
Paljenje svijeće, iako jednostavno, nosi duboku poruku: da život ne završava smrću, nego prelazi u drugo svjetlo.
U Austriji, gdje je 1. studenoga državni blagdan, tradicija je slična.
Groblja poput onih u Beču, Grazu ili Salzburgu postaju mjesta tišine i meditacije, a mnoga kulturna društva organiziraju komemorativne koncerte i mise za sve preminule.
Blagdan tišine u svijetu koji ne staje
U svijetu koji neprekidno juri, Svi sveti podsjećaju na važnost stajanja.
Na trenutak se isključi buka svakodnevice, a uključi ono iskonsko – sjećanje, zahvalnost, prisutnost.
Bez reklama, bez užurbanosti, samo svjetlost, mir i ljudi koji dolaze zahvaliti onima koji su im ostavili trag u životu.
U tome je snaga blagdana Svih svetih:
nije to dan tuge, nego dan dostojanstva, tišine i ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti.
Sisvete – više od tradicije
Za mnoge Hrvate u domovini i dijaspori, Sisvete su i dan povratka korijenima.
Tada se susreću obitelji koje se možda ne vide cijele godine.
Na grobljima se susreću prijatelji, rođaci, nekadašnji susjedi.
U tom spoju prošlosti i sadašnjosti, život dobiva novi smisao.
Kako god ga nazvali – Svi sveti ili Sisvete – ovaj blagdan ostaje jedan od najplemenitijih izraza ljudskosti: zahvalnost, poštovanje i ljubav prema onima kojih više nema, ali su i dalje prisutni – u sjećanju, u srcu, u svjetlu svijeće koja ne gori uzalud.
Zoran / TV Wien
