Vlada Republike Hrvatske donijela je Plan upravljanja migracijama i azilom do 2030. godine, strateški dokument koji postavlja smjernice za održivo upravljanje migracijama, sprječavanje nezakonitih kretanja i poticanje zakonitih dolazaka stranih državljana.
Plan uključuje pet ključnih ciljeva: učinkovito upravljanje migracijama, zaštitu i pravedan sustav međunarodne zaštite, poticanje zakonitih migracija, jačanje integracije te razvoj partnerskih odnosa s trećim zemljama. Istodobno je donesen i provedbeni akcijski plan do 2027. godine, kojim se definira financiranje i konkretne mjere za provedbu.
Prema planu, Hrvatska će imati na raspolaganju oko 140 milijuna eura iz europskih fondova za migracije i granice – 37,4 milijuna eura iz Fonda za azil, migracije i integraciju te 102,6 milijuna eura iz Instrumenta za potporu upravljanju granicama i viznoj politici. Dodatna sredstva osigurat će se iz državnog proračuna.
Migracije kao izazov i prilika
Pad broja stanovnika, iseljavanje mladih i starenje populacije već godinama stvaraju manjak radne snage u gotovo svim sektorima. Hrvatska, poput drugih članica EU-a, sve više ovisi o stranim radnicima, a dolazak migranata i azilanata sve se češće promatra i kao demografska i gospodarska prilika.
Trenutačna migracijska politika, koja se uglavnom oslanja na privremeni uvoz radnika, nije dugoročno održiva, upozorava Dražen Živić, posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva iz Instituta „Ivo Pilar“.
„Migracijski pritisak neće nestati, jer krizna žarišta u svijetu nisu nestala. Pritom, krijumčarenje ljudi ostaje unosan posao koji će i dalje hraniti ilegalne kanale dolaska“, kaže Živić, ističući da Europa mora pronaći odgovore koji nadilaze privremene mjere i žičane ograde.
Potrebne brže procedure i nova dimenzija pristupa
Živić naglašava važnost učinkovitije administracije kako bi se legalni dolasci ubrzali, a potencijalni migranti koji žele raditi u Europi ne bi odustajali zbog sporih i kompliciranih procedura.
„To ne znači manje kontrole, nego pametniji i učinkovitiji sustav“, dodaje, ističući i „treću dimenziju migracija“ – humanitarnu i sigurnosnu: brojni migranti stradavaju na putu, dok u nekim slučajevima dolazi i do nesigurnosti u lokalnim zajednicama.
Olakotna okolnost za Hrvatsku je ulazak Rumunjske i Bugarske u Schengen, što rasterećuje južne i istočne granice. No migracijski pritisak, osobito preko Zapadnobalkanske rute, i dalje ostaje ozbiljan izazov.
Rješavanje uzroka, ne samo posljedica
Prema Živiću, Europa i dalje previše pažnje posvećuje posljedicama migracija, a premalo samim uzrocima.
„Svi se bave posljedicama, a ne uklanjaju se uzroci. Rješenje nije žica na granici, nego poboljšanje uvjeta života u zemljama iz kojih ljudi odlaze. To je teže i skuplje, ali jedini način da se migracijski pritisak trajno smanji“, objašnjava.
Bolja integracija onih koji su već došli također je ključna. Kao primjer navodi više od 20 tisuća Ukrajinaca koji trenutačno borave u Hrvatskoj.
„Ne smijemo ih zatvarati u izolirane zajednice, već ih poticati da Hrvatsku dožive kao svoj drugi dom. Integracija mora biti obostrana – i oni trebaju prihvatiti Hrvatsku, a mi njih“, zaključuje Živić.
Hrvatski plan do 2030. pokušava spojiti tri ključne točke – kontrolu, integraciju i humanost.
Uspije li ostvariti ravnotežu između sigurnosti granica i otvorenosti društva, Hrvatska bi mogla postati primjer kako migracije, ako se njima mudro upravlja, mogu postati prilika, a ne prijetnja.
Zoran / TV Wien
