Europa ponovno ulazi u razdoblje pojačanog straha od mogućeg novog migrantskog vala. Nakon nekoliko godina relativnog zatišja, upozorenja iz Bruxellesa i redovni izvještaji Frontexa jasno sugeriraju: pritisak na vanjske granice Europske unije raste, a stanje sve više podsjeća na razdoblje uoči velike krize 2015. godine.
Europska komisija poziva države članice na pojačani oprez, jačanje granične sigurnosti i ubrzano donošenje novog Pakta o migracijama i azilu. No, iza službenih izjava stoji stari problem – EU i dalje nema zajednički odgovor na pitanje što migracijska politika zapravo jest.
Balkanska ruta ponovno aktivna
Najveći rast nezakonitih prelazaka zabilježen je na tzv. balkanskoj ruti. Humanitarne organizacije na terenu u Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji i BiH upozoravaju da se broj migranata ponovno povećava, a kretanje traje mjesecima. BiH i Srbija i dalje su tampon-zona, dok je Hrvatska prva crta obrane Schengena.
Unatoč službenim brojkama koje pokazuju blagi pad nezakonitih ulazaka, hrvatski policijski izvori tvrde da stvarni pritisak ne jenjava. Migracijski valovi više nisu sezonski – postali su konstanta.
Hrvatska u osjetljivoj ulozi čuvara granice EU-a
Ulaskom u Schengen, Hrvatska je preuzela jednu od najzahtjevnijih europskih uloga: osigurati vanjsku granicu EU-a na najpropusnijem dijelu kontinenta.
Suradnja Zagreba sa Sarajevom i Beogradom službeno se naziva “dobrom”, no na terenu to često izgleda drugačije. Institucionalne blokade u BiH i političko balansiranje Srbije između EU i istoka stvaraju praznine koje migracijske mreže vrlo brzo popunjavaju.
Sigurnosni stručnjaci upozoravaju da se Europa fokusirala na rat u Gazi, dok se daleko veći migracijski potencijal stvara u Africi. Nigerija, DR Kongo, Sudan i Etiopija bilježe masovne pomake stanovništva, najčešće prema sjeveru i Mediteranu.
Europa ovisi o migrantima, ali se od migracija – boji
Bivši ministar vanjskih poslova Božo Kovačević upozorava da je Europa danas u paradoksalnoj situaciji:
“Europa je demografski iscrpljena i bez migranata se ne može održati. Ali raspoloženje javnosti se promijenilo – empatija iz 2015. zamijenjena je averzijom. Vlade će morati provoditi uravnoteženu migracijsku politiku, sviđalo im se to ili ne.”
Naglašava i razliku u percepciji izbjeglica:
“Odnosi se potpuno razlikuju prema Ukrajincima u odnosu na migrante iz Afrike ili Azije. No nestabilnost u Ukrajini može donijeti nove valove izbjeglica i prema Europi.”
Kovačević upozorava i da su krizna žarišta – od Nigerije do Konga – već sada generatori migracija koje će neminovno stizati do EU.
Gaza i Bliski istok – sukob koji nema izlaz
Rat u Gazi dodatno destabilizira regiju. Kovačević podsjeća da politika Donalda Trumpa nije uspjela donijeti mir, dok izraelski premijer Netanyahu ostaje fokusiran na vojnu operaciju bez jasnog političkog rješenja. Takve krize povijesno potiču masovne pokrete stanovništva koje Europa teško kontrolira.
Hrvatska između EU-obveze i realnosti na terenu
Europska unija često šalje kontradiktorne poruke: poziv na solidarnost stoji uz poziv na zatvorene granice. Hrvatska je u sredini – pravno odgovorna, politički izložena i fizički prva na udaru.
Sigurnosni analitičari upozoravaju da EU ulazi u razdoblje u kojem humanitarna i sigurnosna politika više ne mogu biti odvojene.
Europa stoji na raskrižju: moralna obveza prema ljudima koji bježe od ratova sukobljava se s političkim pritiscima birača koji traže strože mjere.
A Hrvatska, iako zemlja malog teritorija, postala je ključni igrač u održavanju balansa između te dvije krajnosti.
Zoran / TV Wien
