Herbert Kickl i ovaj je put isporučio ono što austrijska politička scena od njega već naviknuto očekuje: napad, upozorenje, fraza koja će dobro zvučati u naslovima — i pokoji populistički udarac upakiran u retoriku “spasitelja naroda”. U četvrtak je, zajedno s glasnogovornikom za stanovanje Michaelom Oberlechnerom, trebao govoriti o pristupačnom stanovanju. No, tema stanovanja na trenutak je postala sporedna, jer se Kickl najprije obračunao s – praktički svima.
Prema podacima koje navodi “Heute”, nacionalni deficit mogao bi dosegnuti 4,9 posto BDP-a, što je oko dvije milijarde eura više nego što je planirano. Kickl je to odmah proglasio “proračunskom katastrofom” i “proračunom za kantu za smeće”. Rečenica koja je, naravno, spremno odjeknula u medijima. Kada Kickl daje usporedbe, rijetko su suptilne.
Uz to je poručio da je “gubitnički semafor” – odnosno koalicija – nametnuo dodatni teret građanima, te da je riječ o “kršenju povjerenja”. Kicklova kritika, očekivano, nije stala samo na brojkama. “U najboljem slučaju možemo očekivati stagnaciju”, rekao je, dodajući da gospodarski uzlet ne vidi ni “pod povećalom”.
Očekivano, ni kancelar nije prošao bez uvreda. “Kancelar ne vodi. Kad bi vodio, imao bi vlastitu stranku pod kontrolom.” Aluzija na slučaj s predsjednikom Gospodarske komore Haraldom Mahrerom bila je jasna — i namjerna. Kickl se već dugo pozicionira kao onaj koji “govori naglas ono što drugi šapću”, i čini to uvijek kroz dvije poruke: da je on jedini koji razumije narod, i da su svi drugi dio problema.
U jednom trenutku izjavio je i da Austrija zapravo nema vladu: “To je labava, nekoordinirana skupina ministarskih imitatora.” Ovakve formulacije nisu slučajne — one su dio njegovog političkog brenda. Malo ironije, malo dramatike, malo “spasa nacije”. I svaki put barem jedan citat koji se sutradan vrti posvuda.
Najjači udarac došao je pri kraju: “Ova vlada je mrtva.” Kickl tvrdi da nije upoznao niti jednu osobu koja vjeruje da je aktualna vlada sposobna izvesti zemlju iz krize. Prema njemu, radi se o “ubojici nade”. I, kako to često biva u njegovim nastupima, naglasio je da bi vlada — ako bi “doista bila spremna preuzeti odgovornost” — trebala odmah dati ostavku.
Možda Kickl u brojkama ponekad ulovi pravo mjesto za kritiku, možda ponekad i ima valjan argument — ali način na koji ih isporučuje ostaje uvijek isti: politički teatar s jasnim ciljem. Oštrica koja reže glasno, pa čak i kada tema konferencije nije politika nego stanovanje. A sve to, naravno, uoči nove godine u kojoj će se boriti za glasove onih kojima je ovakav stil upravo ono što žele čuti.
Zoran / TV Wien
