Hrvatska uvodi stroga pravila za smještaj stranih radnika: ograničenja po stanu, kvadraturi i najamnini

Hrvatska po prvi put detaljno regulira smještaj stranih radnika. Novi Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja, koji je Ministarstvo unutarnjih poslova uputilo u javno savjetovanje, uvodi ograničenja koliko stranih radnika smije živjeti u jednom stanu, koliko ih maksimalno može biti u kući određene kvadrature i pod kojim uvjetima uopće smiju boraviti u zgradi. Istovremeno, ograničava se visina najamnine i propisuju dodatni uvjeti za ulazak u zemlju.

Zašto Hrvatska pooštrava uvjete za boravak stranih radnika?

U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je doživjela snažan porast broja stranih radnika iz trećih zemalja – od građevine i turizma do logistike, proizvodnje i uslužnih djelatnosti. Paralelno s tim, mediji i inspekcije bilježili su sve više slučajeva u kojima je desetke radnika bilo smješteno u prenapučenim i neadekvatnim stanovima ili kućama, često bez dovoljno sanitarija, grijanja ili osnovnih uvjeta za život.

Dosadašnji propisi bili su vrlo općeniti – postojale su kvadrature po osobi za sezonske radnike, ali nije bilo jasno definiranih ograničenja za “obične” radne dozvole, niti mehanizma da stanari zgrada utječu na situacije kad netko od stanova postane de facto mini-dormitorij za radnike.

Maksimalno četiri radnika bez suglasnosti susjeda: novo pravilo u zgradama

Jedna od najosjetljivijih novosti tiče se stanova u stambenim zgradama. Pravilnik propisuje da će, u slučaju da u jednom stanu boravi više od četiri strana radnika koji nisu članovi iste obitelji, vlasnik stana za to morati imati pisanu suglasnost većine ostalih stanara u zgradi.

Bez te suglasnosti, u stan se jednostavno ne smije useliti veći broj stranih radnika. Istovremeno, uvodi se i gornja granica: u jednom stanu može biti najviše osam stranih radnika, čak i ako je kvadratura stana veća od minimalno propisane.

Ovakvo rješenje formalno je objašnjeno kao pokušaj da se spriječi “getoizacija stranih radnika” i održe normalni uvjeti života u stambenim zgradama. Kritičari, međutim, već upozoravaju da se otvara prostor za selektivne pritiske i moguće zloporabe, osobito u zgradama gdje je dio stanara protiv dolaska stranaca ne zbog uvjeta, nego zbog predrasuda.

Kuća od 150 m² – najviše 10 radnika, 300 m² – najviše 20

Novi pravilnik uvodi i jasna ograničenja za kuće u kojima se smještaju radnici. Tako će u kući od:

• 150 m² moći biti smješteno najviše 10 stranih radnika
• 300 m² – najviše 20 radnika

Dosad je za sezonske radnike vrijedilo pravilo od 14 kvadrata po radniku, uz dodatnih 6 kvadrata za svaku sljedeću osobu. Sada se ta formula širi na sve državljane trećih zemalja, bez obzira na to jesu li sezonski ili stalni radnici.

Kakav smještaj radnici moraju imati: više od krova nad glavom

Pravilnik detaljno propisuje kakav prostor uopće smije služiti kao smještaj za strane radnike. Osim osnovnih uvjeta poput:

• sanitarni čvor i tekuća voda
• struja i grijanje

sada se dodatno traži:

• dovoljno dnevnog svjetla u prostorijama
• odgovarajuća umjetna rasvjeta
• mogućnost prozračivanja (prozori, krovni prozori)
• namještaj i oprema za pripremu hrane – hladnjak, štednjak, sudoper – osim ako postoji zajednička kuhinja

Ideja je jasna: spriječiti da radnici žive u improviziranim, mračnim i nehigijenskim prostorima koji se formalno vode kao “smještaj”, a u praksi više nalikuju na skladište s madracima.

Najamnina ne smije prelaziti 30% plaće radnika

Ostaje na snazi i pravilo koje je već postojalo kod sezonskih radnika: najamnina ne smije biti viša od 30% plaće radnika. Razlika je u tome što se ovo ograničenje sada širi na sve strane radnike.

Ministarstvo unutarnjih poslova u obrazloženju ističe da se time želi spriječiti da radnici završe u situaciji gdje formalno imaju plaću, ali im nakon odbitka “najamnine” i ostalih troškova praktički ne ostaje ništa. Također, naglašava se da je cilj izbjeći prekomjerno iskorištavanje radne snage kroz preplaćeni smještaj koji poslodavci ili posrednici naplaćuju kao “uslugu”.

MUP: “Želimo izbjeći getoizaciju i osigurati bolju integraciju”

U službenom obrazloženju pravilnika MUP navodi da se uvjeti uvode kako bi se osigurali primjereni životni uvjeti za strane radnike i kako bi se izbjegla “getoizacija strane radne snage”. Ideja je da se radnici ne koncentriraju u velikom broju u pojedinim stanovima i ulicama, nego da imaju realnu mogućnost uključivanja u zajednicu i normalan svakodnevni život.

Međutim, dio stručnjaka za migracije i ljudska prava već upozorava da će se u praksi tek vidjeti hoće li nova pravila doista olakšati integraciju ili će postati dodatna prepreka – osobito ako poslodavci i iznajmljivači pokušaju “zaobići” regulativu prijavom manjeg broja stanara nego što stvarno boravi u stanu.

Potvrda o cijepljenju, zdravstveno stanje i A1 hrvatski jezik

Uz uvjete smještaja, pravilnik i prateći Zakon o strancima donose i niz novih obveza za one koji žele raditi i dulje boraviti u Hrvatskoj. Uvodi se:

• potvrda o cijepljenju – kao dio zdravstvene dokumentacije pri ulasku u zemlju
• potvrda o zdravstvenom stanju – kako bi se procijenila sposobnost za rad i boravak
• obveza poznavanja osnova hrvatskog jezika (A1 razina) za dulji boravak i rad, prema predloženim izmjenama Zakona o strancima

Time Hrvatska šalje poruku da očekuje više od “čiste radne snage” – traži barem minimalnu jezičnu i društvenu integraciju, ali i preuzima dio kontrole nad zdravstvenim aspektom migracije.

Što slijedi: javno savjetovanje, primjena i prve inspekcije

Pravilnik je trenutačno u javnom savjetovanju, što znači da poslodavci, sindikati, lokalne zajednice i udruge mogu poslati svoje primjedbe i prijedloge. Nakon usvajanja, preostaje pitanje kako će se nova pravila provoditi na terenu: hoće li inspekcije imati kapaciteta za nadzor, hoće li stanari u zgradama doista koristiti pravo veta, te kako će se poslodavci prilagoditi strožim uvjetima smještaja.

Jedno je sigurno: s obzirom na to da hrvatsko gospodarstvo sve više ovisi o radnicima iz trećih zemalja, svaki novi propis koji se tiče njihova boravka i rada imat će direktan utjecaj na tržište rada, stanogradnju, najamnine, ali i na svakodnevni život susjeda s kojima će dijeliti ulice i zgrade.

Zoran / TV Wien