Trilateralna komisija u Beču: Što je Lagarde poručila, a što znači Plenkovićev panel o europskom samopouzdanju

Europski sastanak Trilateralne komisije u bečkom Hofburgu ove je godine okupio politički i financijski vrh
kontinenta. U jednoj dvorani predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde govori o odnosu fiskalne
politike i rasta, u drugoj hrvatski premijer Andrej Plenković raspravlja o “novom europskom samopouzdanju”.
Skup je zatvoren za javnost, no dio poruka ipak je vidljiv – kroz službene govore i kalendare institucija.

Što je Trilateralna komisija i zašto se sastaje u Beču?

Trilateralna komisija je neformalni forum osnovan 1970-ih, koji okuplja političare, gospodarstvenike i akademike iz
Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Europska skupina danas broji više od 180 članova iz država članica Europske unije
i nekoliko susjednih zemalja. Cilj je otvorena rasprava o dugoročnim trendovima – od sigurnosti do ekonomije – izvan
klasičnih, protokolarnih formata.

Beč je za takav susret logičan izbor. Grad je sjedište važnih međunarodnih organizacija kao što su UN u Beču, OSCE
i IAEA, a Hofburg je naviknut na summite na kojima se isprepliću diplomacija, sigurnost i ekonomija. Susret
Trilateralne komisije uklapa se u tu bečku tradiciju “diskretne međunarodne politike”.

Lagarde u Beču: Europa nije talac duga, ali prijeti joj “fiskalna stagnacija”

U službeno objavljenom govoru s bečkog skupa Christine Lagarde se vraća na odnos vlada i središnjih banaka.
Podsjeća da su centralne banke povijesno nastajale kako bi financirale države, ali da iskustvo inflacijskih epizoda
pokazuje koliko je važno da novčana politika ostane neovisna.

U prvom dijelu govora Lagarde analizira razdoblje pandemije: fiskalna i monetarna politika djelovale su zajedno,
s masovnim programima otkupa obveznica i izvanrednim državnim potporama. To je omogućilo da se gospodarstvo eurozone
vrati na pretkriznu razinu u samo nekoliko kvartala, ali po cijenu javnog duga koji je porastao za oko petnaest
postotnih bodova BDP-a. Istovremeno, ECB je kasnije bez zadrške podigao kamatne stope i krenuo u smanjenje bilance,
čime je poslana poruka da fiskalna politika nije “zarobila” središnju banku.

U drugom dijelu Lagarde opisuje drukčiju vrstu problema: ne toliko kršenje fiskalnih pravila, koliko način na koji
se režu i raspoređuju proračuni. Novi okvir EU-a dopušta državama da prilagodbu duga rastegnu na dulje razdoblje,
ako se obvežu na reforme i javna ulaganja koja podižu produktivnost. No, samo manjina zemalja koristi tu mogućnost.
Rezultat može biti scenarij u kojem se javne financije sređuju na način koji guši potencijal rasta – začarani krug
koji ona naziva rizikom “fiskalne stagnacije”.

Kao ilustraciju navodi primjer: kad bi članice eurozone preusmjerile tek mali dio postojećih rashoda u istraživanje,
razvoj i obrazovanje, učinci na produktivnost i dugoročnu razinu BDP-a bili bi znatno veći od same uštede. U isto
vrijeme, Europa ima ogromne potrebe za ulaganjima u energetsku tranziciju, digitalizaciju i obranu, procijenjene na
dodatne stotine milijardi eura godišnje. Takve brojke javni sektor sam ne može iznijeti, pa Lagarde poziva na jače
korištenje zajedničkih EU instrumenata i privlačenje privatnog kapitala.

“Central Banks in a Changing World”: što se od središnjih banaka očekuje nakon Beča

Sam naziv sesije u kojoj je Lagarde nastupila – “Central Banks in a Changing World” – govori o kontekstu. Središnje
banke danas ne balansiraju samo inflaciju i rast, nego istovremeno žive s:

• visokim javnim dugom nakon pandemije i energetskog šoka,
• potrebom za ogromnim investicijama u zelenu i obrambenu tranziciju,
• političkim pritiscima da zadrže niske kamate, ali i stabilne cijene,
• sporijim rastom i starenjem stanovništva u Europi.

Lagardein bečki govor šalje signal da ECB želi ostati čvrsto u sferi svoje neovisnosti, ali i da monetarna politika
sama ne može riješiti dugoročne izazove. Bez pametnije fiskalne politike – reformi i ulaganja u produktivne sektore –
Europa riskira godinama plutati u zoni slabog rasta i stalnih političkih tenzija oko proračuna.

Plenkovićev panel: “Prema novom europskom samopouzdanju” – što službeno znamo

Za razliku od Lagarde, hrvatski premijer Andrej Plenković nastupio je u formatu panela. Prema službenoj objavi
Vlade RH, sudjelovao je zajedno s luksemburškim premijerom Lucom Friedenom na raspravi naslovljenoj “Prema novom
europskom samopouzdanju”, održanoj u Hofburgu u okviru europskog sastanka Trilateralne komisije.

Sadržaj rasprave nije objavljen u obliku transkripta, što je uobičajeno za ovakve forume zatvorenog tipa. No, već
sam naslov panela upućuje na ključne teme:

• može li Europa nastupati sigurnije i samostalnije u odnosu na SAD, Kinu i Rusiju,
• kako zadržati jedinstvo Unije u podršci Ukrajini i paralelno graditi novu sigurnosnu arhitekturu,
• koliko proširenje EU-a – uključujući Zapadni Balkan i Ukrajinu – traži promjenu pravila igre,
• kako spojiti pritisak na veće vojne i energetske izdatke s ograničenim proračunima država članica.

Budući da nema objavljenog govora, korektno je reći da ne znamo točno kojim se formulacijama Plenković poslužio u
Beču. Sigurno je tek da se Hrvatska, kao nova članica europodručja i Schengena, pojavljuje u krugu lidera koji
raspravljaju o pozicioniranju Europe u sljedećem desetljeću – i da će se dio tih rasprava preliti u buduće odluke EU-a.

Zašto je bečki sastanak važan za Europu – i za Hrvatsku

Bečki susret Trilateralne komisije sam po sebi neće promijeniti europsku politiku preko noći. No, govori i paneli
koji se ondje drže često su rani signal smjera u kojem se pomiču ključni akteri – od središnjih banaka do vlada
država članica.

Lagarde je u Beču jasno dala do znanja da Europa nema problem samo s razinom duga, nego i s kvalitetom javne potrošnje
i nedovoljnom spremnošću da se zajednički financiraju projekti s visokim povratom, posebno u obrani, istraživanju i
inovacijama. Istovremeno, panel o “novom europskom samopouzdanju” poruka je da Unija traži način kako biti manje
reaktivna, a više strateški samostalna.

Za Hrvatsku, prisutnost u takvim raspravama znači priliku da se njezini interesi – od sigurnosti jugoistoka Europe
do energetske povezanosti i turizma – ucrtaju u širu sliku buduće Europe. Koliko će se toga pretočiti u konkretne
odluke, ovisit će o narednim summitima i pregovorima. Ali činjenica da se ključne rečenice o dugu, rastu i samopouzdanju
Europe danas izgovaraju u Beču, u društvu u kojem sjedi i hrvatski premijer, pokazuje da je Hofburg i dalje jedno
od mjesta gdje se piše nacrt europske politike.

Foto : Andrej Hanzekovic/ECB / Florence 2025