Europski mirovni plan za Ukrajinu: radikalno drugačiji od američkog, bez predaje teritorija Rusiji

INTRIGANTNI PRIJEDLOZI

Dok američka administracija gura kontroverzni 28-točkasti mirovni plan za Ukrajinu, kojeg je Kijev nazvao ponižavajućim, ključne europske zemlje odgovorile su vlastitim, radikalno drukčijim prijedlogom. Europski dokument naglašava poštivanje ukrajinskog suvereniteta, ne traži predaju teritorija Rusiji i dopušta Kijevu znatno veću vojsku te otvorena vrata NATO-u – barem na dugom roku.

Američki plan: predaja teritorija, manja vojska i teške političke cijene

Prošli tjedan u javnost je procurio američki dokument s 28 točaka kojim Washington pokušava definirati kraj rata u Ukrajini. Plan, koji su prvi detaljno opisali američki i britanski mediji, predviđa da Ukrajina prepusti dio teritorija Rusiji, smanji broj vojnika i odustane od progona ruskih ratnih zločinaca na međunarodnoj razini. :contentReference[oaicite:1]{index=1}

Prema tom prijedlogu, ukrajinska vojska bila bi ograničena na manji broj aktivnih vojnika, a Kijev bi praktično bio gurnut u status trajno demilitarizirane tampon-zone između Rusije i ostatka Europe. Plan također ne predviđa jasan put prema NATO članstvu, nego ostavlja Ukrajinu u sivoj zoni – preblizu Rusiji da bi bila sigurna, predaleko NATO-u da bi bila zaštićena.

Dodatnu buru izazvalo je otkriće da je plan nastao u uskom krugu oko predsjednika Donalda Trumpa, uz ključnu ulogu ruskog izaslanika Kirila Dmitrijeva i Trumpovog posebnog savjetnika Stevea Witkoffa, što je dodatno pojačalo dojam da se Kijev i europski saveznici nalaze pred gotovo gotovim činom. :contentReference[oaicite:2]{index=2}

Europski protuprijedlog: prekid vatre na liniji fronte i poštivanje suvereniteta

Zatečene američkom inicijativom i isključenjem iz procesa, ključne europske zemlje – prije svega Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo – vrlo su brzo sastavile alternativni mirovni plan koji su u Ženevi predstavili američkim i ukrajinskim pregovaračima. :contentReference[oaicite:3]{index=3}

U europskoj verziji pregovori o teritoriju dolaze tek nakon dogovorenog prekida vatre, i to na sadašnjoj liniji bojišnice. Drugim riječima, nitko od Ukrajine ne traži da formalno prizna ruske aneksije, ali se polazi od realnosti na terenu – zamrznute fronte – uz pretpostavku da će se konačan status spornih područja rješavati kasnije, uz međunarodno jamstvo.

Za razliku od američkog dokumenta, europski plan ne traži povlačenje ukrajinske vojske iz gradova u Donbasu niti isključuje NATO kao mogućnost. U tekstu se priznaje da “oko članstva nema konsenzusa danas”, ali vrata se ne zatvaraju zauvijek – ključna razlika u političkoj filozofiji Bruxellesa i Washingtona.

Zaporiška nuklearka, 800.000 vojnika i zamrznuta ruska imovina

U europskom dokumentu nalaze se i vrlo konkretne, tehnički intrigantne točke:

• Zaporiška nuklearna elektrana bila bi stavljena pod nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Proizvodnja električne energije dijelila bi se između Ukrajine i Rusije, čime bi se smanjio rizik da nuklearka ostane taoc rata. :contentReference[oaicite:4]{index=4}
• Ukrajinska vojska smjela bi imati do 800.000 vojnika, osjetno više nego što predviđa američki plan, a dovoljno da zemlja ostane vojno vjerodostojna i nakon prekida vatre. :contentReference[oaicite:5]{index=5}
• zamrznuta ruska imovina u Europi i šire služila bi za obnovu Ukrajine, uz jasno definirane mehanizme nadzora i raspodjele sredstava; popuštanje sankcija Moskvi bilo bi moguće tek ako se pokaže da poštuje “održivi mir”. :contentReference[oaicite:6]{index=6}
• u optimističnom scenariju, Rusiji bi se – tek nakon provjere provedbe mirovnog sporazuma – otvorio put natrag u format G8, ali uz mogućnost brzog “snap-back” vraćanja sankcija ako prekrši dogovor. :contentReference[oaicite:7]{index=7}

Ukratko, dok američki plan teži brzom “zatvaranju” rata po cijenu ukrajinskih ustupaka, europski naglasak je na kontroliranom zamrzavanju fronte i dugoročnim sigurnosnim i ekonomskim mehanizmima.

Tko je pisao američki plan? Moskva u sjeni Washingtona

Dodatni šok u europskim prijestolnicama izazvalo je otkriće da je američki dokument nastao u uskom krugu posrednika bliskih i Trumpu i Moskvi. Prema medijskim izvješćima, ključni autori su Kiril Dmitrijev, izaslanik ruskog predsjednika Vladimira Putina, i Trumpov povjerljivi savjetnik Steve Witkoff. :contentReference[oaicite:8]{index=8}

To je pojačalo sumnje da plan više reflektira ruske interese nego ukrajinske, a europski čelnici javno su poručili da dokument “zahtijeva dodatni rad”. Poljski predsjednik Donald Tusk ironično je komentirao kako bi “bilo korisno znati tko je stvarno autor plana i gdje je napisan”, aludirajući upravo na Moskvu.

Trump traži “zahvalnost”, Zelenski govori o “nemogućem izboru”

Dok su se pregovori u Ženevi zahuktavali, predsjednik Donald Trump poslao je još jednu poruku Kijevu, optuživši Ukrajinu da “nije pokazala nikakvu zahvalnost” za američke napore oko mira. Istovremeno je poručio da će se ukrajinskom vodstvu njegov plan “morati svidjeti”. :contentReference[oaicite:9]{index=9}

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odgovorio je pomirljivijim tonom, istaknuo da je “osobno zahvalan” za američku vojnu pomoć – posebno za sustave Javelin – ali je upozorio da se njegova zemlja nalazi pred “nemogućim izborom”: ili prihvatiti duboku povredu suvereniteta, ili riskirati gubitak ključnog partnera u Washingtonu.

“Krvoproliće se mora zaustaviti i moramo osigurati da se rat nikada više ne rasplamsa”, poručio je Zelenski, ali je jasno dao do znanja da predaja teritorija Rusiji nije opcija koju ukrajinsko društvo može prihvatiti.

Ukrajinsko društvo: zamrznuta fronta kao kompromis, ali bez predaje teritorija

Ukrajinski politolog Oleksij Haran smatra da bi većina građana, iako iscrpljena ratom, vjerojatno podržala europsku verziju mirovnog plana: zamrznuta fronta kao težak, ali nužan kompromis – pod uvjetom da se ne priznaje ruska aneksija. Prema njegovim riječima, “svaki mirovni dogovor nije o Zelenskom, nego o ukrajinskom narodu i njegovoj ideji države”.

Upravo zato europski plan, koji nastoji spojiti realnost na terenu i načelo teritorijalnog integriteta, Kijevu nudi nešto što američki prijedlog nema: mogućnost da rat stane, a da se Ukrajina ne osjeti službeno poraženom i raskomadanom.

Dok pregovori u Ženevi traju, a G20 u Južnoj Africi postaje pozornica za diplomatsku borbu oko toga kako okončati rat, razlika između američkog i europskog pristupa sve je vidljivija. Washington želi brzi dogovor, pa i po cijenu ukrajinskih ustupaka, dok Europa pokušava spriječiti da mirovni sporazum postane presedan koji nagrađuje agresiju. U sredini je Ukrajina – zemlja koja se brani već godinama i koja sada, više nego ikad, mora paziti da mir na papiru ne postane pozivnica za neki budući rat.

Zoran / TV Wien