Gotovi pregovori u Ženevi, ali Moskva šuti: Kremlj tvrdi da novi mirovni plan nije ni vidio

SAD i Ukrajina u Ženevi su dogovorili “dopunjeni i dorađeni” mirovni okvir za okončanje rata, a Bijela kuća poručuje da nacrt sada bolje odražava interese Kijeva. No iz Moskve stiže hladan tuš: Kremlj tvrdi da službeni dokument još nije ni primio i da za ovaj tjedan nema planiranih razgovora s Amerikancima.

Pregovori završeni, ali proces tek kreće

Svi ključni pregovarači u nedjelju navečer napustili su Ženevu. Američki državni tajnik Marco Rubio otputovao je natrag u Washington, a ukrajinska delegacija vratila se u Kijev. Službena poruka iz zajedničke izjave glasi: razgovori su bili “iznimno produktivni”, nacrt je “dopunjen i dorađen”, a rad se nastavlja u idućim danima.

Rubio pritom naglašava da je riječ o procesu koji traje već tri tjedna, te da preostaju uglavnom “tehnička pitanja” – iako se iza tog diplomatskog rječnika kriju vrlo političke stvari: sigurnosna jamstva za Ukrajinu, status Donbasa, veličina ukrajinske vojske i dugoročna uloga NATO-a.

Od prvog, kontroverznog nacrta do “dopunjenog” mirovnog plana

Prvi, 28-točkovni američki nacrt izazvao je šok u Kijevu i nelagodu u europskim prijestolnicama. Dokument je predviđao formalne teritorijalne ustupke Rusiji u Donbasu, oštro ograničavanje ukrajinskih oružanih snaga i duboko uvjetovan put prema NATO-u. Dio europskih dužnosnika otvoreno ga je opisivao kao “kapitulaciju” i “prepisani ruski popis želja”.

Kao odgovor, europske zemlje su izradile svoj protuprijedlog. U njemu:

• razgovori o teritoriju polaze od postojeće crte bojišnice, a ne od unaprijed zadane karte;
• Ukrajina bi imala veću vojsku nego u američkom nacrtu (do 800.000 vojnika umjesto 600.000);
• zamrznuta ruska imovina koristila bi se za obnovu Ukrajine, uz postupno ukidanje sankcija tek ako se pokaže da Moskva poštuje mir;
• status Ukrajine prema NATO-u ostaje otvoren, ali uz ograničenja stalnog raspoređivanja savezničkih snaga.

Upravo ti elementi sada se, prema navodima sudionika pregovora, djelomično ugrađuju u “dopunjeni” američko-ukrajinski nacrt – dokument koji Kijev može barem nastaviti razmatrati, umjesto ga odmah odbaciti.

Zelenski između crvenih linija i američkog pritiska

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svojim je porukama jasan: glavna prepreka je Putinov zahtjev za pravnim priznanjem okupiranih teritorija. “Granice se ne mogu mijenjati silom”, poručuje, uz upozorenje da Moskva želi potvrdu ne samo od Ukrajine nego i od cijelog svijeta.

Istovremeno, Kijev je svjestan da se američko strpljenje ne proteže unedogled. Washington sve otvorenije daje do znanja da neće beskonačno financirati rat, a u pozadini stoji neugodna poruka: ako Ukrajina ne prihvati “realan dogovor”, mogla bi se suočiti s postupnim povlačenjem američke vojne pomoći.

Između crvenih linija obrane teritorija i pritiska najvažnijeg saveznika, Zelenski pokušava zadržati barem dvije stvari na stolu: oslobađanje svih ratnih zarobljenika i povrat otete ukrajinske djece, te korištenje zamrznute ruske imovine kao jasnu poruku da agresor plaća cijenu rata.

Moskva šuti – ili glumi da šuti?

Upravo taj ruski “neslužbeni” pristup otvara najveće pitanje cijelog procesa. Dok SAD i Ukrajina dogovaraju nacrt, a Europljani ugrađuju svoje zahtjeve, država koja drži okupirani teritorij formalno uopće nije u sobi. Bez ruske odluke o prihvaćanju, odbijanju ili protunacrtu, svi papiri ostaju – tek pregovaračke pozicije.

Kremlj time dobiva dvostruku korist. S jedne strane, ruska vojska nastavlja operacije na terenu i stvara dodatni pritisak na Kijev. S druge, Moskva promatra kako se unutar zapadnog bloka lome koplja oko toga koliko daleko ići u ustupcima i tko će snositi političku cijenu budućeg dogovora.

Tri pitanja koja će odlučiti budućnost plana

U sljedećim danima nacrt će kružiti između Washingtona, Kijeva i europskih prijestolnica – a u nekom trenutku morat će, barem formalno, doći i do Moskve. Hoće li od “dopunjenog okvira” zaista nastati mirovni sporazum, ovisit će o tri ključna odgovora:

• Koliki pritisak će SAD nastaviti vršiti na Ukrajinu da prihvati bolne ustupke, i gdje je crta koju Kijev ne može prijeći bez gubitka legitimiteta kod vlastitih građana.
• Hoće li Europa pristati na aranžman koji doživljava kao previše proruski, ili će uspjeti progurati verziju u kojoj je ukrajinski suverenitet jače zaštićen, a europska sigurnost ozbiljnije uzeta u obzir.
• Hoće li se Kremlj uopće službeno uključiti u ovaj proces, ili će ga koristiti kao diplomatski rekvizit dok na terenu pokušava izboriti povoljnije početne pozicije za neki budući, možda sasvim drukčiji dogovor.

Zoran / TV Wien