Plenković iz Europe dobio hladan tuš: Hrvatska zadnja po mlijeku, pri dnu po suncu

Dok se u Banskim dvorima hvali rekordnim brojkama turizma i rasta, Eurostat i energetske statistike šalju puno neugodniju poruku.
Hrvatska je danas zadnja u Europskoj uniji po samodostatnosti u kravljem mlijeku, s tek oko 40 % vlastite proizvodnje, i na samom je začelju EU kada je riječ o struji iz sunca, iako ima jedno od najboljih geografskih polazišta u Europi.

U četvrtak je Eurostat objavio najnovije podatke o mlijeku, a domaće brojke zvuče kao ozbiljan alarm:
Hrvatska je lani proizvela oko 477.000 tona svježeg kravljeg mlijeka, uz samodostatnost od samo 40 posto – najmanje u cijeloj Europskoj uniji, čiji prosjek iznosi oko 115 posto.

Mlijeko: zadnja u EU, ovisna o uvozu i susjedima

Prema novim podacima, Hrvatska je u 2024. proizvela oko 477.000 tona svježeg kravljeg mlijeka. Istovremeno, Europska unija na razini 27 članica proizvodi više od 160 milijuna tona i time je daleko najveći proizvođač mlijeka na svijetu, s Njemačkom na čelu koja sama daje gotovo 34 milijuna tona godišnje.

Usporedba sa susjedima dodatno boli:

• Slovenija: oko 611.000 tona svježeg mlijeka – oko 28 % više od Hrvatske.
• Srbija: oko 1,38 milijuna tona – gotovo tri puta više od Hrvatske.
• Luksemburg: oko 486.000 tona, iako je teritorijalno manji od jedne hrvatske županije.

Istovremeno, Hrvatska uvozi oko 700.000 litara mlijeka dnevno. Samo u prvih osam mjeseci ove godine uvezeno je oko 165.000 tona mlijeka, ponajviše iz Mađarske, Slovenije i Poljske.

Rekordne dobiti mljekara, pad broja krava i proizvođača

Dok nacionalna proizvodnja tone, veliki prerađivači broje rekordne prihode i profite. Prema javno dostupnim financijskim izvještajima, Vindija je u 2024. ostvarila oko 492 milijuna eura prihoda i približno 30 milijuna eura dobiti, dok je Dukat, u vlasništvu francuskog Lactalisa, imao oko 404 milijuna eura prihoda i gotovo 49 milijuna eura dobiti, uz rast profita od blizu 200 posto u odnosu na godinu prije.

Inflacija je, drugim riječima, velikim mljekarskim sustavima donijela “savršenu oluju” profita, dok se mali proizvođači bore s rastom svih ulaznih troškova – od stočne hrane i goriva do kamata i radne snage. U zadnjih desetak godina:

• broj muznih krava pao je za oko 55 %,
• proizvodnja kravljeg mlijeka pala je za oko 40 %,
• brojne male farme trajno su zatvorene, osobito nakon ulaska u EU 2013. godine.

Rezultat: država koja je još prije desetak godina imala ambiciju biti ozbiljan mljekarski igrač, danas je ovisna o cisternama iz susjedstva – uz činjenicu da je zadnja u EU po samodostatnosti.

Drugi europski šamar: zemlja s morem i suncem pri dnu EU po solarnim panelima

Dok Eurostat opominje preko mlijeka, energetika šalje jednako nezgodan signal. Hrvatska se često hvali visokim udjelom obnovljivih izvora energije – ponajviše zahvaljujući hidroelektranama, koje i dalje daju gotovo polovicu struje u zemlji.

No kad se pogleda struja iz sunca, slika je potpuno drugačija. Prema analizi REGEA-e i recentnim energetskim izvještajima, Hrvatska je 2023. bila među najgorim državama u EU po instaliranom solarnom kapacitetu po stanovniku – tek oko 118 W po glavi stanovnika. Još 2019. bila je treća odozada u EU, a 2021. čak druga najlošija po ukupno instaliranim solarnim kapacitetima.

Ironija je očita: države s bitno lošijom insolacijom – od Slovenije do Austrije i Mađarske – imaju višestruko više solara po stanovniku, dok Hrvatska, s Dalmacijom, Ravnim kotarima i slavonskim ravnicama, još uvijek igra u “zadnjoj ligi” europskog sunca.

EU gura solarnu revoluciju, Hrvatska ide malim koracima

Šira slika samo pojačava kontrast. U 2024. godini EU je iz solarne energije proizvela oko 11 % svoje struje, a 2024. je bila prva godina u povijesti u kojoj je solar pretekao ugljen u europskom energetskom miksu. U lipnju 2025. solar je čak postao najveći pojedinačni izvor električne energije u EU.

Istovremeno, Hrvatska u svojim strateškim dokumentima do 2030. planira oko 800 MWp solara, što su domaći stručnjaci već javno prozvali premalo ambicioznim s obzirom na potencijal i rastuće potrebe.

Drugim riječima: dok EU ulazi u fazu u kojoj solar postaje ključni stup energetskog sustava, Hrvatska tek pokušava “uhvatiti priključak” – i dalje s administrativnim preprekama, sporim priključenjima i nedovoljno jasnim poticajima za kućanstva i poduzetnike.

Dvije tablice, isti problem: propalo desetljeće strategije

Mlijeko i sunce izgledaju kao dvije potpuno različite priče – jedna o kravama, druga o panelima na krovu. Ali u brojkama Eurostata i energetskih izvješća vidi se isti obrazac:

• poljoprivreda – drastičan pad broja krava i proizvođača, rast uvoza, uz profit velikih prerađivača,
• energija – visoki prirodni potencijal, ali sporo ili nedovoljno iskorišten, osobito kod solara.

U oba slučaja zajednički nazivnik je izostanak dosljedne, dugoročne politike koja bi:

• štitila domaću proizvodnju (mlijeko) i dala joj predvidiv okvir,
• deblokirala investicije (sunce) umjesto da ih guši birokracijom,
• pametno iskoristila dostupne EU fondove za ruralni razvoj i energetsku tranziciju.

Europska statistika i energetske brojke nisu samo “još jedna tablica iz Bruxellesa”. Za Hrvatsku su to vrlo konkretna pitanja: tko hrani zemlju, tko plaća račun za struju – i hoće li se i dalje čekati da problem riješi tržište, dok Hrvatska ostaje zadnja tamo gdje bi po logici, resursima i potencijalu morala biti znatno više.

Zoran / TV Wien