INSajder: Tjedan u kojem se priča o miru vodi uz sirene za uzbunu
Na Bliskom istoku primirje u Gazi formalno stoji, ali zrakoplovi povremeno podsjećaju tko zapravo kontrolira teren.
Globalna ekonomija se pravi da je sve u redu, dok središnje banke objavljuju blogove o “geopolitičkom riziku” i glume
da je to samo još jedan graf u prezentaciji. Ovaj tjedan svijet je opet podsjetio da se povijest ne piše u press
priopćenjima, nego u sirenama, cijenama struje i praznim novčanicima.
– novi masivni ruski napad na Ukrajinu dok se raspravlja kontroverzni američki mirovni plan
– politički potres u Kijevu: odlazak ključnog Zelenskijevog čovjeka usred korupcijske afere
– Bliski istok između krhkog primirja u Gazi i nervoznog ruba rata između Hezbollaha i Izraela
– globalna ekonomija koja “limpa” dalje, dok građani u Trumpovoj Americi zatvaraju novčanike pred blagdane
– tihe, ali brutalne sigurnosne krize u Africi koje jedva prolaze kroz rubrike “ostalo”
1. Ukrajina: mir na papiru, rat u zraku
Rusija je ovaj tjedan još jednom demonstrirala kako izgleda “podrška pregovorima” po njezinim standardima:
masivan noćni napad raketama i dronovima na Ukrajinu, s najmanje troje poginulih i gotovo trideset ranjenih,
te više od 600.000 kućanstava bez struje – od čega više od 500.000 samo u Kijevu. Istovremeno, SAD nastavlja gurati
kontroverzni mirovni plan koji je već izazvao otpor u Kijevu i nelagodu u europskim prijestolnicama.
U kratkim crtama: američki nacrt predviđa prekid vatre i zamrzavanje linija bojišnice, uz implicitno odustajanje
od dijela okupiranog teritorija i odgađanje euroatlantskih ambicija. Europske sile su već isporučile vlastitu
“europsku doradu” plana, pokušavajući ublažiti najkontroverznije točke, ali Kremlj je jasno poručio da je svaki dogovor
moguć samo ako Ukrajina službeno preda dio teritorija. Drugim riječima, “mir” se definira kao potpisani poraz slabije strane.
U Kijevu dodatnu nestabilnost stvara odlazak Andrija Jermaka, moćnog šefa ureda predsjednika i de facto
drugog čovjeka države. Jermak je podnio ostavku nakon antikorupcijskih racija u njegovom domu i uredu,
u trenutku kada je upravo preuzeo vodstvo ukrajinske pregovaračke ekipe. Zelenskij sada pokušava pokazati Zapadu
da je “ozbiljan oko borbe protiv korupcije”, dok istodobno ne smije ostaviti dojam da mu se ured raspada
usred najvažnijih pregovora rata.
Sukob između “realizma” američkog plana i ukrajinske političke stvarnosti je jasan: nijedna vlada koja je došla
na vlast s obećanjem da će braniti teritorijalni integritet teško može politički preživjeti formaliziranje gubitka
teritorija. Ako se Zapad odluči na guranja preko te linije, rizik se ne zove “mir”, nego – promjena režima u Kijevu
i duboko razočaranje društva koje četiri godine nosi rat na leđima.
2. Bliski istok: primirje u Gazi, nervozni rub rata na sjeveru
U Gazi, formalno, primirje i dalje stoji. UN-ovi i europski dužnosnici govore o “trenutku oprezne nade”,
ali izvješća ipak bilježe nove izraelske zračne udare na gusto naseljena područja i sporadične raketne napade
palestinskih skupina. Broj civilnih žrtava raste sporije nego prije, ali i dalje raste – što je surova definicija
“održivog primirja” na terenu.
Na sjeveru, u Libanonu, tonovi su znatno mračniji. Hezbollah, čiji je visoki zapovjednik Haytham Ali Tabtabai ubijen
u izraelskom zračnom udaru na Beirut 23. studenoga, jasno najavljuje pravo na odmazdu, ali namjerno ostavlja
otvoren tajming i razinu odgovora. Analize sigurnosnih instituta upozoravaju da scenarij infiltracijskog napada
na izraelske položaje ili pogranične zajednice ostaje na stolu – što bi lako moglo pokrenuti novu fazu rata
koju ni libanonska infrastruktura ni društvo ne mogu izdržati.
Dok se diplomati u Vijeću sigurnosti bave “održivošću primirja”, na terenu se vodi sasvim druga računica:
koliko još udaraca svaka strana može podnijeti, a da ne izgubi legitimitet pred vlastitom bazom.
Primirja na Bliskom istoku nikada nisu samo vojni dogovor – ona su prije svega politički test unutarnjeg strpljenja.
3. Globalna ekonomija: blagdani bez poklona i grafovi puni “geopolitičkog rizika”
Dok političari govore o “otpornosti gospodarstva”, podaci i priče iz svakodnevice zvuče manje trijumfalno.
U Sjedinjenim Državama, pod Trumpovom administracijom 2.0, sve više građana otkazuje razmjenu božićnih poklona –
razlog nisu samo cijene i carine, nego i rast nezaposlenosti te opći dojam ekonomske nestabilnosti.
U Europi, Europska središnja banka objavljuje blogove o “mapiranju geopolitičkog rizika”, gdje lijepo izgleda
na grafovima kako rat u Ukrajini i napetosti s Kinom različito pogađaju pojedine zemlje. Ista ta Europa istovremeno
uvozi energente iz nestabilnih regija, pokušava održati industrijsku konkurentnost i balansirati između američkih
i kineskih pritisaka. Ukratko: globalna ekonomija je formalno “stabilna”, ali više podsjeća na pacijenta koji hoda
jer si ne može priuštiti bolovanje.
Ratovi, trgovinski ratovi i “de-risking” više nisu šum u pozadini, nego osnovni ritam sustava.
Razlika u odnosu na prošle krize jest ta da se ovaj put istovremeno mijenja i sigurnosna arhitektura i
dobavni lanci i politički centar moći. Tko danas govori o “privremenim poremećajima”, jednostavno čita stare skripte.
4. Afrika i “periferija”: otmice, nafta i tihe katastrofe
Izvan euro-atlantskog radara, afrički kontinent nastavlja živjeti svoje sigurnosne krize.
U Nigeriji, u saveznoj državi Kebbi, naoružani napadači upali su u srednju školu za djevojke,
ubili najmanje dvije osobe i oteli 26 učenica – još jedan podsjetnik da su školovanje i sigurnost
i dalje luksuz u mnogim dijelovima svijeta.
U Sudanu, borbe između regularne vojske i Snaga za brzu potporu (RSF) dobivaju novu dimenziju:
izvješća govore o napadima dronovima na naftnu infrastrukturu, čime sukob dobiva izravne energetske i
financijske reperkusije. Kriza je već regionalizirana, uz duboku uključenost vanjskih sponzora –
od zaljevskih monarhija do globalnih sila koje formalno pozivaju na dijalog, a neformalno navijaju za svoje klijente.
Otmice učenica u Nigeriji i dronovi nad naftnim poljima u Sudanu dijele istu logiku:
država je slaba, oružane grupe su jake, a međunarodna zajednica angažirana taman toliko da kriza ne postane
problem za cijenu barela ili izbjegličke brojke na europskim granicama.
5. Zaključak: svijet između papira i terena
Ovaj tjedan svijet nudi poznatu sliku: mirovni planovi koji traže da slabiji potpiše ono što je jači
već osvojio, primirja koja na papiru izgledaju uredno, ali na terenu ostavljaju ruševine i psihičke ožiljke,
te ekonomiju koja formalno raste, dok obični ljudi u praksi gase poklone, putovanja i planove.
Ako postoji nit koja povezuje Ukrajinu, Gazu, Libanon, Nigeriju i Sudan, onda je to vrlo jednostavna poruka:
sustav se ne raspada spektakularno, nego se polako navikava na višu razinu nasilja, neizvjesnosti i nejednakosti
kao na “novo normalno”. A kad se to dogodi, rat prestaje biti izvanredna situacija i postaje – poslovni model.
INSajder / TV Wien
