‘Pao’ tajni dogovor za Ukrajinu? Trumpov tim razmatra Putinovu biznis-ideju, u igri su stotine milijardi dolara

Iza kulisa aktualnih pokušaja da se zaustavi rat u Ukrajini, odvija se paralelna priča u kojoj glavnu riječ ne vode profesionalni diplomati, nego biznismeni i politički insajderi. Prema informacijama koje je objavio The Wall Street Journal, a prenijeli brojni svjetski mediji, dio Trumpova kruga razmatra koncept prema kojem bi mir u Ukrajini bio vezan uz ogromne ekonomske projekte – od obnove zemlje do zajedničkog iskorištavanja ruskih resursa.

U tom modelu, stabilizacija Ukrajine ne bi bila samo političko-sigurnosno pitanje, nego i prilika za američko-ruske investicije, dok bi europski partneri ostali korak iza. Upravo ta ideja – “mir kroz poslovno partnerstvo” – izazvala je nervozu u Bruxellesu, Kijevu i dijelu američkog establišmenta.

Sastanak u Miamiju: od mirovnog plana do mega-biznis projekta

Prošli mjesec u Miamiju, na luksuznoj nekretnini Stevea Witkoffa, Trumpovog dugogodišnjeg partnera s golfa i sada posebnog izaslanika, održan je sastanak koji je danas u fokusu pozornosti. Za stol su sjeli Witkoff, Jared Kushner – Trumpov zet i čovjek s jakim vezama prema investicijskim fondovima iz Zaljeva – te Kirill Dmitrijev, šef ruskog suverenog fonda i pregovarač osobno odabran od Vladimira Putina.

Prema izvorima upoznatima s pregovorima, Dmitrijev je praktički ispisao glavninu dokumenta koji su razmatrali. Umjesto klasičnog mirovnog sporazuma, predložio je model u kojem bi se američkim kompanijama otvorio pristup oko 300 milijardi dolara ruskih deviznih rezervi zamrznutih u Europi, a ta bi se sredstva koristila za zajedničke rusko-američke projekte i obnovu Ukrajine nakon rata.

Pritom se nije govorilo samo o Ukrajini. U igri su, prema istim navodima, i potencijalni projekti zajedničkog iskorištavanja arktičkih resursa – rijetkih minerala, plina i nafte – te čak ideja zajedničke američko-ruske svemirske misije na Mars uz sudjelovanje SpaceX-a Elona Muska. U pozadini svega: ambicija da se Rusijinu ekonomiju vrijednu oko 2 bilijuna dolara postupno izvuče iz izolacije, s američkim tvrtkama kao prvim na redu.

Kremlj igra na kartu ekonomije i “poslovnog mira”

Moskva, tvrde sugovornici američkih medija, već godinama pokušava uvjeriti Washington da Rusiju ne percipira samo kao sigurnosnu prijetnju nego kao veliku ekonomsku priliku. Nudeći pristup energetskim izvorima, rijetkim mineralima i golemim teritorijima, rusko vodstvo nastoji stvoriti prostor za novu arhitekturu gospodarskih odnosa – i pritom produbiti razlike između SAD-a i europskih partnera.

U Steveu Witkoffu i Jaredu Kushneru Dmitrijev je našao idealne sugovornike: oba dolaze iz nekretninsko-financijskog miljea, s izraženim pragmatičnim, “deal first” pristupom geopolitici. “Rusija ima toliko golemih resursa i teritorijalnih prostranstava. Ako uspijemo postići da Rusija, Ukrajina i Amerika postanu poslovni partneri, svi će prosperirati; to će biti prirodni bedem protiv budućih sukoba”, citiran je Witkoff u američkim medijima.

Dmitrijev je, prema istim izvorima, sažeo logiku plana u rečenicu: “Možemo transformirati investicijski fond u političko povjerenje.” U tom okviru, biznis postaje i alat za smirivanje sukoba, i garancija da nitko nema interes ponovno otvoriti rat – jer bi previše izgubio.

Zaobilaženje diplomacije: tajni kontakti, razmjena zatvorenika i summiti koji propadaju

Ono što posebno brine dio američkih i europskih dužnosnika jest način na koji se cijeli proces odvija – velikim dijelom izvan institucija. Prema pisanju WSJ-a, sudionici su često zaobilazili uobičajene diplomatske kanale. Witkoff i Dmitrijev, primjerice, bez znanja CIA-e raspravljali su i o mogućoj velikoj američko-ruskoj razmjeni zatvorenika uoči planiranog summita na Aljasci.

Neki američki dužnosnici za domaće kontakte s Rusima nisu doznali od vlastitih službi, nego od britanskih partnera. Unutar same administracije otvaralo se pitanje tko doista vodi politiku prema Rusiji i Ukrajini – klasični diplomatski aparat ili krug Trumpovih povjerenika i poslovnih ljudi.

Planirani summit Trump–Putin na Aljasci u kolovozu na kraju je propao nakon što je sastanak, prema opisima sudionika, “puknuo” već u prvim satima. Putin je održao dugačko povijesno izlaganje, nakon čega su službeni razgovori praktički stali. Unatoč tome, Witkoff je nastavio gurati ideju da se dio političkih tema “amortizira” velikim gospodarskim paketom.

Poslijeratni biznis: ruski oligarsi, američki investitori i povratak na energetske projekte

Dok se rat u Ukrajini nastavlja, kreće i neformalno pozicioniranje za poslijeratno tržište. Sankcionirani milijarderi bliski Kremlju – poput Genadija Timčenka, Jurija Kovalčuka i braće Rotenberg – navodno su već proučavali potencijalne rudarske i energetske projekte u suradnji s američkim partnerima. U kombinaciji se spominje i potencijalno “oživljavanje” projekata poput plinovoda Sjeverni tok 2, koji je danas pod europskim sankcijama.

Ni američka strana nije mirovala. Spominju se sastanci predstavnika Exxona s Igorom Sečinom iz Rosnjefta oko mogućeg povratka na mega-projekt Sahalin, interes američkog investitora Todda Boehlyja za udjel u Lukoilu, kao i ponude ruskih poslovnih krugova za koncesije na plin i minerale u Sibiru. Biznismen Gentry Beach navodno je pregovarao o udjelu u arktičkom LNG projektu Novateka, dok je investitor Stephen Lynch platio stotine tisuća dolara lobistima bliskima Trumpovom krugu kako bi ispitao mogućnosti kupnje plinovoda Sjeverni tok 2.

Iako nema dokaza da je Witkoff izravno povezan sa svim tim inicijativama, činjenica da se paralelno otvaraju vrata potencijalnim aranžmanima između američkih investitora i ruskih državnih kompanija dodatno hrani percepciju da se oko mirovnog procesa gradi i golemi poslovni okvir – daleko veći od same Ukrajine.

Ukrajina između rata i “mirovnog biznisa”: Tomahawki, carinske olakšice i status države

Za Kijev, situacija je dodatno osjetljiva. U listopadu je Volodimir Zelenski došao u Washington tražeći američke projektile Tomahawk kako bi ojačao obranu. No, prema navodima iz Washingtona, Trump je neposredno prije toga razgovarao s Putinom – i ubrzo odbio isporuku projektila Ukrajini.

Kao alternativu, Witkoff je, prema istim izvorima, Kijevu predložio drugačiju vrstu “deal-a”: umjesto oružja, neka od Trumpa traže desetogodišnje carinsko izuzeće za Ukrajinu, koje bi potaknulo oporavak gospodarstva. Njegova logika: dugoročna ekonomska integracija, uz američke investicije i pristup tržištu, može biti jednako važna kao i dodatni raketni sustavi.

Za mnoge u Ukrajini i Europi to otvara neugodna pitanja. Je li riječ o mirovnom planu koji uvažava ukrajinsku suverenost ili o aranžmanu u kojem se teritorijalna pitanja guraju pod tepih, dok se veliki igrači pripremaju za poslijeratni biznis? I tko će u konačnici potpisivati takve dogovore – izabrane vlade ili krug posrednika i milijardera s obje strane Atlantika?

Ono što zasad znamo jest da se oko rata u Ukrajini paralelno vode dvije vrste razgovora: službeni, kroz diplomaciju i javne izjave, i neslužbeni, u kojima se mir veže uz investicijske fondove, zamrznutu rusku imovinu i velike projekte na Arktiku. Dok jedni tvrde da je to pragmatični način da se rat zaustavi i pretvori u poslovno partnerstvo, drugi upozoravaju da se pod krinkom mira otvara prostor za nove nejednakosti i dogovore preko leđa Ukrajinaca i europskih saveznika. Kako god završio, ovaj “biznis-mirovni” eksperiment već sada pokazuje da granica između diplomacije i velikog biznisa nikad nije bila tanja.