Poruka iz Dublina: između nade i straha od lošeg mira za Ukrajinu
Na zajedničkoj konferenciji za novinare s irskim premijerom Micheálom Martinom, Zelenski je otvoreno priznao da su najteži elementi mirovnog plana upravo teritorij, korištenje zamrznute ruske imovine i sigurnosna jamstva za Ukrajinu. Drugim riječima, sve ono što određuje hoće li Ukrajina nakon rata biti sigurna država ili samo privremeno umirena meta.
Zamrznuta ruska imovina u Europi u tom kontekstu više nije samo pravno pitanje, već test političke hrabrosti Zapada. Zelenski poručuje da je “krajnje vrijeme” da se ti milijardi iz Moskve preusmjere u obnovu Kijeva. Time zapravo pita: hoće li se ruski novac doista pretvoriti u cigle, infrastrukturu i sigurnost, ili će ostati još jedan “instrument pritiska” koji nikad neće biti iskorišten do kraja?
U pozadini se vrti veća dilema, koju se često izbjegava izgovoriti naglas: traži li se pravedan, trajni mir ili samo pauza u borbama koja će Rusiji dati vrijeme da se pregrupira. Loš mir izgleda dobro na papiru, ali u stvarnosti znači isto što i odgođeni rat – samo s više razočaranja i manjkom povjerenja kada se front ponovno otvori.
Zelenski ne skriva da se boji upravo toga. U irskom parlamentu i ispred novinara ponavlja da ga brine mogućnost da saveznici “izgube interes” i umore se od rata koji predugo traje na naslovnicama. S druge strane oceana, američka politika sve više govori jezikom “to nije naš rat” i fokus prebacuje na to tko će dobiti zasluge za eventualni dogovor.
Zbog toga rečenica “sada više nego ikad postoji šansa da se rat okonča” ima dvostruko značenje. Da, otvaraju se kanali prema Moskvi, bijele se papiri s brojkom “20 točaka”, a američki emisari putuju od Floride preko Kremlja prema mogućem sastanku sa Zelenskim. Ali istovremeno raste opasnost da se u ime brzine pristane na kompromis koji Ukrajini ne jamči sigurnost, nego samo pauzu.
Pravi test neće biti samo hoće li se rat zaustaviti, nego kakav će biti mir koji dolazi poslije. Je li to mir u kojem Rusija ostaje nekažnjena za agresiju, u kojem zamrznuta imovina ostaje na računima, a ukrajinska sigurnost visi o dobroj volji sljedeće administracije u Washingtonu? Ili je to mir u kojem je jasno tko je žrtva, tko agresor i tko snosi račun za razaranje?
U tom smislu, poruka iz Dublina je više od diplomatske kurtoazije. To je podsjetnik da je rat moguće zaustaviti relativno brzo, ali se cijena lošeg mira plaća desetljećima. A upravo zato je danas važno ne samo govoriti o “šansi da se rat okonča”, nego i o tome kakav mir Ukrajina i njezini saveznici uopće mogu prihvatiti.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
