VIJESTI · EUROPA
ENERGETIKA · RUSKI PLIN
Europa zabranjuje ruski plin do 2027.: Peskov poručio Bruxellesu – “Osudili ste sami sebe!”
Europska unija postigla je politički dogovor o postupnoj zabrani uvoza ruskog plina – LNG-a i plina iz plinovoda – s potpunom zabranom najkasnije do jeseni 2027. Kremlj tvrdi da se Europa time sama odriče jeftine energije i ubrzava pad vlastite gospodarske moći.
• EU zabranjuje uvoz ruskog LNG-a i plina iz plinovoda u nekoliko faza do 2027.
• Kratkoročni ugovori prestaju vrijediti već 2026., dugoročni najkasnije do listopada/studenoga 2027.
• Bruxelles odluku predstavlja kao “zoru energetske neovisnosti”, Moskva kao autogol Europe.
• Umjesto sankcija uvedena je posebna uredba, kako bi se izbjegao mogući veto Mađarske i Slovačke.
Što se točno odlučilo u Bruxellesu
Države članice Europske unije i Europski parlament postigli su dogovor o uredbi kojom se uvodi pravno obvezujuća, postupna zabrana uvoza ruskog plina na tržište EU-a. Odluka obuhvaća i ukapljeni prirodni plin (LNG) i plin dopremljen plinovodima, uz jasne rokove do kojih postojeći ugovori moraju biti ugašeni ili prilagođeni novim pravilima.
Prema novom rasporedu, za kratkoročne ugovore sklopljene prije 17. lipnja 2025. uvoz ruskog LNG-a bit će zabranjen od 25. travnja 2026., dok će plin iz plinovoda biti zabranjen od 17. lipnja iste godine. Za dugoročne ugovore predviđena su kasnija ograničenja: za LNG zabrana stupa na snagu 1. siječnja 2027., a za plinovodni uvoz najkasnije do 30. rujna, odnosno 1. studenoga 2027., ovisno o stanju skladišta plina.
U Bruxellesu naglašavaju kako je cilj uredbe jednostavan – prekinuti preostalu ovisnost o ruskim fosilnim gorivima i Moskvi oduzeti milijarde eura godišnjih prihoda koje i dalje ostvaruje kroz prodaju plina u Europu. Iako je uvoz ruske nafte već pao na minimum, ruski plin u 2025. i dalje čini procijenjenih 13 posto uvoza plina EU-a.
Moskva upozorava na skuplju energiju, Bruxelles priča o “zori novog doba”
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov dogovor je komentirao iznimno oštro, ustvrdivši da se Europa “osudila na brži gubitak svoje moći”. Prema njegovim riječima, države članice EU-a svjesno biraju skuplje izvore energije, što će neizbježno pritisnuti industriju i smanjiti konkurentnost europskog gospodarstva u odnosu na druge velike igrače.
Peskov pritom tvrdi da taj proces nije počeo jučer, već da se, kako kaže, smanjenje ekonomskog potencijala Europe naziralo i ranijih godina, a odluka o zabrani ruskog plina samo će ga ubrzati. Poruka Moskve je jasna: ruski plin bio je važan oslonac jeftine energije u Europi, a bez njega će računi i rizici biti veći – ne u Kremlju, nego u Bruxellesu, Berlinu ili Parizu.
S druge strane, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen dogovor naziva “zorom novog doba – doba potpune energetske neovisnosti Europe o Rusiji”. Još 2022. čelnici EU-a u Versaillesu su se obvezali smanjiti ovisnost o ruskim fosilnim gorivima “što je prije moguće”, a sada dobivaju konkretne datume do kada ruski plin mora nestati iz europske energetske slike.
• Uvoz ruske nafte već je sveden na minimum, no plin i dalje donosi Rusiji više od 15 milijardi eura godišnje.
• Uredba se donosi kvalificiranom većinom, za razliku od sankcija koje traže jednoglasnost svih država članica.
• Time se praktično zaobilazi mogući veto Mađarske ili Slovačke na strože energetske mjere protiv Moskve.
• EU paralelno ubrzava ulaganja u LNG terminale, obnovljive izvore i skladišne kapacitete plina.
Što slijedi do 2027. i tko će platiti račun?
U godinama do potpune zabrane ruskog plina ključna će pitanja biti cijena energije i sigurnost opskrbe. Kritičari upozoravaju da Europa, osim geopolitičkih ciljeva, mora voditi računa i o održivosti vlastite industrije, jer skuplji plin može značiti manju konkurentnost, zatvaranje pojedinih pogona i dodatni pritisak na radna mjesta.
Europske institucije uvjeravaju da je plin iz Rusije već velikim dijelom zamijenjen novim dobavnim pravcima – prije svega iz Norveške, SAD-a i drugih proizvođača – te da ubrzana zelena tranzicija dugoročno smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih goriva. No hoće li tržište i države članice izdržati tranzicijski period, pokazat će godine koje dolaze.
Između poruke iz Bruxellesa o “novom dobu energetske slobode” i poruke iz Moskve da je Europa “osudila samu sebe”, konačan odgovor dat će – računi za energiju, investicije u industriji i političke odluke koje će Europljani donositi na idućim izborima.
