Hrvatska u Hofburgu: Frano Matušić u Beču poručio da iskustvo mirne reintegracije pomaže Ukrajini

Na 32. ministarskom vijeću Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Beču hrvatsko izaslanstvo predvodi državni tajnik za političke poslove Frano Matušić. U Hofburgu, gdje se ovih dana okupljaju ministri vanjskih poslova i visoki dužnosnici 57 država sudionica i 11 partnerskih zemalja, Matušić naglašava da Hrvatska u raspravi o Ukrajini nudi nešto što malo tko ima – vlastito iskustvo okupacije i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Hrvatsko izaslanstvo u Hofburgu: Matušić na čelu, Horvatić domaćin na terenu

Dvodnevno zasjedanje ministarskog vijeća OESS-a u Beču održava se pod do sada neviđenim sigurnosnim mjerama. U povijesnom Hofburgu sjede izaslanstva 57 država sudionica i 11 partnerskih zemalja, a Hrvatsku predvodi državni tajnik za političke poslove u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Frano Matušić. Uz njega, u izaslanstvu je i veleposlanik pri OESS-u, UN-u i drugim međunarodnim organizacijama u Beču Mario Horvatić sa suradnicima iz Stalne misije u austrijskoj prijestolnici.

Iako se formatom radi o redovitom godišnjem susretu ministara vanjskih poslova, politička težina bečkog skupa ove je godine iznimno velika. U fokusu su ruska agresija na Ukrajinu, stabilnost zapadnog Balkana, funkcioniranje same organizacije i izbor država koje će u idućim godinama preuzeti predsjedanje OESS-om.

Ukrajina u središtu: ruska agresija i Helsinški principi

Prema riječima Frane Matušića, rasprava u Hofburgu odvija se očekivano – gotovo svi govornici naglasili su da je ruska agresija na Ukrajinu ključna tema i najveći izazov za europsku sigurnosnu arhitekturu. Kao članica OESS-a, Rusija s jedne strane sudjeluje u radu organizacije, a s druge strane svakodnevno krši temeljna načela Helsinškog završnog akta: poštivanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i mirnog rješavanja sporova.

Upravo zato u Beču se ne govori samo o političkim porukama, nego i o odgovornosti za ratne zločine, deportaciju ukrajinske djece i dugoročnom nadzoru provedbe eventualnog mirovnog sporazuma. Diskutira se i o ulozi OESS-a u praćenju poštivanja ljudskih prava, slobode medija i demokratskih standarda na širem europsko-azijskom prostoru.

Hrvatsko iskustvo mirne reintegracije kao “know-how” za Ukrajinu

U razgovorima u Beču hrvatski državni tajnik podsjetio je da Hrvatska o ratu i miru ne govori samo teorijski. Nakon okupacije dijela teritorija početkom 1990-ih, Hrvatska je prošla kroz kombinaciju vojnih operacija i međunarodno nadzirane mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Upravo ta operacija, poznata kroz misiju UNTAES, često se navodi kao prva uspješna mirovna misija Ujedinjenih naroda u kojoj su oružani sukobi zaustavljeni, a okupirano područje vraćeno u ustavno-pravni poredak bez novih velikih žrtava.

Hrvatska danas to iskustvo nudi Ukrajini i partnerima kao model za razmišljanje o budućoj reintegraciji okupiranih područja – od pravnog okvira i sigurnosnih aranžmana do obnove povjerenja, povratka izbjeglica i razminiranja. Kako je Matušić naglasio, hrvatske lekcije važne su ne samo za Ukrajinu nego i za međunarodnu zajednicu, jer pokazuju da je moguće spojiti diplomaciju, međunarodni nadzor i odgovorno nacionalno vodstvo.

Zapadni Balkan i proširenje EU-a: hrvatski interes za stabilnost susjedstva

Na plenarnoj sjednici i u razgovorima na marginama, značajan dio rasprave posvećen je i Zapadnom Balkanu. Hrvatska, kao članica Europske unije i susjed gotovo svih država regije, naglašava da je proširenje EU-a na Zapadni Balkan strateški interes i Unije i Zagreba – ali uz jasno poštivanje kriterija i reformi.

U Beču se spominju i konkretne brojke: Hrvatska ima najdužu granicu s Bosnom i Hercegovinom, Schengensku granicu sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom, te snažnu migrantsku i sigurnosnu dimenziju svojih odnosa sa susjedstvom. Austrija je za večer organizirala i neformalno okupljanje “Prijatelja Zapadnog Balkana”, na koje je pozvana i Hrvatska kao država koja aktivno lobira za europski put regije i često prenosi vlastito iskustvo pregovora i usklađivanja s europskim pravom.

Funkcioniranje OESS-a, proračun i predsjedanja: Švicarska 2026., Cipar cilja 2027.

Osim velikih političkih tema, ministarsko vijeće u Beču bavi se i unutarnjim pitanjima funkcioniranja OESS-a. Raspravlja se o proračunu organizacije, nužnim reformama i sposobnosti OESS-a da uopće odgovori na krize koje se odvijaju na njegovom prostoru. U igri su i ključne političke odluke: već je potvrđeno da će Švicarska 2026. preuzeti predsjedanje OESS-om, dok se Cipar kandidirao za predsjedanje 2027. godine i očekuje potporu država sudionica.

U hrvatskom izaslanstvu naglašavaju da je stabilno financiranje i jasna podjela odgovornosti unutar OESS-a preduvjet da organizacija zadrži težinu u vremenu kada je europska sigurnosna arhitektura “pukla pred našim očima” i kada se testira vjerodostojnost međunarodnih institucija.

Beč kao pozornica: bez šefova diplomacija SAD-a i Rusije, ali s jasnim porukama

Iako se u Hofburgu nije pojavio šef američke diplomacije niti ruski ministar vanjskih poslova, poruke iz Beča jasno odražavaju duboku podjelu između Rusije i većine država članica OESS-a. Finska predsjedateljica Elina Valtonen, austrijska šefica diplomacije Beate Meinl-Reisinger, visoka predstavnica EU-a Kaja Kallas i glavni tajnik OESS-a Feridun Sinirlioğlu u svojim su istupima naglasili da se Helsinški principi ne mogu relativizirati i da organizacija još uvijek ima ulogu kao forum za dijalog – ali i za jasno imenovanje kršenja međunarodnog prava.

Za Hrvatsku, sudjelovanje na ovakvom skupu u “vlastitom susjedstvu” dodatna je prilika da pokaže da mala članica EU-a i NATO-a može donositi konkretna iskustva za rješavanje konflikata, pomoći Ukrajini i regiji, te istodobno štititi vlastite interese – od sigurnosti granica do položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Bečka poruka Zagreba: iskustvo, a ne samo deklaracije

Dok se u Hofburgu nastavljaju govori i bilateralni sastanci, poruka hrvatskog izaslanstva može se sažeti u nekoliko riječi: Hrvatska ne dolazi samo s deklaracijama, nego s praktičnim iskustvom izlaska iz rata, reintegracije okupiranog teritorija i europskih integracija. U vremenu kada OESS traži novu ulogu, upravo takve priče – koje povezuju teren, međunarodno pravo i političku volju – mogu biti najvrjedniji doprinos jedne srednje države.